RONALD GORSIC/CROPIX Cropix
POGLED SN

Gdje je veliki hrvatski talent koji je sa samo 20 godina eruptirao u HNL-u? Dečko danas nema gdje igrati

Preskakanje stepenica u razvojnom putu nogometaša može biti itekako pogubno za njegovu karijeru.
Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 30. siječanj 2021. 10:58

Povratak Antonija Marina iz Monze u Dinamo može se promatrati kao posljedica mladenačkog nestrpljenja i rizičnog izbora za dokazivanja. Kad talentirani igrač od 19 godina, s 20 nastupa u seniorima, dođe u iznimno teško natjecanje, kako fizički tako i taktički, kao što je Serie B, još je teže iskoračiti. Uzmemo li u obzir i okruženje Monze, koje pod kapom glamuru sklonog Silvija Berlusconija želi čim prije u Serie A, jasno je da mlad igrač u sazrijevanju teško može igrati. Posljedično sigurno ne može napredovati. S 20-22 godine najvažnija je stvar igrati u kontinuitetu, kao što je ključno kontinuirano napredovati u tehničko-taktičkom znanju. Najmudrija je odluka čim prije to uvidjeti i promijeniti bezizlaznu situaciju. No, svaki je sljedeći izbor zato manjeg prostora za novu pogrešku...

Mladi igrači u Hrvatskoj, kao i na prostorima bivše Jugoslavije, rano stižu na javnu scenu i preskaču prirodan put razvoja karijere. To što ih okruženje potiče ili na prerani odlazak u inozemstvo ili na forsiranje ostanka u zoni komfora većeg domaćeg kluba, jedan je od faktora koji doprinosi trendu da nam i najveći talenti posustaju i gube na samopouzdanju. Kad jednom prekinu logičan uspon s puno rada i dokazivanja, te s usporednim stjecanjem iskustava, što će vas očvrsnuti u kriznim fazama razvoja, mladi igrači znatno riskiraju neuspjeh i razočaranje.

Politike Prve HNL, financijski apetiti svih aktera koji u njemu sudjeluju, potiču taj rizik i postaju ogroman teret razvitku mladih. Liga 10, hvaljena na sve strane, u tom kontekstu krajnje je otežala razvojni proces talentiranih tinejdžera do 21-22 formativne godine...

Mario Ćuže će u travnju navršiti 22 godine. U srpnju 2019. godine došao je u Pulu na posudbu iz Dinama i u prvih šest utakmica bljesnuo sa šest zgoditaka i asistencijom. Naravno da nije mogao takav ritam nastaviti u momčadi koja se bori za ostanak, ali Ćuže je igrao i to - stalno. Ukupno 20 utakmica u nešto više od četiri mjeseca, u kojima je imao padova, pogrešaka, ali je bio važan akter Prelecove Istre, upisavši još dva pogotka i dvije asistencije.

Onda je Bjelica, prilično neočekivano, kad je Ćuže već spakirao torbe u automobil prije kretanja za Pulu, odlučio da u zimskom roku ipak ostane u Dinamu. U proljetnom dijelu odigrao je četiri pune utakmice, pet je pogledao s klupe i u osam je imao manju minutažu. Ujesen je opet poslan na posudbu, u Lokomotivu, ali nakon šest utakmica, od kojih je posljednja bila s Istrom, stao je zbog korone.

Crno razdoblje

Od 2. listopada Ćuže više ne igra. U četiri i pol mjeseca u Istri imao je kontinuitet 20 utakmica (prosjek 81 minuta) uz osam golova i tri asistencije. U 13 mjeseci u Dinamu i Lokomotivi skupio je 14 (po 42 minute) odnosno 7 utakmica (po 66 minuta), uz dva pogotka i dvije asistencije. Evidentan pokazatelj pada u igri, posebno u kontinuitetu i napose u sužavanju prostora za iskorak.

Ćuže u Dinamu ovog proljeća nema mjesta, a kako je registran u dva kluba, ima samo jednu, i to novu i za njega relativno sretnu opciju. Može igrati za Dinamo II u Drugoj ligi. Taj njegov put poučan je za mlade igrače i njihova okruženja, ukazuje na sudbine mnogih mladih, koje su manje poznate jer nisu dio Dinama odnosno većeg medijskog zanimanja. Problem je što takve sudbine postaju trend i kao da se zbog toga malo tko uzbuđuje u hrvatskom nogometnom prostoru...

Linker
12. ožujak 2021 19:58