Gdje je zapela priča oko novog predsjednika Hajduka? Pitanje je logično, nadasve i legitimno, ali odmah treba reći, bez obzira gdje je zapela, za sada nema novosti.
Činjenično stanje je razvidno, identično kao i prije 10 dana kada je službeno zaključen natječaj. Marin Brbić je i dalje čovjek koji vodi klub, premda je njegova ostavka kuvertirana i prihvaćena još krajem srpnja.
Dva i pol mjeseca Hajduk nema predsjednika, Brbić potpisuje, Nadzorni odbor vodi klub. Takav je realni trenutak i bez obzira koliko zamjerki imali na konzervativno funkcioniranje u 21. stoljeću, procesi idu dalje. Nekad brže, nekad sporije, ali ono što nije sporno jest činjenica da Hajduk i njegovi navijači čekaju bolje dane.
Može li te bolje dane donijeti novi predsjednik, nezahvalno je prognozirati. Kada se samo uzme podatak da se još od srpnja Hajduk muči s pitanjem tko će voditi klub, odgovor izaberite sami. U tom vakuumu od gotovo tri mjeseca Hajduk je prošlo prvenstvo zaključio na petom mjestu, u novoj sezoni se oprostio od Europe u drugom pretkolu kvalifikacija, dok u HNL-u trenutno drži četvrtu poziciju. No, rezultat očito nije poziv na žurnost u izboru predsjednika, jer Nadzorni odbor se odlučio za jasnu strategiju temeljitosti i strpljenja.
Odrađen je dugi natječaj od preko 40 dana koliko su kandidati imali za prijave, a potom prolazi još nešto dana u čekanju odluka koja će se kao konačna prezentirati javnosti. Nema usputnih postaja na putu prema izboru, nema informacija o broju prijavljenih, već će se Nadzorni odbor obratiti javnosti kada sve bude zgotovljeno. Obratit će se u trenutku kada se imenuje nasljednik Brbića, ali kada će se to dogoditi, velika je enigma. Odgovor znaju samo predsjednik NO, Benjamin Perasović i njegovi suradnici.
Međutim, izbor predsjednika više nije ni tako zanimljiva medijska priča, pogotovo što su svi recentni predsjednici Hajduka bili anonimci u svijetu sporta. I što je još važnije, nisu imali rezultat, te su se prilično kratko zadržavali na toj poziciji. Brbić je u zadnjih 10 godina najdulje ostao u fotelji predsjednika, a uz to bilježi i jedan trofej, Kup iz 2013. Tri godine i devet mjeseci, od srpnja 2012. do travnja 2016. vodio je Brbić Bijele u prvom mandatu. U tih 10 godina po rezultatu je iznimka i Svaguša koji je osvojio Kup (2010.) te zabilježio posljednju europsku jesen. Svi ostali predsjednici u povijesti će biti upisani kao čelni ljudi kluba, nažalost, bez rezultata. Trofeji čine klub velikim i predsjednike prepoznatljivim.
Zato trofejna odrednica mora biti prva misao vodilja i Brbićevu nasljedniku. Od mogućih kandidata za sada se u javnost probilo tek ime Olivera Kumrića, 41-godišnjeg diplomiranog inženjera građevinarstva iz Makarske kojem je poslovna referenca donedavna upravljačka funkcija u IGH. Ali, tko god dođe na čelo Hajduka, treba znati da su trofeji najvažniji poslovni segment splitskog kluba.
Osim financijske likvidnosti, koja je posljednje desetljeće jedan od glavnih priča na Poljudu, morat će se predsjednik ozbiljno uhvatiti u problem stvaranja preduvjeta za prvi rezultat. Jer, svi financijski rezultati ostat će samo mrtvo slovo na papiru, a trofeji su Hajduk činili i činit će velikim. To trebaju znati i članovi Nadzornog odbora pri izboru drugog predsjednika u svom mandatu koji u prosincu bilježi dvije godine.