Joško Gvardiol nakon Nove godine saznao je i službeno da ostaje u Dinamu do ljeta, prevaga u odluci RB Leipziga bio je prolazak skupine Europske lige. Porazgovarali smo u Rovinju s uskoro 19-godišnjim braničem o trenutnim temama, a rekao nam je još nakon dvoboja s CSKA kako bi htio ostati i na proljeće. Pronašao je Zoran Mamić i novog lijevog beka za ljeto, Daniela Štefulja (21) iz Rijeke.
Je li se, i koliko, i vas pitalo oko ostanka u Maksimiru?
- Imao sam želju ostati s obzirom na to da je sezona lijepo počela, htio sam biti dio te momčadi, odraditi sezonu do kraja, i ta mi se želja ispunila. Da, pitalo se i mene, nisu se samo klubovi dogovarali.
Mnogo je igrača s Dinamom osvajalo domaće trofeje, ali malo ih je prolazilo skupine u Europi, bilo bi šteta da ste morali napustiti ovu momčad, zar ne?
- Pa da. Meni je s 18 godina velika čast igrati na ovoj razini, i volio bih da što dalje doguramo u Europi, ako je moguće i do završnice. Vjerujem u sebe i ovu momčad, volio bih ostvariti još taj neki korak, da me podsjeća na lijepe dane u Dinamu.
Kakva je bila komunikacija vas osobno s klubom iz Leipziga posljednjih mjeseci?
- Ne baš svakodnevno, ali prilično često bio sam u kontaktu sa sportskim direktorom Markusom Kröscheom, došao je prije nekoliko dana na nekoliko sati samo radi mene u Zagreb da porazgovaramo, da mi da određene informacije i da ne ulazim u detalje, poslat će mi neka videa, da se pokušam adaptirati na sustav igre.
Vidimo da "crveni bikovi" sada opet igraju s četvoricom iza, mijenjaju li, s obzirom na ozlijeđene ili suparnike?
- Rekli su da općenito mijenjaju. Kad su u fazi defenzive, četvorica, ali u fazi napada trojica.
Ne trebamo ni pitati gledate li sve utakmice?
- Da. Pratim ih dosta, ako ne stignem u realnom vremenu, onda snimku. Vidim da su jako dobra, kvalitetna momčad. Trebat će mi vremena da se prilagodim na tamošnji nogomet, ali ima vremena.
Strelovit je bio vaš uspon iz juniora u seniore. Događalo vam se i da vas neki stariji, iskusniji igrač izgura, nadmudri, no malo pomalo, postali ste najjača karika Dinamove i obrane naše U21 vrste, brzo ste učili na svojim pogreškama?
- Pa da, bio sam na početku takozvana mlada, svježa roba, tako da je bilo normalno da se pogriješi. Najgore je učiti na svojim pogreškama, najbolje je iz tuđih, no ja sam tu školu prošao na svojim, naučio nešto novo i vremenom napredovao. Postajao sam automatizmom mudriji na terenu, neke odluke donosim puno zrelije i u stilu onoga kako bi to radili, hajdemo reći, iskusni igrači.
Je li vam sada lakše procijeniti koliko je opasan, što se tiče snage ili brzine, neki suparnički napadač?
- Glupo mi je hvaliti sebe, ali imam dosta jake fizičke predispozicije, tako da ne vjerujem da mi netko može bitno pobjeći. Mislim, uvijek ima brzih igrača, ali pokušavam ga nadmudriti. Ako je jako brz, pokušavam mu biti blizu da ga odmah u tom prvom kontaktu izguram, ili ga vratim prema njegovoj polovici. Prilagođavam se na samom terenu. Radimo mi i analize, ali tek se na terenu vidi kakav je koji suparnik igrač, i kad ga osjetiš u duelu.
Igrali ste i s Lauritsenom i s Theophile-Catherineom kao drugi stoper, a kad ste lijevi bek, prvi do vas bio je netko od njih dvojice. Kako vam je kao deset godina mlađem od njih surađivati, s obzirom na odgovornost te uloge u momčadi?
- Nema meni osobno neke razlike je li lijevi stoper Ras ili Kevin, vjeruju mi obojica, svi vjerujemo jedan drugome, zato nam momčad tako dobro i funkcionira. Osjećam se sigurno s bilo kime od njih iza leđa, a to je najbitnije, da se mogu opustiti u igri prema naprijed, jer znam da iza leđa imam neko osiguranje.
Kad igraju zajedno, tko od njih zapovijeda zadnjom linijom?
- Obojica! Iskreno, što se tiče priče, zaista su vrhunski i od obojice mogu jako puno naučiti, i to na visokoj razini.
Vi, kao najmlađi, vjerojatno najlakše podnosite ovaj pandemijski ritam dviju utakmica tjedno?
- Čeka nas jak ritam, ozljeda, hvala Bogu, nema. Vjerojatno će nas sve trener dozirati kada se nastavi natjecanje, ali mislim da ćemo dobro izgurati sezonu. Bila mi je već pretprošle sezone situacija da sam odigrao zaista puno utakmica, ne znam točan broj, ali u različitim natjecanjima i za različite kategorije, bez nekog odmora, i baš sam razgovarao sa svojim agentom kako je čudo da nije bilo čak ni manjih ozljeda. Možda sreća, ali brzo se oporavim, a nikad nisam imao situaciju da moram u manje od 48 sati igrati dvije utakmice. Jedino kad sam jesenas osjetio umor, bilo je na Rujevici, u nekoliko navrata nisam stigao zatvoriti svoju stranu.
Startate s tri jake utakmice ovog mjeseca, Rijeka, Gorica, Hajduk, veselite li se bici za obranu naslova?
- Prvenstvo nam donosi novu priliku u Ligi prvaka, i to nam je uvijek prvi cilj, tako da se želimo odvojiti od pratnje što prije, a lijepo je imati i dvostruku krunu.
Neizvjesna je ovosezonska HT Prva liga, kao i Bundesliga. Odgovara li vam to? Tamo je na kraju uvijek prvak Bayern, a Dinamu sada za vrat pušu Osijek, Rijeka, a i Gorica...
- Nisam bio član prve momčadi kad se Dinamo rano odvajao na veliku razliku, tako da ne znam je li bolje ovako ili onako, ali svakako je ovo zanimljivo za gledanje. No, ne daj Bože da ode na drugu stranu, tada ne bi bilo dobro…