Sergije Krešić dvaput je u karijeri bio trener Hajduka da bi stručni angažman na Poljudu zaključio ulogom sportskog direktora prije nepunih osam godina. Danas živi u Marbelli, iz Španjolske prati što se zbiva na Poljudu.

- Ne mogu reći da gledam svaku utakmicu, primjerice, zadnju s Lokomotivom nisam gledao. Ne pratim što se zbiva na detaljnoj, ali pratim općenitu razinu. Novog trenera Tramezzanija ne poznajem, za mene je novo lice na trenerskoj sceni, ali jasno da to nije nikakav pokazatelj njegove kvalitete o kojoj ne mogu govoriti - kazao je Krešić na početku telefonskog razgovora.

- Međutim, po svemu sudeći, nema u Hajduku pomaka. Nažalost, ni u jednom segmentu. Ali, nije situacija takva samo ove sezone, godinama gledamo istu sliku. Mijenjaju se treneri, a rezultata nema. Kada u jednoj sezoni imaš četiri trenera, pa svima je onda jasno da problem ima dubinu, da nije riječ o jednoj-dvije utakmice odigrane ispod očekivanja.

Otišao svojom voljom

Ove sezone Hajduk je promijenio četiri trenera. Nije prvi put da se više stručnjaka izmijenilo na klupi tijekom jedne sezone. Dobro se i Krešić sjeća kako je 2007. godine zamijenio Pudara na startu sezone, a potom kormilo predao Jarniju da bi Bijeli na kraju završili sezonu na petom mjestu. Poveznica nije slučajna jer i prošle godine Hajduk je nakon 12 sezona ponovno završio na petoj poziciji.

TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix

- Istina je da je Hajduk tada promijenio tri trenera, ali ja sam otišao svojim odabirom. Nisam više mogao ostati na klupi, a za sve je dobro da detalji mog odlaska nisu nikada izašli u javnost. Neka tako i ostane - poručio je Krešić.

Da ne bi previše prebirali po prošlosti, koncentrirat ćemo se na trenutnu situaciju. Što je raditi Tramezzaniju, kakav savjet dati čovjeku koji je prije dva tjedna sjeo na klupu Hajduka i već u trećoj utakmici se susreo s bolnim porazom u jako lošem izdanju protiv Lokomotive?

Teško je naći smisao

Mijenjaju se treneri, ali ponavljaju se iste pogreške na terenu i dakako, poražavajući rezultat.

- Teško je reći nešto pametno, kazati nešto da ima smisla. Primorac je radio s Wengerom više od dva desetljeća, snalazio se u Francuskoj i Engleskoj, ali u Splitu nije išlo. Vukas i Primorac nisu slični po svom nogometnom iskustvu, ali obojica nisu napravili rezultat. Ali, budimo iskreni, kada se vratimo unatrag i pogledamo povijest kluba, jedino su Ivić i donekle Poklepović napravili velike rezultate i kvalitetne momčadi. Zato, da je lako naći rješenje na pitanje što treba raditi Tramezzani, već bi odgovor sam došao. Možda ne bi ni dočekali dolazak četvrtog trenera. Možda je najtočnija konstatacija da se Hajduk godinama ne vodi na kvalitetan način. Ili, preciznije rečeno, ne vodi se kao nekada.

Jasno, Krešić cilja na suštinu. Nije u pitanju trener, već vlasnik kluba Grad Split.

- Ne postoji jaka lokalna zajednica koja bi podržala Hajduk. Je li kompletno bogatstvo išlo u Zagreb, kako se često zna reći u neformalnim razgovorima, to ne mogu tvrditi, ali je činjenica da smo generalno postali grad bez sporta. Onog prepoznatljivog sporta, uspješne djelatnosti koja je bila zaštitni znak Splita. Nestala je košarka koja je triput donosila naslov europskog prvaka u Split. Danas zvuči čudesno da je košarkaški klub iz Splita bio tri godine uzastopno prvak Europe. Hajduk neće nestati, ali da je Hajduk peti ili šesti, da bi se sutra mogao boriti za opstanak, to je teško prihvatiti.

Prazne priče

Na potezu je, dakle, Grad Split.

- Zar vas ne čudi da nitko od velikih imena splitskoga sporta ne radi u tom istom splitskom sportu? Svi uživaju doći u Split ili živjeti u Splitu, ali nitko ne radi u splitskim klubovima. Ne samo u nogometu, nego i u ostalim sportovima.

Vratimo se ipak na aktualni trenutak Hajduka. Je li Tramezzaniju nakon niza razočaranja koje su Bijeli priredili sebi i navijačima u ovom prvenstvu ostala tek priprema momčadi za sljedeću sezonu?

- To su prazne priče. Što znači pripremati momčad za sljedeću sezonu. Samo skrivanje. Uvijek treba ići na pobjedu jer navijači Hajduka desetljećima su naviknuti na pobjede.

Jasno je to, ali pobjede svi traže. I navijači Eibara, Elchea...

- Da, ali shvaćaju kako se ne mogu ravnopravno nositi s Real Madridom ili Barcelonom. Rješenje? Tko ima strpljenja selektirati djecu od sedam-osam godina i krenuti u dugotrajni proces? Proizvodnja igrača je jedino rješenje.

Držite da se bez korijenitih promjene neće krenuti uzlaznom putanjom?

- Ne vidim razloga zašto bi sutra bilo bolje nego danas ako se stvari ne postave na svoje mjesto. Novac je danas ključni faktor sporta. Bez novca nema šanse napraviti rezultat. Na kratku stazu se još može u nekom bljesku, ali dugoročno ne može. Ako nemaš mogućnosti dovesti prave igrače, ne možeš napraviti ni momčad. Treba ulagati u klub i momčad, a grad Split je siromašan, očito ne može kreirati pomak. Gradonačelnici Splita trebali bi se više pozabaviti Hajdukom. Kako? Jednostavno, da jedan čovjek uzme stvari u svoje ruke i donese novce. Nisam upoznat sa zakonskim okvirom, ali to je jedini način da bi se napravio konkretni pomak.

Noćima ne spavaš

Ako bismo povukli paralelu s najjačim Hajdukom, onda Bijelima treba novi Tito Kirigin, najuspješniji predsjednik iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Jasno, druga su vremena, drugi su uvjeti poslovanja, stoga je i paralela samo rezultatska.

- U ono doba uspjevao je Kirigin uzeti prvenstvo Zvezdi, Partizanu, što iz ove perspektive izgleda nemoguće. Da nije bilo Tita Kirigina, ne bi bilo ni Ivića. Ogromna je odgovornost biti predsjednik Hajduka, noćima ne spavaš od te odgovornosti. Ni predsjednik, ni trener ne mogu spavati koliko je velika odgovornost. Takav je Hajduk - podvukao je Krešić, koji je još prošle godine namjeravao iz Marbelle doći u Split, ali u zadnji trenutak je uslijed koronakrize morao otkazati putovanje. Danas je situacija u Španjolskoj još i teža.

- Ne možemo otići niti do obližnje Malage. Živimo zatvoreni u svom gradu. Jednom do dvaput tjedno izlazimo supruga i ja iz kuće, odemo u kupovinu i to na način da je čekam u automobilu dok ona obavi shopping. Praktički smo osuđeni samo na život uz TV - završio je Krešić.