Hajduk je u četvrtak dotaknuo dno. Iako se uvijek može još lošije, ispustiti prednost od 3:0 na svom stadionu protiv poluamaterskog suparnika s Malte blamaža je s kakvom se Hajduk u povijesti kluba nije suočio. Onih 0:8 protiv Debrecena nemaju takvu težinu, ovo je pravo dno...
Kada takvu stvar doživiš ili spoznaš, onda znaš da je trenutak za suočavanje s istinom. Možeš je peglati, možeš je iskrivljivati, ili možda pronaći deset krivaca za potonuće, ali suočiti se moraš. Ili se pomiriti s tim da za tebe nade nema.
Kakva je, dakle, Hajdukova istina? I tko je doista odgovoran za blamažu? Krenimo redom...
NAŠ HAJDUK
Navijačka udruga upravlja Hajdukom gotovo osam godina, još od studenoga 2011. kada smo svjedočili prvim izborima u kojima su članovi Našeg Hajduka birali članove Nadzornog odbora. U tih gotovo osam godina promijenilo se 25 članova NO, pet predsjednika Uprave, sedam sportskih direktora, 13 trenera prve momčadi i pet voditelja omladinske škole. Da su brojke i upola manje, i dalje bi zvučale zabrinjavajuće... Hajduk za to vrijeme nije napravio nikakav opipljivi iskorak. Rezultatski je dapače potonuo, jer je u sedam godina osvojio tek jedan Kup, a drugo mjesto u prvenstvu - prvo ćemo zaboraviti - nedostižno je još od svibnja 2013. godine. Slični su rezultati i po pitanju infrastrukture. Dok Hajduk mijenja čelnike kao na traci, u Prvoj HNL izrasla su dva kampa - Rijekin i Lokomotivin - a jedan se u Osijeku radi punom parom. Hajduk nema kamp, nema ni ideju gdje bi ga mogao imati, a kamoli da ga makar ima u pripremi. Hajduk je, kažu, sada neusporedivo transparentniji i pošteniji. Recimo da je, iako bi se štošta dalo napisati o načinu na koji su pojedini igrači dolazili ili o plaćama koje su dobivali, ali neka. Transparentniji je, slažem se.
A je li doista narodni, je li demokratičniji, pravedniji? Na vrhuncu žestokog verbalnog sukoba na relaciji Štimac vs. Torcida/Naš Hajduk kojem smo svjedočili prošle jeseni, pokušali sam napraviti veliku anketu među bivšim igračima i trenerima Hajduka. Da čujemo kako oni kao ljudi koji su stvarali Hajduk gledaju na tako ružan sukob. Anketa, međutim, nikada nije ugledala svjetlo dana, jer osam od njih devet koje smo nazvali nisu htjeli sudjelovati. I svi s istim obrazloženjem, "bez ljutnje, ali kažem li ono što mislim, mogao bih imati problema, a to mi ne treba".
Je li to ono što Naš Hajduk hoće? Klimu u kojoj će onaj tko o nekim stvarima misli nešto drugačije morati šutjeti? Pa nije li borba protiv takvog režima temeljni postulat svake poštene borbe?
Rekli smo da se u jako kratkom roku promijenilo 25 članova NO i pet predsjednika Uprave. Promijenili su se jer nisu radili dobro. Je li, međutim, uopće bilo realne pretpostavke da će raditi dobro? Nitko od tih 25 + 5 izabranih nikada prije nije radio ozbiljan posao u nogometu, a kamoli ozbiljan posao u gigantu kakav je Hajduk. Nitko od njih 30!? Tko realno može očekivati da će sociolog, doktor, profesor ili inženjer geodezije osoviti Hajduk na noge?
Nažalost, nešto u tom modelu biranja Nadzornog odbora i predsjednika jednostavno ne štima. A ne znam tko bi se u ovom trenutku usudio reći da bi budućnost s takvim modelom biranja mogla donijeti nešto bolje? Dapače, u našoj tako maloj državi jako je sužen broj sposobnih koji bi mogli dorasti tako velikom i teškom izazovu. Stoga je realnije očekivati da će se na sljedećim izborima pojaviti još 'tanji' kadar potencijalnih nadzornika ili predsjednika.
Sve to sugerira da je možda trenutak za zaokret, za traženje drugačijeg i efikasnijeg modela. Ovaj se potrošio, a i nije donio nikakav iskorak.
NADZORNI ODBOR
Nikada nismo do kraja shvatili što je doista funkcija Nadzornog odbora u Hajduku? Formalno bi oni trebali izabrati predsjednika Uprave i samo ga nadzirati. Međutim, praksa pokazuje da nije tako. Većina od dosadašnjih 25 članova brzo se uživjela u svoje uloge pa su mnogi od njih na razno razne načine vodili nogometnu politiku kluba. Ovaj friški saziv NO-a je najtiši do sada, ali i on se već stigao kompromitirati. Dobro se sjećamo nedavne i jako nesretne epizode s Krešimirom Gojunom, voditeljem Hajdukove akademije. Optužio je sportskog direktora Sašu Bjelanovića da ga je pokušao natjerati da Šibeniku pusti utakmicu. I što su napravili članovi NO-a? Malo su se igrali CSI Splita, policijskih eksperata za zločine, pa su nakon pomnog istraživanja slučaja odlučili prekrižiti Gojuna, a zaštititi Bjelanovića. Čitaš, slušaš i ne vjeruješ. Dečki, što vam je? Vi ste nadzornici, vama može doći isključivo predsjednik Brbić i izvijestiti vas da je smijenio Gojuna. Jer predsjednik ima mandat za to. A vi - ako procijenite da je postupio krivo - nakon toga možete smijeniti Brbića. Vi niste uprava, vi ste nadzornici. Vi ste izabrali Brbića i vi bi mu trebali biti najčvršći oslonac - dok vas eventualno ne razočara - a ne policajci koji ga prate u stopu. I koji provjeravaju svaku njegovu odluku. To je neprirodno.
MARIN BRBIĆ
U prvom mandatu smijenjen je jer nije imao dovoljno ambicije. Takav je barem bio stav većine u tadašnjem Nadzornom odboru. U ovom mandatu žestoko su ga obilježile afere s Gojunom i Oreščaninom. U obje se nije ponašao kao pravi predsjednik, jer ljudi koji ne poštuju i sljedeće predsjednika ne mogu biti u klubu ni sekundu duže. Ili predsjednik više neće raditi u klubu. Brbić se odlučio za kompromise i to ga je kontaminiralo, a blamaža s Maltežanima samo ga je zabetonirala. Sada je u velikoj mjeri izgubio kredibilitet i svaki sljedeći dan u Hajduku bit će težak i napet, kako za njega, tako i za klub.
SAŠA BJELANOVIĆ
Još jedan koji se kontaminirao u slučajevima Gojun i Oreščanin. Nije pokazao gard pravog sportskog direktora, odnosno neprikosnovenog nogometnog autoriteta u Hajduku. I on je spustio je glavu i prihvatio kompromis. Njegova je sudbina slična kao i Brbićeva. A i iza momčadi koju je složio stoji dosta upitnika? Zašto je toliko inzistirao na Svatoku koji je plaćen 375 tisuća eura? Baš kao i Tahiraj, plaćen 100.000 eura. Jradi je slična priča... Previše igrača vrlo sumnjive kvalitete za traženi iskorak.
SINIŠA OREŠČANIN
Zaslužio je sve što mu se dogodilo protiv Gzire, kao i otkaz koji je uslijedio. Priopćenje s kojima je kao trener Hajduka izašao u javnost jedno je od najgorih trenerskih poteza koje uopće pamtimo na ovim prostorima. Blamaža s Maltežanima samo ga je zakucala na zid srama.
IGRAČI
Policija ih je čuvala u noći nakon sramote sa Gzirom, čuvala ih je i jučer na Poljudu. A to je nešto što ti dečki nisu zaslužili, jer oni su na terenu pružili sve što su mogli u danom trenutku. Kritike su, međutim, neupitno zaslužili, jer unatoč svim problemima koji ih danima i tjednima okružuju u klubu, morali su pronaći način da prođu barem te slabašne Maltežane.