Dovesti mladog igrača, tinejdžera, reprezentativca koji je prepoznat, koji je prošao kroz nacionalne selekcije, cilj je svakog kluba u svijetu. U pravilu takvi igrači nisu skupi, donose novu energiju i budućnost na koju se možeš osloniti u sljedećih desetak godina. Ili ga dobro unovčiti nakon što stasa u pravog igrača. Hajduk je s takvim parametrima prošlog ljeta doveo dva U-19 reprezentativca Hrvatske...
Ivan Dolček (19) stigao je iz Slavena Belupa. Na proljeće se u Koprivnici nametnuo kao važan igrač momčadi. Brz i okomit, odlične ljevice, što se u nogometu dodatno cijeni. Stigao je s etiketom beka koji jako dobro može poslužiti i kao lijevo krilo. Nešto kao Robert Jarni u mladim danima kada je startao na Poljudu. Platio ga je Hajduk 500.000 eura, što nije malo, ali bila je to utakmica u kojoj je još nekoliko klubova željelo Dolčekov talent u svojoj svlačionici.
Startali kao tandem
Nekoliko dana kasnije Hajduk je doveo i Davida Čolinu (19), Dolčekova vršnjaka i konkurenta iz mladih selekcija, jer i Čolina je lijevi bek. Stigao je iz Monaca koji ga je doveo godinu dana ranije kao velikog talenta Dinama. Mladi je Čolina u Kneževini bio nestrpljiv, želio je što prije okusiti zahtjeve prvoligaškog nogometa, a tamo je konkurencija daleko žešća nego na Poljudu.
Zato je brzo prihvatio Hajdukov poziv te se izborio za raskid ugovora s Monacom, koji ga je Dinamu platio 1,3 milijuna eura. Naravno, Monaco ga nije pustio bez odštete, ali ona je spuštena na 700.000 tisuća eura.
Hajduk je tako u istom prijelaznom roku doveo dva tinejdžera koja definitivno ne mogu biti loš posao, iako je 1,2 milijuna isplaćenih na ime odštete bio golem zalogaj za Bijele. Računica je, međutim, postojala. Mlade reprezentativce - u međuvremenu su obojica zaigrali za U-21 selekciju - s takvim pedigreom uvijek ćeš unovčiti za barem milijun eura. Milijun za svakoga.
Dakako, u zraku je ostalo pitanje kako će ih Hajduk paralelno razvijati, jer dečki su ista pozicija. I već je gostovanje u 2. kolu kod Varaždina ponudilo odgovor. Čolina je zauzeo poziciju lijevog beka, Dolček lijevog krila. Dečki su se rastrčali, nadirali su neumorno s te lijeve strane i dali veliki obol u uvjerljivoj 3:0 pobjedi. Dolček je zabio prvi gol na utakmici te asistirao za 11-erac na Jairu. Zaslužio je naslov igrača utakmice, a kako je i Čolina dobio odlične kritike, izgledalo je da je Hajduk u njima dobio tandem koji zajedno može rasti na travnjaku.
Čolina i Dolček još su samo jednom nakon Varaždina zajedno istrčali u udarnoj postavi Bijelih. Bilo je to u 7. kolu u derbiju protiv Dinama, Hajduk je i tu utakmicu dobio (1:0) pa je statistika utakmica u kojima su zajedno startali u utakmicu ostala savršena. Nažalost, više ih nismo nismo imali priliku pogledati kao tandem. Usput, Dolček je zabio gol i na debitantskom gostovanju na Malti, Hajduk je tamo pobijedio Gziru (2:0), da bi na Poljudu senzacionalno ispao (1:3).
U prvih nekoliko kola tadašnji trener Damir Burić na poziciji lijevog beka forsirao je Dolčeka, ali kad se Čolina oporavio od lakše ozljede, čvrsto je zauzeo mjesto u momčadi. Uz više-manje solidne kritike. Za obojicu se uoči zimske stanke moglo reći da su prošli uvijek najtežu fazu prilagodbe na zahtjeve kluba kakav je Hajduk, te da su napravili dobre temelje za proljetni iskorak.
Zajedno 36 minuta
Međutim, dolaskom Igora Tudora na klupu, stvari su krenule loše za obojicu. Tudor je Burićev sustav s četvoricom igrača u obrani odmah promijenio u 3-5-2, a u njemu nije bilo mjesta za mlada ljetna pojačanja. Čolina je u sedam proljetnih kola dobio tek 13 minuta, Dolček 23. Ljudi bliski Tudoru kažu da obojica još uvijek nemaju ni izdržljivost ni naviku igranja u sustavu koji od igrača na bokovima traži ogromnu potrošnju energije, bez koje ne možeš pokriti 100 metara terena.
A Tudor ih je svaki dan gledao na treninzima i logično je da ih je mogao najbolje doživjeti. Što će donijeti nastavak prvenstva, tek ćemo vidjeti, a možemo se samo nadati da su dečki ovu dugu stanku iskoristili za dizanje tjelesnih kapaciteta, jer ne vjerujemo da će Tudor odustati od svoje trenerske vizije.
Tako se ljetna kupnja, koja je u prvi trenutak izgledala iznimno obećavajuće, pretvorila u laganu sumnju. Opet, ne treba dizati paniku, jer riječ je o mladićima koji tek trebaju napuniti 20 godina, a koji su se prvi put u životu susreli s potpuno drugačijim zahtjevima u igri, jer Tudorovih 3-5-2 mogu pratiti samo iznimno izdržljivi igrači. Što Dolček i Čolina svakako mogu postati, jer nema razloga da ne bude tako. Ostale vrline nisu upitne, dečki nisu slučajno U-21 reprezentativci Hrvatske.
Usput moraju biti svjesni da u takvom sustavu igre mjesta ima samo za jednoga...
