Tri različita kontinenta, 10 zemalja, 17 klubova, 15 trofeja, 129 golova i 38 asistencija u više od 400 nastupa. Iz numeričkog prikaza karijere poznatog lica hrvatskih travnjaka može se zaključiti da je Josip Tadić majstor pred protivničkim vratima, a podjednako se dobro snalazi i u zračnoj luci.
- Da da, kofer je uvijek tu negdje u blizini. I supruga isto, upoznao sam ju još dok sam bio u Dinamu, uvijek je morala biti spremna na selidbe. Baš su joj se Hong Kong i Melbourne posebno svidjeli - govori nam centarfor koji se u Jarun, čije boje brani od početka ove godine, vratio upravo iz obiteljskih razloga, jer sin mu je krenuo u osnovnu školu, htjeli su da to bude u Zagrebu.
Tako da tereni Prve NL svjedoče dijelu vještina koje je danas 35-godišnji Đakovčanin svojevremeno pokazivao "polovici svijeta".
Počelo je s Osijekom, u Leverkusenu nije išlo, pa ste na zimu 2007. stigli u Dinamo, kojeg ste prije nekoliko godina nazvali najsretnijim razdobljem karijere. Je li tomu ostalo tako i poslije svih uspjeha u Litvi?
- U Bayer Leverkusenu se bilo teško snaći u mlađim godinama. Onda je Zdravko Mamić došao u Njemačku i predstavio mi plan, mene je malo hvatala nostalgija i prihvatio sam. Uvijek kažem da su to tri najljepše godine u karijeri. Svake sezone dvostruka kruna, izborili smo Kup UEFA protiv Ajaxa... Bili smo dobra klapa i van terena, druženje i kave, to nas je povezivalo.
Postigli ste i hat-trick protiv Rijeke u posljednjoj utakmici Luke Modrića na Maksimiru.
- Da, to mi je bila jedna od boljih utakmica. Takve stvari pamtite i godinama kasnije, prekrasnu atmosferu za Lukin oproštaj. Sigurno da je on najbolji igrač s kojim sam igrao. Bio je fenomenalan, koji epitet uopće više staviti uz njegovo ime?
U vaše vrijeme na Maksimiru su cirkulirali napadači poput Mandžukića, Eduarda da Silve, Šokote, Boška Balabana, Kramarić se taman probijao... Koliko je konkurencija utjecala na odlazak iz Dinama u francuski Grenoble?
- Utjecala je, počeo sam manje igrati i primijetio da neću biti u prvom planu, vidio sam da neće biti minutaže za mene. Nisam želio grijati klupu, pa sam prihvatio Francusku. Tijekom razdoblja u Dinamu nadao sam se pozivu ili pretpozivu hrvatske reprezentacije. Bilo je i govora o tome, ali na kraju ipak ništa. Poslije sam karijerom malo otišao prema dolje, a ostali su se uzdigli. Sve je to u nogometu normalno. U Grenobleu nemam dobra sjećanja isključivo zbog ozljede. Fraktura zgloba odvojila me s terena na pet mjeseci - prisjeća se Tadić, koji je za mlađe uzraste Hrvatske odigrao 38 utakmica (22 za U-21) i postigao 10 golova.
Pisalo se da ste za vrijeme provedeno u Dinamu u jednom trenutku odbili zaigrati za mlađe nacionalne uzraste jer vam je to "ispod časti", navodno je i HNS pokrenuo stegovni postupak. O čemu je riječ?
- Kada si mi prvi put spomenuo taj postupak išao sam na Google vidjeti o čemu se radi. Nešto mi je izbacilo, pojma nemam o čemu je riječ.
A nije imao pojma ni da će se kasnije - nakon što je sedam mjeseci podijelio na Njemačku (Arminia Bielefeld), Cipar (Omonia) i Poljsku (Lechia Gdansk) - u dalekoj Australiji sukobiti s legendom. Tadić je u Melbourne Heart (danas Melbourne City) stigao u srpnju 2012., a dva mjeseca kasnije za Sydney FC potpisao je Talijan kojeg mnogi nazivaju jednim od najboljih ikada.
Kakav vam je dojam ostavio Del Piero, jednom ste se i našli na suparničkim stranama?
- U to vrijeme australski se nogomet počeo uzdizati. Privlačili su poznate igrače, sjećam se kakav nam je gol zabio Alessandro Del Piero. Golčina, kakav je to bio ‘masterpiece‘, odmah je u primanju izbacio igrača i opalio s jedno 20 metara. Pobijedili su nas. To su veličine, ikone, bio je i sjajan marketinški potez. Stadioni su se počeli puniti, privukao je ogromnu pozornost... Sigurno je najveći protivnički igrač s kojim sam igrao.
Što je nakon te avanture bio problem u Rijeci? Upisali ste tek dva nastupa, na posudbi u Zadru ostavili dobar dojam (devet golova i četiri asistencije), a svejedno niste pronašli mjesto u momčadi?
- Dobro sam odradio pripreme, u jednom trenutku sam bio i najbolji strijelac. Mislim da me trener Matjaž Kek, za razliku od uprave, ustvari ni nije želio. Tako sam osjetio. Ako nekoga želiš, dat ćeš mu nekoliko utakmica pa vidjeti što ćeš dalje. Nije mi sve to skupa baš bilo jasno, ali prihvatio sam situaciju. Od prvog dana sam vidio da me nema, samim time što nisam dobio priliku. Ali u Zadru je ispalo odlično, imao sam kontinuitet, zabijao, napravili smo dobre rezultate i potpisao sam za Sturm Graz. Da sam ostao u Rijeci, tko bi me ikada primijetio?
A kako ste vi primijetili Hong Kong? Poslije Sturma ste se kratko zadržali u turskom Balikesirsporu, kao i u Slaven Belupu nešto kasnije. Onda litavska Suduva, pa najednom potpis za Kitchee iz Hong Konga, dosta netipična destinacija?
- I tu mi je pomogao Google. Djelovalo mi je da se u Hong Kongu super živi, što mogu i potvrditi. Prije je u tom klubu nastupao Diego Forlan. Bili su daleko iznad ostalih klubova, iako nogomet tamo općenito nije na nekoj razini. A što se Slavena tiče, tu nije funkcioniralo zbog loših rezultata.
Onda se u Litvi sve posložilo. Kontinuitet (139 nastupa), pogoci (53), po dva ligaška trofeja sa Suduvom i Žalgirisom, uz državni Superkup u Suduvi. Što vam je toliko odgovaralo u litavskom nogometu?
- Prvenstveno to što je bilo dosta naših igrača. Mislim da je Litva baš lijepo iskustvo za kraj karijere. Posebno mi je drago što sam zaokružio priču. U početku karijere Europa s Dinamom, a za kraj Europa, odnosno Konferencijska liga sa Žalgirisom. To je tamo veliki uspjeh, ipak je kod njih košarka broj jedan. U Litvi se jedno vrijeme puno pričalo o skandalu s kladionicama. Dosta je klubova izbačeno u niže lige, reagirali su i FIFA i UEFA, tako da su se postrožile kontrole i to se popravilo.
Na kraju krajeva, ne ostaje ništa za čime žalite? Možda malo više hrvatskih travnjaka kojima ste se konstantno vraćali ili europskih utakmica?
- Ne žalim. Jedino se, kako putuješ na sve strane, kontakti s prijateljima malo izgube. Ali gledam pozitivno, mogao sam zapeti kao klinac i ne napraviti karijeru. Nogomet mi je svašta omogućio, osim što u Litvi sezona traje čitavu godinu, tako da pet godina nisam bio na moru! To ću prvo napraviti po završetku karijere, a što sam stariji, to više razmišljam o trenerskim vodama.
Trenutno je znatno bliži jezeru. Jarun pod vodstvom Jerka Leke u posljednjim utakmicama planira potvrditi ostanak u Prvoj NL, a nastavi li Tadić u ritmu prošle utakmice, u kojoj je postigao hat-trick Hrvatskom dragovoljcu (3:2) i time ubilježio peti ligaški pogodak, zagrebačka ekipa nema razloga za strah.