Koliko je pogodaka potrebno za naslov prvaka? Zanimljiva je ovo tema jer treneri često znaju odmah na početku sezone izračunati koliko im je pogodaka potrebno za titulu prvaka ili tek mjesto u vrhu.

Golgetersku “jednadžbu” za plasman davno smo slušali od današnjeg trenera Verone. Naime, prije sedam godina Igor Tudor je poveo hajdukovce na pripreme u Sloveniju. Prethodno je ostao bez jednog od najboljih strijelaca iz sezone 2013./14, Marija Pašalića.
- Moram nadoknaditi njegovih 11 zgoditaka, trebam pronaći čovjeka koji će mi toliko zabiti. Nužno je opet zabiti blizu 60 golova za ostanak u vrhu - govorio nam je Tudor u slovenskom Lescu na pripremama Bijelih.

Stipe Biuk

JAKOV PRKIC/CROPIX Cropix

Ali, nije te sezone pronašao golgetersku zamjenu za Pašalića, međutim, Hajduk je kroz kolektivni učinak uspio nadomjestiti svog veznjaka koji je otišao u Chelsea. U prvenstvu 2014./15. Hajduk je ostao treći uzevši skromnih 50 bodova, a najbolji strijelci bili su Caktaš i Gotal s po devet zgoditaka, koje su pratili Maglica sa sedam i Kouassi sa šest. Polovicu pogodaka je postigao spomenuti kvartet, što je na kraju bilo dovoljno za treće mjesto.

Međutim, varljiva je ta treća pozicija jer Hajduk je znao uzimati istu poziciju s 59, ali i 70 zgoditaka. Jasno, ključ je bio u obrani i slabijoj konkurenciji. Ali, od 2012. Hajduk je šest sezona konstantno držao treće mjesto, a onda je od 2019. plasiran u rasponu od četvrte do pete pozicije. Prošle sezone Bijeli su postigli tek 48 zgoditaka osvojivši u finišu četvrto mjesto u netipičnoj sezoni. Nisu imali izrazitog strijelca za razliku od prethodnih sezona, ali posustala je konkurencija, prije svih Gorica.

Dvije sezone ranije imali su Bijeli golgetera lige, Mijo Caktaš je dvaput zaredom ponio taj naslov. Čak je uz sebe jednu sezonu imao Jaira, a drugu Eduoka. Zajedno su postizali više od polovice zgoditaka Bijelih po sezoni, ali plasman je izostao. Konkurencija više nije slaba, 60 zgoditaka po sezoni nije bilo dovoljno za ništa više od četvrte, odnosno, pete pozicije u sezonama kada je Caktaš bio Zlatna kopačka HNL-a.

Uvijek netko u pratnji

Dakle, što je potrebno u golgeterskom aspektu za naslov prvaka? Zadnjih sezona Dinamo je HNL osvajao s prepoznatljivim brojkama. S Bjelicom je obrana bila “forte” s tek 20-ak primljenih pogodaka po sezoni, a otkad je krenula Liga 10 samo je jednom Dinamo primio više od 30 pogodaka. S druge strane zabijali su u širokom rasponu od 62 do 85 zgoditaka. Uvijek su Modri imali golgetera i još najmanje jednog “jakog” u pratnji. Prošle sezone Gavranović 17, pa Oršić 16 i Petković 9 za pola od ukupnih 85. Pred dvije sezone Oršić 13, Kadzior 10, Petković 7. Ponovno polovica ukupnog broja golova. Rijeka je u svojoj šampionskoj sezoni 2016./17.bila još prepoznatljivija s Andrijaševićem (16), Gorgonom (12), te Bezjakom i Gavranovićem (po 11), koji su postigli 50 od 71 gola Riječana na putu ka tituli.

Domaći recept je jasan, ali da vidimo kako stvari funkcioniraju u elitnim europskim ligama kroz analizu pet prvaka iz prošle sezone. Superefikasni Bayern s 99 zgoditaka u 34 utakmice (2,9 po utakmici), zatim Inter s 89 (2,34 po utakmici) i potom Manchester City s 83 (2,18 po utakmici) zgoditka predvode prvake iz Lige petice u napadačkom segmentu.
Bayern i Inter uspjeh su izgradili na snažnoj “devetki”, Lewandowski je bio ključni igrač u bavarskom divu, a Lukaku među Nerazzurrima.

Oba kluba bazirali su se na rasnom golgeteru, uz kojeg se pridodao još jedan napadač, te krila i vezni igrači. Müller kao prvi strijelac iza Lewandowskog, ali ujedno i glavni asistent sa18 dodavanja. U Interu je tandem Martinez – Lukaku postigao gotovo polovicu (41) svih zgoditaka talijanskog prvaka. Kako će Inter ove godine nadoknaditi odlazak Lukakua, te bitnog im Hakimija, bit će jako zanimljivo vidjeti. Jer, njihov 31 zgoditak nije jednostavno nadomjestiti. Za razliku od Nijemaca i Talijana, Manchester City je kolektivno zabijao. Nije Guardiolina momčad imala izrazitog golgetera, sama činjenica da je veznjak Gündogan bio prvi strijelac ekipe s Etihada dovoljno govori koji je model pobjedničke igre Pepa Guardiole. Pet igrača je kombinirano zabilo 50 od 83 zgoditka, idealno da vas suparnici ne uspiju zaustaviti. Jer, kada ne zabija Gabriel Jesus, onda “trpa” Foden i tako redom. Guardiola je pronašao pet raspoloženih koji su zabili devet i više pogodaka za pobjedničku formulu.

Obrambeni recepti

Lille i Atletico Madrid imali su gotovo isti recept na putu prema tituli. Malo pogodaka, ispod dva po utakmici (1,68 do 1,75), ali i malo primljenih. Atletico je dobio 25 lopti u svojoj mreži, a Lille tek 23. Za iznenađujućeg francuskog prvaka ključni su bili napadači Burak Yilmaz i David, koji su zajedno s još jednim Turčinom Yazicijem zabili 36 zgoditaka, više od pola ukupnog broja. Simeone je svoju igru pak bazirao na Suarezu (21), dok su Marcus Llorente i Correa zajedno zabili jedan manje od Urugvajca. Ali, Simeone se mogao pouzdati u tercet koji će rješavati utakmice i pritom je imao Oblaka na vratima.

U Njemačkoj moćni Bayern dominira zadnjih devet godina, Bavarci zabijaju između 80 i 100 pogodaka. Slično je i sa Cityjem u Engleskoj, s tim da su Građani dvaput išli preko “stotke” u zadnjem desetljeću. Juventus je u Italiji do prošle sezone također nizao seriju uzastopnih naslova do kojih je uglavnom dolazio rasponom od 70 do 80 pogodaka po prvenstvu. Za naslov u Španjolskoj nekoć su u “zlatna vremena” Barcelona i Real trebali zabiti po 110 i više zgoditaka, s tim da su tandemi Ronaldo - Benzema, odnosno, Messi – Suarez/Neymar “trpali” preko 60 po sezoni. Isto koliko danas postigne kompletni Atletico Madrid.

Četiri igrača za 48 golova

Sve smo primjere iznijeli, sve je jasno. Naša je procjena da će za naslov prvaka Hrvatske biti potrebno najmanje 65 do 70 pogodaka. Približno dva pogotka po utakmici. Jasno, pod uvjetom da je obrana na razini “ispod 30 po sezoni”. U pojedinačnom učinku Hajduk ima dominantnog Livaju, koji je postigao šest od 14 zgoditaka Bijelih u početnih osam kola. Nije golgeterski učinak kompletne momčadi neki zalog za budućnost, ali uzet ćemo i olakšavajuću okolnost utakmicu manje u prvom krugu. Jer 16 pogodaka po krugu prvenstva minimalni je prosjek za očekivani golgeterski učinak u borbi za naslov.

Ako se Hajduk po svom receptu napadačke igre može usporediti s velikanima iz Liga petice, model je sličan onome iz Bayerna i Intera. Evidentno su Bijeli oslonjeni na Livaju. kojeg zasad prati tek Mlakar s tri pogotka, međutim, za ozbiljnu šampionsku borbu trebat će Bijelima golgeterski učinak i ostalih igrača iz napadačke linije. Primjerice, pred 20 godina Hajduk je osvojio naslov prvaka s golgeterskim doprinosom Bubala (14), Leke (13), Deranje (11) i Mate Bilića (10). Četiri igrača za 48 pogodaka, isto koliko je, za usporedbu, zabio kompletni Hajduk prošle sezone.

Gustafsson stoga mora pronaći još raspoloženih strijelaca. Jer, primjerice, za naslov prvaka prvi klupski golgeter morat će doseći 18-20 golova, njegova pratnja 10-12, a 5-8 golova treba stići od krilnih napadača, pričuvnog centarfora i jednog veznjaka. Livaja, Mlakar, Sahiti, Biuk, Ljubičić, Kačaniklić, Eduok i Krovinović, osam jakih aduta koji bi trebali ispuniti zadaću da iza njihovih imena stane “50+” golova Bijelih. Pa će još poneku loptu ubaciti stoperi i lijevi bočni, ali osam nabrojanih igrača trebalo bi ponijeti glavni teret ispunjenja cilja od 65 do 70 zgoditaka. Matematika je jasna, bodovi se golovima osvajaju, a prvaka u Ligi 10 nema ispod 73 boda. I to je bila iznimka jer sve ostale titule su osvojene sa “80+” bodova.