Svatko ima svoje mišljenje o nogometnim pitanjima. To je jedna od temeljenih odrednica zašto ljudi toliko vole, strasno, raspravljati o nogometu. Kad nešto kažete onda nema egzaktnog pokazatelja jeste li vi u pravu ili sugovornik. Epilog kroz vrijeme odaje istine. U kontekstu Brune Petkovića i Ramona Miereza taj se uvod čini prigodnim okvirom dosadašnjeg doživljaja njihova nogometa. Razlika u godinama i načinu iskoraka u karijeri je jedna od situacija koja će ukazivati na različitosti, kao što je to i tehničko-taktički potencijal odnosno način igre. U svakom slučaju radi se o dva izvanredna napadača i sretan je trener koji ih ima na raspolaganju...
Petković je bolji, ali oscilira
Bruno Petković je, barem do sada, na višoj razini od Miereza. Napadač koji se prometne u snagu šampionskog Dinama te njegova iskoraka u Europi, odnosno igrač koji se i u reprezentaciji Hrvatske izbori za status važnog aktera, ne može biti kvalitativno sporan. U Hrvatskoj, gdje svi sve teorijski znaju, Petković je kontinuirano tema rasprava pro et contra. Činjenica je da od lockdowna 2020. godine do danas 26-godišnji reprezentativac u nižoj brzini u odnosu na eru Bjelice u Maksimiru.
O tome zašto Petković tako oscilira u igri može se raspravljati na dugo i široko, ali to ne može biti rasprava o njegovim kvalitetama. Petković nije zaboravio igrati nogometu u odnosu na vrijeme kada je pod Bjelicom iskoračio, ali je vrlo očito da Petković više ne igra takav nogomet otkako Bjelica više nije trener. Ta promjena je više stvar psihološkog aspekta, pitanje motivacije i drugih životnih situacija koje utječu na fokus igrača.
Argentinac je "eksplozija"
Petkovićeva karijera prije Dinama nije bila “bezvezna”. Kad igrač odradi 40-ak utakmica Serie A i oko 60-ak Serie B, onda je to škola profesionalizma, taktičke izobrazbe i organizacije. Na tom temelju, uz kvalitete koje ima, dogodio se iskorak Petkovića u Dinamu. Iako kad je došao malo je tko uopće razmišljao da bi “neki Petković” mogao postati ključan igrač Modrih...
Ramon Mierez je drugačija priča. Stigao je iz Argentine u Europu na posudbu, i Alaves ga je usmjerio u Prvu HNL, odnosno filijalu Istru 1961.
Njegove igre u pulskom prvoligašu odmah su dale do znanja da se radi o posebnom igraču. Ramon Mierez je atipičan centarfor po pristupu. Agresivan je do boli, često neracionalan u presingu, ali kontinuirano fokusiran na dvije stvari. Kako oduzeti loptu suparniku i kako što prije doći u priliku da postigne pogodak! Kad smo objavili da bi mogao biti veliko pojačanje Osijeku u borbi za titulu, onda su opći komentari bili da je nonsens da igrač koji je bio važan u Istri, a pogotovo igrač koji nije briljirao u španjolskom drugoligašu Tenerifeu, može biti ključan akter Osijeka.
Nenad Bjelica, koji je Miereza “naslijedio” od bivšeg sportskog direktora Petrovića, znao je prepoznati, kao i u slučaju Petković, da argentinski napadač ima posebne kvalitete. Dok je Petkovićev forte tehnika, vic u igri, situacijska inteligencija, sposobnost čuvanja lopte i razigravanje suigrača kada se momčad priključi napadu, Mierez je druga kategorija. Argentinac je eksplozija, agresivnost, kontinuiran napad koji se u trenu pretvara u kontinuiranu obranu, i obrnuto. Za razliku od Petkovića Mierez je igrač koji “vidi” gol prije nego suigrača. Ima taj instinkt u sebi, odnosno htijenje da poentira. Petković je tip koji će prioritet dati razigravanju i tek potom želji da poentira...
Dvojiti jesu li to vrhunski napadači je doista suvišno, priličnije laicima nego stručnjacima. Ono što ih, pogotovo u sadašnjoj fazi karijere, razlikuje, to je glad. Bruno Petković je u 27-godini i već je ostvario neke iskorake, od kojih je reprezentativni najzvučniji. Ramon Mierez ima 23 godine i nakon razočaranja što nije ostao u Alavesu, odnosno Primeri, sada je sebe i opcije iskoraka pronašao u Osijeku.
Kako Petković sada igra u Dinamu, odnosno kako Mierez sada vuče Osijek, vrlo je očito da je Argentinac puno motiviraniji i odlučniji da pokaže vrijednosti, u odnosu na to koliko energije daje Petković da potvrdi svoje iskorake. Radi se o različitosti pristupa, u kojem Mierez pokazuje kako se odnosi igrač koji je gladan uspjeha i velikih iskoraka, a Petković odaje igrača koji se zadovoljio dosegom i iskazuje određenu sitost situacijom koju trenutno živi unutar nogometne Hrvatske.
Uloga dva napadača bit će u derbiju, ali i u natjecateljskom proljetnom odmjeravanju Dinama i Osijeka, od velike važnosti. Ne samo kroz učinke u igri nego i samopouzdanju koje takvi igrači emitiraju suigračima. U tom smislu Mierezova je energija trenutna Bjeličina prednost. Istovremeno je i jasna poruka Petkoviću, tehnički talentiranijem nogometašu, da njegova rezerviranost ili demotiviranost može doprinijeti njegovoj silaznoj profesionalnoj putanji. Omjeri tog odnosa u proljetnom dijelu prvenstva ukazat će perspektive tih odličnih napadača...