Može, ali volio bih izbjeći komentare na temu rata i politike - odgovorio nam je Halid Alghoul na upit hoće li nam kao nogometaš hrvatskog i palestinskog državljanstva pričati o nastupima za mlade reprezentacije obiju država, osvrnuti se na dugogodišnje razdoblje provedeno u zagrebačkom Dinamu i otkriti ponešto nepoznatog iz palestinskog nogometnog resora.
Ovog 21-godišnjeg napadača Jaruna, pripadnika skupine istaknutih imena Prve nogometne lige, za Palestinu veže otac Nafeth iz Pojasa Gaze, koji je krajem prošlog stoljeća emigrirao u Beograd, pa preko Splita završio u Zagrebu. Gazu je davno napustio i Halidov stric dolaskom u Bosnu i Hercegovinu te očeva sestra, danas stanovnica Istanbula. Međutim, brojni članovi široke obitelji i dalje su u ratom zahvaćenom području.
- Očeva braća i sestre i njihove obitelji, ukupno je to 20 do 30 članova rodbine. Trenutno su u jednoj kući u Gazi, drže se, ali stanje je takvo da ne možeš znati što će se dogoditi. Tata uspijeva ostvariti kontakt, najviše se čuje s njima jer mi ne razumijemo arapski jezik - govori nam rođeni Zagrepčanin, uz objašnjenje da nikada nije bio u Palestini te da mu otac, inače prometni inženjer, nije mnogo govorio o selidbi iz Gaze.
- Takve su bile okolnosti, rekao mi je da ne moram previše znati o toj temi. Znam da je na ove prostore došao prije 30-ak godina, a majku je upoznao u Zagrebu. Otad je jednom išao u Palestinu i to prije 25 godina, kad je situacija bila koliko-toliko stabilna. Majka je Zagrepčanka, a roditelji su joj iz Bosne i Hercegovine. Eto, u meni ima svega pomalo, ha-ha. Rodbinu iz Gaze upoznao sam samo preko fotografija, a tata nas je uvijek želio naučiti jezik, ali arapski nas je, nažalost, na kraju zaobišao. Mene i brata malo su više zanimale igrice i PlayStation. Međutim, nikad nije kasno!
Šimunić mu dao priliku
Osim igrica, braću Halida i Muhameda zaintrigirala je i nogometna lopta. Začetnici su sportske priče u svojoj obitelji. Muhamed je stariji nepunih šest godina, nedavno mu je istekao ugovor s islandskim prvoligašem Keflavíkom i traži novi klub, dok je naš sugovornik jedan od ključnih asova trenera Jerka Leke u Jarunu.
Prethodno je Halid Alghoul nepunih deset godina (od 2012. do 2021.) bio u omladinskom pogonu zagrebačkog Dinama (Dinamo Youth, zatim U17 i U19 momčad), da bi 2019. zaradio priliku kod Josipa Šimunića u U19 selekciji hrvatske reprezentacije. Muhamed je, pak, nastupao za U21 sastav "vatrenih".
- Igrao sam kod izbornika Šimunića dvije prijateljske utakmice od prve minute. Rekao mi je da sam dobar i da će moje vrijeme doći. I danas kad se sretnemo, voli me pohvaliti. Lijepa su to sjećanja. Trčim, pogledam se i vidim da igram u kockicama. Ostaneš malo zatečen... Očekivao sam da ću dobiti još neki poziv, ali, nažalost, nije ga bilo. Krenula je pandemija i više se ni ne sjećam kako se sve to odvilo. Međutim, nedugo zatim stigao je poziv Palestine. Tatu je to jako razveselilo i nisam mnogo dvojio - priča nam Halid o svom putu vezanom uz reprezentacije, odnosno kako je postao palestinski reprezentativac do 23 godine.
Odigrao je šest susreta i zabio jedan pogodak u prijateljskoj protiv Tunisa prije godinu dana, a žao mu je što se na dobar dio reprezentativnih akcija ne može odazvati. Palestina, objašnjava nam Halid, ne djeluje u skladu s rasporedima Fife, nego se vodi vlastitom organizacijom pripremnih turnira i kampova. Zato pozivi nerijetko stižu iznenada i igračima je teško ukomponirati nacionalne s klupskim obvezama.
- Nekad su se kampovi održavali na prostorima Palestine, baš su me na jedan od takvih pozvali prije pet mjeseci. Situacija ni tada nije bila dobra, sada je još manje, pa sam rekao da bih zbog sigurnosti radije propustio priliku. No, proteklih godinu dana s reprezentacijom sam bio u Tunisu, Iranu, Iraku, Alžiru, Jordanu... Tamo su održavali kampove i prijateljske utakmice. Brat je trebao ići u prvu selekciju prije nekoliko godina, no zaustavila ga je pandemija. Kasnije su na okupljanja zvali samo igrače iz palestinske lige, ne znam zašto. Uglavnom, zeznuto je to, neće te klub pustiti svakih 15-20 dana i meni je to razumljivo, koliko god da bih volio vidjeti svijeta i igrati nogomet. Ispadne tako da se mogu odazvati jednom ili dvaput godišnje, pred početak ili pred kraj sezone.
U Dinamu turbulentno
Reprezentativnu priču zaključuje istaknutim preferencijama.
- Da mogu odabrati, više bih volio igrati za Hrvatsku. Ipak sam rođen i živim ovdje, redovno pratim reprezentaciju, već sam igrao u tom dresu... Naravno, to ne znači da želim otpisati Palestinu, ali ipak bi presudila Hrvatska.
Otkriva nam i da je veliki navijač Manchester Uniteda i sanja nastup za "vragove" pa je nedjelju, uz pripreme za ogled Jaruna i Zrinskog (0:1) dan kasnije, proveo i gledajući gradski derbi sa Cityjem. I sigurno obratio posebnu pozornost na Joška Gvardiola, s kojim je trenirao praktički čitavo vrijeme provedeno u Dinamu.
- Prva asocijacija? Bilo je turbulentno, malo igraš, pa onda malo ne. Da, s Gvardiolom sam često igrao i ovim putem mogu samo poslati riječi hvale za njega i njegovu obitelj. Prošlo je mnogo imena, neki od njih danas su sa mnom u Prvoj NL. Svako malo sretnem nekog poznatog. Uostalom, Kristijan Polovanec trenirao me u juniorima Dinama, sada je pomoćnik u Jarunu. Uvijek me ima "na piku", ha-ha, ali to je zato što želi najbolje od mene.
Ove sezone, Jarun najbolje od Halida i dobiva. Nakon Dinama, međupostaje bile su Kustošija i Trnje, da bi od ljeta 2022. i ulaska u klub neprekidno napredovao. Trener i bivši reprezentativac Jerko Leko i prije početka ove sezone podvukao ga je kao igrača o čijoj spremi mnogo toga ovisi, a Halid je na izazov odgovorio s pet zgoditaka u osam ovosezonskih nastupa. "Jedan je od onih koji je za razinu više i može živjeti od nogometa", voli kazati Leko, a Halid će se brzo složiti jer, premda je završio dopisnu srednju školu, sve karte polaže u nogometnu igru.
Kaže nam i da je poprilično loš gubitnik, a što god rekli, u sportu je to često i poželjna crta, pogotovo kada se poklapa s talentom, ustrajnosti i voljom za dodatnim radom, a Halid posjeduje sve navedeno. Osim što bi simpatični momak jednom volio zaigrati za United, ostati predvodnik Jaruna u borbi za što bolju poziciju i nekad ponovo odjenuti kockice, ima i još pokoju želju za budućnost.
- Volio bih jednog dana posjetiti Palestinu, bilo bi lijepo upoznati tatinu domovinu. Naravno, sada nije vrijeme. Osim toga, volio bih da brat i ja jednom zaigramo zajedno! - završno poručuje Halid Alghoul, u jarunskom domu poznatiji kao "Muha", a nadimak je naslijedio upravo od brata.