Najavio je prije mjesec dana i najavu je ponovio u prvom razgovoru za medije. Lukša Jakobušić je odlučan smanjiti troškove poslovanja, a u tom segmentu najveća ušteda ostvarit će se kroz niže ugovore igrača kojima obveze s Hajdukom ističu u lipnju sljedeće godine. Ne bi tu bilo problema da među igračima, kojima za sedam mjeseci završava ugovor s Bijelima, nije i kapetan Mijo Caktaš. Uz Caktaša, tu je i Adam Gyurcso, također bitan ofenzivac, iskusni krilni napadač. Međutim, Jakobušić je jasno kazao kako je golemi pogon na Poljudu neodrživ.
- Svaki mjesec moramo isplatiti 286 osobnih dohodaka - precizno je otkrio predsjednik.
Stezanje remena
Pritom su prihodi sve manji, ove godine čak 40% niži nego li su bili u 2019. Planirani proračun za iduću godinu je još manji, na razini od 80 milijuna kuna, što povlači “stezanje remena”. Jasno je pritom gdje se najveće uštede mogu ostvariti. Dakako, u najskupljem segmentu, a to je profesionalni pogon.
- Ako onaj kome ističe obveza idućeg ljeta ne pristane na bitno smanjenje ugovora, neće biti u momčadi na proljeće - objavio je Jakobušić.
Direktan kao inače, pripremio je i javnost i igrače na moguće rezove. Ali, pitanje je može li Hajduk sebi dopustiti taj luksuz da mu najbolji igrač, a to je Mijo Caktaš, sjedi na tribini cijelu polusezonu? Pitanje je jasno kao i odgovor. Jakobušić je principijelan, ali i praktičan, stoga sigurno neće dopustiti da ostane bez novca i najboljeg igrača, što je mogući epilog priče s radnim naslovom “manji ugovor ili tribine”.
Uostalom, može se Jakobušić poslužiti iskustvom prethodnika kojima se dogodio upravo spomenuti epilog, da su ostali bez igrača i novca, jer nisu sa svojim profesionalcem u bijelom produljili ugovor.
- Performanse tog ugovora za nas nisu prihvatljive i zato nismo potvrdili njegovo produljenje s Hajdukom. Tomasov zbog toga više neće biti u kadru prve momčadi - kazao je predsjednik Nadzornog odbora dr. Josip Paladino na press-konferenciji u poluvremenu utakmice Hajduka i Istre koja se igrala na Poljudu krajem veljače 2012. godine.
- Tomasov ima menadžera koji određuje performanse ugovora, što nama dakako nije prihvatljivo - naglasio je dr. Paladino.
Novci po Marjanu
U siječnju 2012. Tomasov je ušao u posljednjih šest mjeseci ugovora s Hajdukom. Na Poljudu su bili iznimno čvrstog stava, a tek ustoličeni Nadzorni odbor na čelu s dr. Paladinom nije prihvatio ugovor kojeg je nekoliko dana ranije s Tomasovom dogovorio predsjednik Uprave Hrvoje Maleš. Nadzorni odbor nije potpisao produljenje ugovora, pa je shodno tome Tomasov udaljen iz rada s prvom ekipom.
- U razgovorima i dogovorima oko tog ugovora nismo postavljali nikakve uvjete, nikakve ekstremne uvjete. Novac koji je dogovoren je takav kakav je, a jedino što smo tražili je da Tomasov, u slučaju da ne igra, ne trči po Marjanu, te da u tom slučaju raskid ugovora bude na klupsku štetu. Želim reći da je Hajduk, valjda, jedini klub čiji novci, doslovce, katkad trče po Marjanu - bile su riječi igračeva zastupnika.
Uz sve navedeno, Tomasov je imao i ponudu iz Izraela, ali činjenica da se iz odštete od 700.000 eura trebalo platiti i postotak za igračeva zastupnika, motivirala je članove NO da odbiju prijedlog transfera. Tomasov je na kraju priče, u travnju 2012. godine, iz Hajduka otišao preko Arbitraže HNS-a kao slobodan igrač zbog neisplate tri plaće, a Splićani su mu naposlijetku morali isplatiti sva zaostala primanja.
Svatko radi svoje
Slučaj odlaska Tomasova prije osam i pol godina bitan je iz dva aspekta. Prvi je činjenica da je Hajduk ostao bez igrača i novca, a drugi je podatak da je Nadzorni odbor odbio potpis ugovora kojeg je dogovorio predsjednik kluba. Glede druge stavke, Jakobušić je od starta bio jasan:
- Ja upravljam, Nadzorni odbor nadzire. Svatko radi svoj posao.
U odnosu predsjednika i Nadzornog odbora sve je jasno. Dalje, za prvu stavku također se razvidno može naslutiti kako će Jakobušić učiniti sve da uspije u jednom od mogućih ciljeva. Ili će Caktaša ove zime transferirati, ili će ga uvjeriti kako treba produžiti bitno smanjeni ugovor. Igru principijelnosti može sebi dopustiti klub koji ima novca za kupovine i klub koji posjeduje širok kadar igrača.
Prije desetak godina, u listopadu 2011. godine, kaznio je Manchester City argentinskog napadača Carlosa Teveza s dva tjedna neigranja i oduzimanjem četiri mjesečne plaće. Razlog je bio sasvim drukčijeg karaktera, ali za našu priču je bitno da se City mogao odreći jednog od svojih najboljih igrača jer je imao jednako kvalitetne koji će ga zamijeniti. Hajduk nema “dva Caktaša”, a nema ni punu blagajnu da sebi dozvoli luksuz gledati najskupljeg igrača na tribini dok se pokušava vratiti u vrh hrvatskog nogometa.
Zato, zaključak je jasan i logičan. Unatoč porukama koje zvuče kao drastična najava reza, razvidno je da će Hajduk i od Caktaša i od Gyurcsa imati koristi na proljeće. S novcima ili potpisanim manjim ugovorom koji otvara transfer za budućnost, to je već umijeće pregovaranja Jakobušića. Od prvog dana stupanja na dužnost potvrđuje da je drukčiji predsjednik koji iz svake situacije primarno izvlači korist za Hajduk. Tako će biti i s igračima kojima ističe ugovor u ljeto sljedeće godine.