Dinamo je jedan od klubova koji su 2019. godinu završili s financijskim plusom, s pozitivom na svome klupskome računu. Dinamova dobit u prošloj godini je, dakle, 10.531.801 kuna. Gdje su to Modri najviše privredili, gdje su trošili najveće svote u prethodnoj godini?
Čak 220 milijuna kuna Dinamo je dobio od UEFA-e, za nastup u njezinim europskim klupskim natjecanjima. Što je čak 115 milijuna više nego što je dobio u 2018. godini. Jako su u odnosu na godinu prije porasli i prihodi od prodaje ulaznica i suvenira te ostali komercijalni prihodi. Primjerice, u 2019. godini Dinamo je od ulaznica uprihodio više od 24 milijuna kuna, dok je u 2018. godini taj prihod jedva prešao pet milijuna kuna.
Zanimljiva je stavka prihod od ulaznica u domaćim natjecanjima, taj je iznos lani prešao milijun i pol kuna, dok je u 2018. bio oko 800 tisuća kuna. Komercijalni prihodi također su se više nego udvostručili, sa šest milijuna kuna iz 2018., na 13,35 milijuna prošle godine.
U financijskom je izvješću i podatak da Dinamo potražuje od nogometnih klubova za transfere igrača 91 milijun kuna! Tu su uključene rate i bonusi za igrače koji su otišli iz kluba zadnjih godina, poput Ćorića, Šunjića, Benkovića, Olma... Zato je iznimno važno da ti klubovi budu u mogućnosti platiti te svote, koje će činiti dobar dio Dinamova budžeta.
Najviše je novca, pak, u rashodima, otišlo na plaće, poreze i doprinose igrača, oko 146 milijuna kuna, ukupno na primanja svih zaposlenika 204 milijuna kuna, a zanimljiv je podatak da su troškovi organizacije i održavanja utakmica bili 14 milijuna kuna, a troškovi imovine i objekata 6,9 milijuna kuna. Spomenimo i još jednu stavku, 22.947.782 kune Dinamo je u prošloj godini isplatio posrednicima prilikom transfera igrača. U prijevodu, oko tri milijuna eura, doista, ozbiljna svota.
U zaključku, 2019. godina bila je u plusu, tih 10 milijuna kuna, ali iz financija je jasno i da će u ovoj godini, s obzirom na koronavirus, biti vrlo teško dostići sve te prihode, pogotovo ako potraje igranje bez publike, ako ne bude i istih nagrada od UEFA-e...
Drugi najveći plus
Četvrtu godinu zaredom Hajduk posluje u plusu. U odnosu na 2018. u prošloj je poslovnoj godini udvostručen profit koji nakon oporezivanja iznosi 4,799 milijuna kuna prema financijskom izvješću objavljenom na klupskoj web stranici. Za usporedbu, 2018. je iskazan dobitak od 2,764 milijuna kuna nakon oporezivanja.
Financijsko izvješće Hajduka za 2019. još je sredinom ožujka objavljeno u javnosti, jer Bijeli su tada imali zakazanu Skupštinu dioničara koja je kasnije ipak otkazana uslijed nastupajuće pandemije. Financijsko izvješće je tako bilo dostupno navijačima i svim znatiželjnicima puno ranije nego li su to nalagale obveze prema licenciranju u HNS-u za sljedeću sezonu. Iz financijskog izvješća razvidno je da je Hajduk imao rashode od 166,6 milijuna kuna, dok su prihodi, prema izvješću, bili veći za 7,2 milijuna kuna u iznosu od 174,8 milijuna kuna.
Kada se analiziraju stavke prihoda i rashoda, jasno je koje su promjene nastale u odnosu na 2018. godinu. Najveći prihod u 2019. Hajduk je imao u kategoriji transfera gdje je ostvareno čak 123 milijuna kuna, od čega najviše dakako otpada na poslove vezane uz odlaske Palaverse (Manchester City) i Domagoja Bradarića (Lille) čime su Splićani uprihodili gotovo 100 milijuna kuna. Povećali su se i prihodi od ulaznica (za 1,5 milijun kuna), a za osam milijuna kuna povećana je i stavka “gotovinski primici od ostalih poslovnih aktivnosti”. Smanjeni su troškovi posrednika za jednu trećinu, sa 17,12 milijuna na 12,90 milijuna kuna. Za šest milijuna kuna je smanjena i stavka “nerazvrstani poslovni rashodi” koja je u prošloj godini iznosila 24 milijuna kuna.
U kategoriji izdataka, odnosno rashoda, povećan je godišnji iznos za plaće igrača (sa 28 na 36 milijuna), te iznos za dovođenje igrača. Prošle godine Hajduk je angažirao Dolčeka, Čolinu, Simića i Eduoka za koje je plaćena odšteta. Zato je stavka “registracije igrača u dolasku” porasla sa 10 milijuna kuna iz 2018. na 21 milijun kuna u prošloj godini. U konačnici, Hajduk je u financijskom plusu za spomenutih 4,799 milijuna kuna.
Najveći minus
Iz revidiranog godišnjeg kombiniranog financijskog izvještaja za posebne namjene za 2019. godinu koji uključuju HNK Rijeka i Stadion Kantrida može se iščitati da je riječki prvoligaš u 2019. godini ostvario gubitak od 29,6 milijuna kuna.
U svakom slučaju brojka je to koja zvuči prilično grubo, za otprilike 25 milijuna kuna veća je od one godinu dana ranije i u ovim neizvjesnim vremenima, kada je riječ o nogometu, svakako je upozoravajuća.
Ali nije neočekivana budući da je dobro poznat način na koji Rijeka funkcionira. Poslovna godina na Rujevici najviše ovisi o prihodu od prodaje igrača, a budući da je isti varijabilan, teško ga je planirati, odnosno rezultatima u europskim natjecanjima. Prošla godina bila je jedna od najmanje plodonosnih kada je riječ o transferima u riječkom prvoligašu za ere Mišković, Rijeka je prodala tek Hebera i Slugu, nešto malo je zaradila i od odlaska Zute, a pritom je i pored Genta plasman u grupnu fazu Europske lige bio nemoguća misija.
Uz to, osim što je Gent zatvorio vrata Europe, Rijeka je na toj utakmici zbog ozljede ostala bez Antonija Čolaka kojem je tako propao transfer u Francusku težak 3,5 milijuna eura. S tim planiranim iznosom ni minus na računu dobiti i gubitka ne bi bio zabrinjavajući...
Treba dodati i da Rijeka još nije naplatila do kraja transfere Filipa Bradarića u Cagliari, Mate Maleša u Dalian i Simona Sluge u Luton Town, ali i da je klupsko vodstvo na novonastalu situaciju pojavom koronavirusa reagiralo dogovorom s igračima prema kojem će idućih godinu dana primati samo trećinu svojih ugovornih rata. Naravno, neće ni to biti dovoljno, sasvim je jasno da će Rijeka i nadolazećeg ljeta i iduće zime biti prisiljena prodavati, te se nadati poljupcu sreće kada je riječ o ždrijebu europskih kvalifikacija.
Kao zaključak se nameće da je pred Rijekom s financijske strane još jedna neizvjesna godina i ako se me ostvare značajniji rezultati u europskim natjecanjima, poslovni rezultat će i idućih godina uvelike ovisiti o prihodima od prodaje igrača. A tu tračak optimizma daje činjenica da je Rijeka do prekida prvenstva pokazala da u mladim igračima ima koga i prodati...
Drugi najveći minus
Za pulske poklonike nogometa moglo je zazvučati zlokobno vijest da je Istra 1961 završila 2019. u minusu od čak 22 milijuna kuna! Potražili smo zato objašnjenje od predsjednika uprave Branka Devide Vicentija. Njegova će tumačenja sasvim sigurno umiriti svakog kojem je Istra 1961 na srcu...
- Istra 1961 je financijski vrlo stabilan klub i nema ozbiljnijeg duga. Do kraja ove godine trebalo je biti zgotovljen proces sanacije kluba, ali je pandemija koronavirusa za par mjeseci odgodila završetak te misije. Umjesto u prosincu Istra 1961 bit će bez duga do veljače 2021. godine.
O kojoj dimenziji duga govorite?
- Okvirno, radi se o zanemarivom iznosu ne većem od 100 tisuća eura, u sklopu sanacije kojom smo pokrili sva dugovanja Istre 1961 iz bliže i dalje prošlosti. Ponavljam, da nije bilo ovog poremećaja s pandemijom, plan bi bio ispunjen u prosincu. Ovako ćemo u dugovoru s tim vjerovnicima završiti u veljači.
Što je onda tih 22 milijuna kuna minusa?
- To u stvari nije minus, nego samo knjigovodstvena metodologija u priloženoj bilanci. Dakle, Istra je sama prihodovala u prošloj godini oko 9 milijuna kuna od sponzora, ulaznica, gradskog doprinosa omladinskoj školi i drugog, dok je na planu rashoda imala oko 31 milijun kuna. Otuda i ovaj knjigovodstveni minus od 22 milijuna. No, te su obveze podmirivane iz uplata našeg vlasnika iz Španjolske, ali se vode kao sredstva klupskih rezervi. To iz razloga da se u dano vrijeme te uplate mogu pretvoriti u temeljni kapital kluba.
Drugim riječima, vlasnik je financirao klub u prošloj godini sa 22 milijuna kuna. Obzirom da rezultat nije odgovarajući takvim značajnim ulaganjima, pretpostavljamo da nisu išla samo za selekciju?
- Radi se o iznosu od 3,5 milijuna eura, koji su, eto, morali velikim dijelom ići na sanaciju dugovanja iz prethodnih vlasničkih era. Radujemo se što smo napokon pri kraju sanacijskog programa. Istra 1961 je već sada poslovno stabilna, a to je bio temeljni uvjet da se možemo kao klub značajnije više fokusirati na sportsku politiku odnosno učinkovitost.
