Leon Kreković (19), mladi napadač Hajduka, postigao je svoj prvijenac na Poljudu, iskoristio priliku koju mu je trener Igor Tudor dao od prve minute u visokoj pobjedi 6:0 nad Goricom. Radio je Kreković kvalitetno na pripremama, pohvalnim riječima govorio je o njegovoj brzini trener Tudor, a dok su bili u Turskoj zabio je tri gola...
Nakon prvijenca Gorici došao je i trenutak za druženje s medijima, a mladi Kreković se i tu dobro snalazio. Kaže za početak da se u njegovu životu nakon gola ništa nije promijenilo:
- Ništa posebno, gol će ostati upamćen u mom životu, a moje je da ostanem isti te da nastavim istim tempom kao i do sada.
Je li bilo posebnih čestitki nakon Gorice?
- Primio sam jako puno poruka, pogotovo preko Instagrama, bilo je ludilo. No, to je sada prošlo. Najviše čestitki sam primio od obitelji te ljudi koji su me prvi put uočili. Pogodak posvećujem svojoj obitelji koja je stalno bila uz mene i bez kojih svega ovoga ne bi bilo. Gledali su i oni utakmicu, dolaze na svaku...
Gol koji ste postigli bit će upamćen i po tome što je to prvi na Poljudu dosuđen uz upotrebu VAR tehnologije... Je li vam bilo neobično?
- Pa možda malo jest zbog proslave, nije izgledalo emocionalno, ali duboko u meni bio je to najbolji osjećaj.
A drugi koji ste dali, nije priznat...
- Kod tog gola sam baš nekako iskazao emocije, bio je dobar gol. Ali kako je VAR prvi priznao, drugi je poništio.
Dojam je kod prvoga gola da ste vikali Miji Caktašu da nastavi?
- Tako je, rekao sam mu “nastavi, nastavi”, jer je on čak mahao rukom budući je vidio pomoćnog suca, ali sam se sjetio što sam vidio na prezentaciji kada su nam govorili da ne stajemo dok glavni sudac ne da znak.
Brojni treneri
Na Poljudu ste od 12. godine kada ste stigli iz Knina, koga možete izdvojiti od trenera u svojoj karijeri?
- Bilo je dosta trenera, a prvi je tu Boris Marin koji me ovdje zapravo doveo, njemu sam jako zahvalan na tome. Tu je još Saša Glavaš, kod njega smo imali stopostotni učinak kao pioniri. Poslije su tu bili još Mladen Jurić, Krešimir Režić, Siniša Oreščanin, Mario Despotović, pa bio je i Hari Vukas zajedno s Armandom Marenzijem u kadetima. Svi su pridonijeli mom odrastanju, od svakoga sam nešto pokupio.
Kakva ste očekivanja imali prije zimskih priprema, jeste li očekivali priliku?
- S obzirom na situaciju u drugoj momčadi, duboko u sebi sam znao da vjerojatno ima mjesta za mene u prvoj ekipi, ali nisam baš sto posto očekivao poziv, ali kada je došao na meni je bilo da priliku iskoristim.
Navijači baš ne vole kada mladi igrači odmah istupaju u medijima, boje se da ne polete, ali vi ostavljate dojam nekoga tko je s obje noge za zemlji. Svjesni ste da nećete stalno biti u prvoj ekipi, jeste li spremni na to da će biti uspona i padova?
- Sigurno je da će ih biti, ali tu su prvenstveno trener koji će to znati prepoznati, pa obitelj koja je podrška, a moje je samo da nastavim raditi. I veliki igrači imaju uspona i padova, zašto ne bih ja imao...
Kakva je suradnja s trenerom Tudorom?
- On razgovara sa svim igračima, pa tako i sa mnom. Prema svima je jednak, a teren je jedino mjerilo.
Što traži u igri?
- Najčešće da napadam dubinu. Brz sam igrač, to je jedna od mojih najboljih prednosti.
Prva liga jako brza
Tudorovi pomoćnici Hari Vukas i Jurica Vučko su bili napadači, dobivate li pokoji savjet od njih?
- Pa da, to su mali detalji koji će pomoći mojoj igri. To su savjeti koji mi trebaju. Što se tiče napretka u igri, mislim da bih trebao poraditi na zadržavanju lopte, jer sam orijentiran prema naprijed, ali i to će doći s iskustvom.
Koju poziciju preferirate?
- Ovisi, ako igramo s tri špice, onda najviše volim biti lijevo, ali nije problem igrati ni desno ni kao centralna špica.
Što očekujete od utakmice u Osijeku, nezgodnoga gostovanja, susreta koji će biti drugačiji od ovog s Goricom?
- Mogu samo reći da ćemo se pripremiti na najbolji mogući način i dati sve od sebe.
Vidite li razliku između Prve i Druge lige?
- U drugoj momčadi smo igrali dosta drugačije nego sada. Drugačije je igrati Prvu ligu, puno više ljudi gleda i to te vuče prema većem napretku. Prva liga je jako brza, trebaš brzo razmišljati. Ali u drugoj ligi ekipe stanu nazad, a u Prvoj ligi igraju, izađu visoko, pa moje karakteristike mogu doći do izražaja.
Caktaševi savjeti
Što vam kažu suigrači kao mladome, kakav je odnos?
- U početku kao i svakom mladom igraču, nema puno priče dok te ne upoznaju, no s vremenom postajemo sve bliži, kao jedno, kao što mora biti ekipa.
S kim ste najbolji na terenu, a s kime izvan?
- Na terenu mi Mijo Caktaš daje puno savjeta, ali i Jradi i Jairo. A izvan terena sam s mlađim igračima koji su došli iz druge ekipe.
Koji vam je igrački uzor u karijeri?
- Mislim da je očito, to je Ronaldo.
Radite li onda kao on?
- Da.
Imate poseban režim prehrane?
- Ne, ali trudim se jesti što manje slatkoga. Gledam kako pravilno unijeti kalorije, jer nema svatko isto tijelo i metabolizam. Sve je zasad dobro, na željenoj sam kilaži i u dobroj formi.
Ranije se govorilo da imate problema s mišićima, u nižim uzrastima ste često imali grčeve oko 60. minute...
- To se promijenilo, radom sam došao do veće stepenice. To je bilo još u Akademiji, dok sam putovao, to bi me izmorilo, a ako stavite pritisak u glavu to isto može imati utjecaja. Sad je sve u redu i spreman sam.
Možete li zadržati poziciju u prvoj momčadi?
- Naravno da mogu, nastavljam se truditi, raditi kao do sada, a na treneru je. On odlučuje...
S čime biste bili zadovoljni do kraja sezone?
- Htio bih zabiti još koji gol, pomoći ekipi. Želimo dobrim igrama osigurati drugo mjesto i Ligu prvaka. To je cilj i san.