Sad u Hajduku i oko njega, svi peru ruke, prave se nevješti, kao iznenađeni su, kao zaprepašteni lošim razvojem stanja u klubu. Što se tiče financija situacija nije nikad bolja, jer je Hajduk prema izvorima iz gradskog poglavarstva u posljednje vrijeme inkasirao oko pet milijuna eura od ranije složenih transfera.
Ipak, bilo je bjelodano da je taj veliki, tumačilo se revolucionarni zaokret Hajduka izveden pod ravnanjem predsjednika Nadzornog odbora Slavena Marasovića, u režiji Ante Šalinovića, PR-mahera, zapravo “masterminda” nove strategije “bijelih”, korak u prazno. Radi se najprije o smjeni bivšeg trenera Damira Burića, koja se ubrzo pokazala kao katastrofalna pogreška. Kako god okrenuli i bez obzira na niz primjedbi na njegov rad, Burić je ostavio solidan dojam pa se može kazati da je napravio dobar posao. On je u krajnjoj liniji isforsirao podosta mladih igrača od kojih su neki doživjeli pravu afirmaciju kad su postali mladi reprezentativci, kao na primjer Fran Tudor i Josip Juranović.
Na tom potezu smjene Burića zapravo se moglo očitati koliko je neiskusan predsjednik Hajduka Ivan Kos, koji je vrlo samouvjereno krenuo u totalnu obnovu kadrova splitskog kluba, znači od trenera prve momčadi i struke u omladinskom pogonu do brojnih drugih promjena osoblja kluba. On se, uz blagoslov nadzornika, opredijelio za formulu dovođenja svojih ljudi tako da je praktično svima koje je zatekao na raznim funkcijama na Poljudu malo po malo pokazao vrata.
Nevjerojatna je ta obnova rukovodstva Hajduka:
* četiri člana Nadzornog odbora iz Zagreba, svi što se tiče rada u nogometu, totalni novaci;
* izbor v.d. predsjednice Marijane Bošnjak iz Osijeka, koja je sobom na jednomjesečno navodno istraživanje stanja poslovanja u klubu dovela dvije svoje pomoćnice, Martinu Mikrut i Mirtu Matešić, također iz Osijeka;
* izbor predsjednika Ivana Kosa iz Osijeka, koji je ubrzo predstavio dva svoja savjetnika: Dražena Nimčevića iz Zagreba i Gorana Krizmanića, rodom iz Osijeka, zaposlenog u Johannesburgu;
* angažman slovenskog trenera Marijana Pušnika, koji je doveo svog pomoćnika Žigu Kljajića, također Slovenca;
* dovođenje još jednog člana stožera Marka Loze iz Zagreba, koji je poslije postao trener druge momčadi;
* ustoličenje sportskog direktora Marija Branca iz Portugala;
* postavljanje Krešimira Gojuna za voditelja nogometne škole iz Zagreba, koji je odmah pročistio trenerski kadar u omladinskom pogonu...
Kad se tome doda da je glavni savjetnik predsjednika njegov rođak i odvjetnik Velimir Slovaček, naravno iz Osijeka, za kojeg se u kuloarima tvrdi da je “glavni kadrovik”, onda je stanje na Poljudu logično. I kako je rekao jedan bivši član uprave Hajduka, “vrč ide na vodu dok se ne razbije”.
Što se tiče Burića, iskusniji predsjednik ostavio bi ga za trenera i tako kupio vrijeme za svoja kadroviranja, pa ga dočekao na nekoj krivini od slabih rezultata i onda smijenio te postavio stručnjaka prema svojoj želji, makar to bio i Pušnik.
Ovako, u ovoj situaciji, i znatno sposobniji i iskusniji predsjednik vrlo bi teško izvukao “bijele” u pravom smjeru, tako da se lako mogu dogoditi nizovi loših rezultata koji će dovesti i do demisije Ivana Kosa, odnosno do potpunog kraha kluba.
U tom slučaju, ali i sad kad je već upropaštena sezona za Hajduk, postavit će se pitanje odgovornosti, najprije članova Nadzornog odbora. Oni će se braniti floskulom kako su “mislili i željeli najbolje”. I nestati sa scene, povući se čak bezbolno, s uspomenama da su vodili legendarni klub.