Robert Palikuća (43) rijetko istupa u javnosti. “Moje je mjesto u pozadini, a igrači i treneri su ti koji su u krupnom planu”. Tako je naučio raditi u Njemačkoj u kojoj je se rodio, da bi se u nju vratio kao dječak, koji je s obitelji pobjegao iz ratnog okruženja Slavonije. Punih 29 godina u Njemačkoj je strpljivo gradio nogometnu priču. Kao igrač probio se do drugoligaških njemačkih terena na kojima je od 2015. isprva radio kao skaut, a onda postao dio teama zaduženog za sportsku politiku klubova kao što su Nürnberg ili Fortuna Düsseldorf.
Dopadljive ideje
Ljetos je Palikuća za mnoge potpuno neočekivano u Rijeci sjeo u fotelju sportskog direktora. U njoj je naslijedio Ivana Mancea, koji se zasitio posla na Rujevici, te odlučio krenuti nekim drugim smjerom. Nekoliko mjeseci kasnije jasno je da su Mišković i suradnici još jednom napravili odličan odabir. Palikuća je prepun radnog elana, sustavan, moderan, elokventan, s pregršt veza u nogometnom svijetu. I više od svega jasne vizije maksimalno podređene novom sportskom iskoraku kluba s Rujevice. U Palikući je i hrvatski nogomet dobio osvježenje, čovjeka koji je sa sobom donio drugačiji način rada i drugačija nogometna promišljanja, koja je godinama živio u Njemačkoj.
Kako je došlo do vašeg dolaska u Rijeku?
- Radeći u njemačkim klubovima često sam dolazio u Hrvatsku skautirati igrače, tako da sam se povezao s dosta naših nogometnih ljudi. Posebno sam bio dobar s Ivanom Manceom, često smo se čuli, razmjenjivali informacije, viđali na različitim mjestima, pa sam se tako dosta vezao i uz Rijeku. Kad mi se Rijeka javila da bi htjela profesionalnu suradnju nakon Ivanovog odlaska, sjeo sam s Damirom Miškovićem, Dejanom Šćulcem i Srećkom Juričićem, te smo se doista brzo dogovorili.
Nije vam bio problem nakon 30 godina života u Njemačkoj samo tako doći u HNL, u Rijeku koja posljednjih godina jako pažljivo troši svaku kunu i u kojoj nije lako raditi s obzirom na to da su ambicije uvijek iznimno visoke?
- Kod odabira kluba uvijek mi je ključna vizija koja se predoči. Rijekina je iznimno izazovna, ali i dokazana, vrlo stabilna. Nisu to samo Miškovićeve riječi koje zvuče dobro, nego i djela koja Rijeka pokazuje u kontinuitetu punih 10 godina. Ljudi iz kluba jako su mi iskreno objasnili okolnosti u kojima žive, ideju koju provode i meni se sve to jako dopalo. Došao sam jer u Rijeci mogu napredovati kao sportski radnik, a uvjeren sam da mogu pomoći klubu da ode na još višu razinu.
Što Rijeka traži od vas kao sportskog direktora?
- Da ostanemo u top tri momčadi hrvatskog nogometa, da igramo maksimalno atraktivan i napadački nogomet sa što je moguće mlađim igračima, te da shodno tome tražim talente i igrače koji će se uklopiti u takav stil igre. Naravno, tražimo igrače koji će biti i jeftini, perspektivni, karakterni i koji će u Rijeci prepoznati klub u kojem se mogu izgraditi, pokazati se na velikoj sceni, pa onda dobro unovčiti. Napokon, svi znamo da klub živi od spoja plasmana momčadi na europsku scenu i transfera igrača.
Regija uz Rijeku
Ne zvuči tako komplicirano, ali svi znamo da na takav način razmišlja 90 posto klubova u svijetu, a mnogi od njih ipak imaju značajno više novca kako bi proveli tu ideju?
- Kad imaš manje novca, onda moraš raditi bolje i pametnije kako bi to kompenzirao. Kad je klub zdrav kao što je Rijeka, kad ljudi u njemu s punom odgovornošću, radnom etikom i strašću tako rade, onda je zadani cilj sasvim izvediv. Zato sam i došao na Rujevicu jer da mislim drugačije ni ne bih bio ovdje. Mi želimo biti klub za kojeg će navijati ne samo građani Rijeke, nego i kompletne regije, želimo u njima probuditi emociju, ljubav, vjernost prema klubu. To je proces u kojem bi svi zajedno trebali rasti. I mi u klubu i naši navijači.
Užitak je raditi
Teško je dovesti dobrog igrača u Rijeku, zar ne? Skupi su, na meti mnogih?
- Meni je gdje god sam radio bilo teško dovesti igrača jer uvijek tražim igrače koji bi klubu trebali donijeti višu klasu od one koju imamo, a takvi u pravilu koštaju više od onog što klub može dati. U Nürnbergu je bilo više novca, ali opet često nedovoljno za profil igrača koji smo trebali i tražili. Tako je i ovdje, podcrtate sedam igrača, a svi vam budu nedostupni. No, postoji i osmi, pa deveti, deseti... Naravno, da biste ih pronašli morate jako puno tražiti, gledati, skautirati, analizirati, pričati, ali i pretrpjeti “šamara” kad vas odbiju.
Kako ste zadovoljni s načinom na koji Rijeka funkcionira u smislu praćenja igrača?
- Klub je jako dobro posložen, užitak je raditi, ali nogomet svakog dana ide naprijed, pa moramo i mi ići. Sigurno ćemo sljedećih mjeseci puno energije utrošiti u digitalizaciju nogometnog segmenta rada jer digitalizacija nudi pregršt sjajnih opcija koje olakšavaju i ubrzavaju rad, donosi alate s kojima možeš kvalitetnije pratiti i tražiti igrače. Sigurno ćemo dodatno ojačavati skauting jer kad imaš kvalitetne ljude oni ti s pravom informacijom u pravo vrijeme mogu donijeti jako puno i kvalitete i ušteda. Dobar skaut nije dodatni trošak, nego je odlična investicija.
Što je s nogometnom školom Rijeke? Kako na nju gledate?
- I ona mora bitno ojačati, raditi iskorake koje traži moderno vrijeme. U pogonu po meni svi treneri moraju biti profesionalni, educirani, jasno usmjereni po pitanju načina rada. I u školi moramo bitno pojačati skauting, jer dopunska selekcija iznimno je bitan dio razvojnog programa. Imamo odlične uvjete za rad, mnogi u Hrvatskoj ih nemaju, to je naša dodatna prednost.
Konkurenti u Hrvatskoj imaju više novca za dovođenje talenata?
- U Njemačkoj sam odavno naučio da u nogometnoj školi novac u puno situacija nije presudan. Znali su mi doći menadžeri velikih talenata i kao uvjete za dolazak djeteta novac staviti potpuno sa strane. Najprije bi ih zanimalo školovanje djeteta, način na koji prilazimo njegovoj obitelji, problemima koje ima, rješavanju domaće zadaće, vremenu za učenje, socijalizaciji... Ima pregršt toga što klub može napraviti za dijete i njegovu obitelj, a da to nije novac. Naravno da postoje menadžeri i roditelji koji novac guraju u prvi plan, ali jasno je da će takvi teško završiti na Rujevici. Na sreću, ima puno onih koji razmišljaju zdravije i svrsishodnije kad gledaju razvoj nekog talentiranog dječaka.
Imate li već sada definirane nove igrače koje biste htjeli dovesti na Rujevicu?
- Naravno da imamo.
Sve su stranci?
- Nisu... Imamo, primjerice, dva igrača iz Druge HNL, koju pomno pratimo od prvog kola. Mogu vam reći da su nam jako zanimljivi i ako se nastave razvijati kao dosad oni bi na ljeto mogli doći u Rijeku i biti ne samo dobri igrači za svlačionicu, nego i igrači koji mogu donijeti dimenziju više. Ti dečki imaju jaka oružja u svojoj igri.
Drago nam je to čuti, kod nas mnogi drže kako u Drugoj HNL nema igrača za klub poput Rijeke?
- U Drugoj HNL ima dobrih igrača, kao i dobrih utakmica. Katkad su kriteriji u Hrvatskoj previsoko postavljeni. Hrvatska ima četiri milijuna stanovnika i nije baš bogata zemlja. Stoga je ovo što imamo na razini Prve i Druge HNL jako dobro kad pričamo o kvaliteti igre i samih igrača. Berlin ima oko četiri milijuna stanovnika, a ne bi mogao ni zamisliti da ima 20 takvih klubova. To je nemoguće. S tim da znamo koliko Nijemci drže do nogometa i koliko ulažu u infrastrukturu, te koliko više novca imaju. Mi radimo čuda s četiri milijuna ljudi, što znači da i mali klubovi iz sedme lige rade dobar posao.
Rijeka je jako mlada momčad, uz Lokomotivu daleko najmlađa u ligi? A želite biti među tri?
- To je veliki izazov u kojem moramo jako pažljivo raditi balans momčadi. Moramo imati iskusne igrače koji drže svlačionicu, koji su autoritet, možda čak i idoli za mlade. Svakako bih Josipa Drmića istaknuo kao fantastičnog igrača, profesionalca na kojeg se svaki igrač može ugledati po svim pitanjima. Trenira žešće od svih, pazi na svaki detalj svog tijela, od prehrane, masaže, odmora, pripreme za utakmicu, odnosa prema suigračima... Uz takvog igrača svaki zdravi mladić će napredovati. A mi moramo paziti da tražimo karakterne igrače, željne afirmacije, rada i napretka, a opet modernih tržišnih karakteristika kako bi nam mogli donijeti i rezultat i transfer jer Rijeka za život treba oboje.
Paralela s Bundesligom
Abass je primjer takvog igrača. Njega ste vidjeli još u Njemačkoj?
- Vidio sam ga još kad je igrao u Sloveniji. Puno je igrača koji su godinama u mojim bilježnicama, pratim ih stalno jer nikad ne znaš gdje ćeš ih i kad moći dovesti. Igrao je u Sloveniji, koja je slična Hrvatskoj po mentalitetu i jeziku. Možda je Njemačka bila preveliki iskorak, a Rijeka je po meni optimalan izbor za njega. S tim da je u Njemačkoj dodatno napredovao u odnosu na igre iz Slovenije.
Je li utakmica Rijeka - Dinamo (3:3) vrijedna Bundeslige?
- Po svemu bi to bila jako dobra utakmica na razini Bundeslige. Pričam o intenzitetu igre, duelima, broju sprinteva, akcija, šansi... HNL se u tom segmentu diže, utakmice su modernije, sve bliže razini Bundeslige.
Koliko je Rijeka u prvenstvu ukupno imala utakmica na bundesligaškoj razini?
- Rekao bih barem još tri, možda i četiri u prvenstvu, ali i neke u Europi, protiv Hiberniana i PAOK-a. Nažalost, momčad još uvijek nije u stanju svih 90 minuta držati takav ritam i koncentraciju. Visoka je to razina i treba nam vremena, posebno mladim igračima.
Zbog toga tri dana nakon Dinama izgubite od Lokomotive?
- Tako je. Puno je mladih igrača koji sami po sebi osciliraju. Zato su i određene amplitude u našoj igri nešto što moramo prihvatiti i jako, te strpljivo raditi na tome da ih do kraja sezone bude puno manje. Stalno čitam i slušam kako je malo tko vjerovao da će Rijeka biti ovako dobra. Osobno nisam iznenađen, možda tek malo s činjenicom da smo se tako brzo našli u igri.
Igrači vjeruju treneru
Vjerojatno je to najveća zasluga trenera Gorana Tomića?
- Naravno da je tako. Kad je svlačionica puna mladih igrača, onda trener mora biti jako prilagodljiv i strpljiv, često učitelj, a ne samo trener, netko tko stalno mora balansirati. Tomić i njegov stožer rade fantastičan posao, napravili su sjajnu klimu u svlačionici, a pritisak igrača koji žele igrati u udarnoj postavi je ogroman. Tomić ih je jako puno koristio i rotirao, kad on izađe pred njih i kaže da vjeruje u sve u svlačionici onda mu igrači vjeruju. A jako je važno da igrači vjeruju u trenera.
Koliko je Tomić drugačiji od njemačkih trenera?
- Svi su treneri meni isti, svi su oni jedinstveni i posebni. Svi mi imamo svoj pogled na nogomet, a o treneru sudim samo tako da procijenim je li u stanju izvući sve iz kadra koji ima ili to nije. Ako me pitate je li Tomić kalibar za Bundesligu, onda odgovor nije težak. Tomić govori njemački, što je preduvjet da bi tamo bio trener, a k tome je i odličan trener koji zna stvoriti igru i koji se može prilagoditi filozofiji kluba. U Rijeci se prilagođava besprijekorno, zna raditi s mladim igračima, što je u Njemačkoj također važno. Tomić ima puno vrlina.
Koliko igrača Rijeke može odmah igrati u Bundesligi? Koliko ih može iz tjedna u tjedan odgovarati takvim zahtjevima?
- Hm... U sebi sam ih nabrojao osam.
To zvuči dobro?
- Moj je zadatak, kao i svih nas u klubu, raditi na tome da jednog dana svi igrači u svlačionici budu na takvoj razini.
Je li to ostvarivo?
- Ne znam, nisam dovoljno dugo ovdje da bih se mogao čvrsto izjasniti. Kada puno mijenjate igrače i dovodite nove, uglavnom mlade koji tek trebaju stasati, onda je takav zadatak otežan. No, mi imamo viziju, imamo kriterije i tako ćemo raditi. Mi želimo biti ofenzivni, efikasni, raznovrsni. Želimo biti ti koji će igrom zapaliti navijače i vraćati ih na teren. Mislim da nam puno toga za sada uspijeva.
Kako vam se dopada HNL sad kad ste unutra?
- Dojma sam da i HNL ima put dosta dobro definiran kojim želi ići u budućnosti. Ima puno jakih momčadi, puno neizvjesnih i dobrih utakmica, klubovi se osnažuju, pokušavaju zadržati igrače što je moguće duže i onda ih dobro unovčiti. Za mene je to jako dobar smjer.
Bole nas kiksevi
Što vam se ne sviđa u HNL-u?
- Infrastruktura.
A što vam se ne sviđa na utakmicama? Katkad klubovi znaju igrati defenzivno, čega u Njemačkoj nema?
- Rijeka svakako ne igra defenzivno, ha-ha... Protiv nas nisam viđao “bunkere”, možda tek u dobrom dijelu utakmice protiv Dragovoljca. Utakmica protiv Osijeka bila je više ratnička, ali mora biti i takvih. U HNL-u su prekidi bitni, vidi se da se na njima radi. Da, ne sviđa mi se što na nekim utakmicama meni neobjašnjivo padne ritam, kao da se igra dijelom utakmice “šlepa”. Dobro se igra, brzo i okomito, atraktivno, a onda iz ničega se tempo uspori, igra se samo iza, samo “okolo”... To nije dobro.
Velika četvrtka HR nogometa?
- Sve četiri momčadi imaju neku svoju prepoznatljivost u igri, imaju način na koji se slaže kadar za sezonu.Vidjet ćemo što će sezona donijeti, ali svi smo svjesni da se bodovi osvajaju na svim utakmicama, ne samo u derbijima. Mi smo kiksali protiv Dragovoljca i Lokomotive, to nas više boli nego 3:3 protiv Dinama, iako smo vodili 3:0.