Opet je u Zagrebu, ponovno u plavom dresu, doduše ovaj put nešto svjetlije nijanse, spreman na prvi izazov na hrvatskim travnjacima nakon osam godina provedenih u Mađarskoj, Turskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Luis Ibáñez nije skidao osmijeh s lica hodajući prema uredu Grgura Jolića, predsjednika NK Jaruna u kojem će Argentinac zaigrati od nadolazeće sezone i ostati najmanje godinu dana.
- Ne budeš li dobar, šaljemo te ovdje - dobacio mu je dobro raspoloženi Jolić pokazujući prema skladišnoj prostoriji.
Ibáñez ipak ima malo drukčije planove, kao i dragi mu dugogodišnji prijatelji i bivši suigrač, no od sada i trener Jerko Leko.
- Nema tu nepoznanica, znam ja da je on karakter, gdje god igra je na 100 posto i svugdje je uvelike cijenjen. Vjerujem da mu povratak u Hrvatsku dobro sjeda, to je i priželjkivao. Mi u Jarunu učinit ćemo mu život još malo ugodnijim, a on nama dati sve što se očekuje. Iskusan je, znamo kakav je igrač i bit će jedan od lidera ekipe - poručio je Leko po dolasku na predstavljanje Ibáñeza u novom klubu.
Nije bilo dvojbi
Lucho, kako ga zovu prijatelji i poznanici, potpisao je za Jarun na godinu dana, a onda će vidjeti što i kako dalje. Uskoro će napuniti 35 godina, no još uvijek se na terenu odlično osjeća. U ovom trenutku sigurno je jedno od najatraktivnijih pojačanja Prve NL, s upravom zagrebačkog kluba načelno je još prije nekoliko tjedana dogovorio transfer po isteku ugovora s beogradskim drugoligašem Grafičarom, a u petak poslijepodne prvi će put trenirati s momčadi, od prvog dana priprema.
- Imao sam ponude iz Bosne i Hercegovine, iz prve i druge lige Srbije, moj bivši klub Grafičar želio je da potpišem na još jednu godinu... No, odluka je bila na meni i mojoj obitelji, s Jarunom sam se brzo dogovorio nakon poziva Jerka Leke i nije tu bilo nikakvih dvojbi - započeo je Ibáñez.
Glavni motiv, kaže, pronašao je u supruzi i sinovima.
- Imao sam ja i prije plan vratiti se u Zagreb. Ustvari, još prije 10 godina planirao sam da ću jednog dana živjeti ovdje. Baš smo nedavno dovršili kuću, supruga i djeca bili su ovdje dok sam ja protekle dvije godine bio u Beogradu. Nije lako živjeti odvojeno od familije. Oni su jako htjeli da dođem i da ostanem ovdje, da se vratim kući. Nisam htio čekati, istovremeno se ukazala opcija u Jarunu, gdje stvarno vidim odličnu šansu, tako da se sve to brzo odigralo. Nadam se da ću i poslije nogometne karijere ostati ovdje.
Spomenuo je mogućnosti nakon karijere, ali završetak ipak nije baš tako blizu. U Jarunu ima još mnogo toga za odraditi, momčad je već sada poprimila potpuno drukčiji profil, baš se i na lijevom beku otvorio dodatni prostor odlaskom Valentića. No, Ibáñez bi mogao koristiti Leki i na drugim pozicijama, između ostalog i u veznoj liniji, gdje su Jarunčani ostali bez trojice standardnih prvotimaca Šarića, Ačkara i Groznice.
- U Grafičaru sam igrao i zadnjeg veznog i jako sam se dobro osjećao u toj ulozi. Ja sam Leki na raspolaganju što god on odlučio, bilo to bek, krilo ili veza.
Ibáñez i Leko dijelili su svlačionicu Dinama. Iako su se na Maksimiru pojavljivali u različitim trenucima, u periodu od 2011. do 2015. zajedničkim su snagama gurali Modre, s tim da su obojica dio vremena proveli na posudbama. Privatno su i dobri prijatelji, no kada je posao u pitanju, nema gledanja kroz prste.
Prijatelj i šef
- Super ćemo surađivati i nadam se da ćemo zajedno pogurati cijelu priču Jaruna prema dodatnom iskoraku. Inače, mi smo i susjedi na moru, naša djeca stalno se igraju skupa. Naravno, na terenu je to odnos trener-igrač. Van travnjaka smo na "prijatelju", ali u klubu će to biti "šefe" ili "treneru". Nadam se da ću ispuniti sve što se od mene očekuje, a već sada mi je drago samim time što sam ponovno u Hrvatskoj i u svom Zagrebu - kazao je Ibáñez, pa nastavio:
- Stigao sam popratiti i Prvu NL. Jarun sam gledao malo više, ipak je Jerko tu. Vjerujem da će iduće sezone to biti konkurentna liga i nadam se da će sve biti u redu s terenima, to je uvijek bitno. U Srbiji sam dosta igrao na umjetno travi, znate što to znači za nas igrače... Prvo želim dobro odraditi pripreme, a onda ćemo se svi zajedno truditi da u Jarunu napravimo najbolje što se može učiniti. Poznajem već neke dečke, recimo Josipa Tadića, igrali smo u Dinamu.
Godinu dana bit će u Jarunu, a onda će i sam vidjeti što i kako mu najbolje odgovara. Možda još koja sezona više, trenutno ni sam ne može znati, ali siguran je da će u još dugo ostati u nogometu.
- Položio sam B licencu za trenera, volio bih do kraja godine i A, ali sve ćemo to još vidjeti. I u Grafičaru sam malo radio kao trener s igračima do 14 godina. Sada se fokusiram samo na pripreme, a poslije ćemo korak po korak. Ali da, plan mi je da jednog dana budem trener, možda i menadžer. Nikada baš nisam pratio tenis, košarku... Nogomet je sve što znam.
Sada je i malo bliže Maksimiru, gdje je proveo najveći dio karijere (od 2008. do 2015. godine), odigrao 162 utakmice te postigao 15 golova i 18 asistencija. I danas je navijač Modrih, a i sinovi su krenuli očevim stopama.
- Gledam i pratim svaku njihovu utakmicu, tako je otkad sam otišao, jer i djeca su mi nenormalno luda za Dinamom. Stalno traže da ih vodim na utakmice. Jedan već igra tamo, drugi će početi nakon ljeta. Evo, sad će mi rođendan 15.07., već sam pozvao ljude u goste i sve dogovorio, ali ništa. Prebacit ću slavlje na nedjelju, moramo na Dinamo. Baš mi je drago da su se vratili Igor Bišćan i Darijo Šimić, mislim da će to biti veliki plus.