Uvjerljivo najprodavaniji Osijekov dres, i to već godinama, onaj je s brojem 12 na leđima. Pripada, naravno, ljubimcu navijača Petru Bočkaju. “Bombardero” je, međutim, nedavno razmišljao o velikoj promjeni, intrigirala ga je “desetka” koja je postala slobodna odlaskom njegovog cimera Dmytra Lope iz kluba. Ali, nakon razgovora sa suigračima, odustao je, srećom, od te ideje...
- Kada sam tek došao, mogli su se birati brojevi do 30 i to je bilo to. Odabrao sam 12, koji je bio slobodan, ali kako je Lopa otišao iz kluba “desetka” je ostala. Pitao sam dečke mogu li je uzeti, a oni mi vele: “Koliko je ljudi kupilo već tvoj dres? Kako sad da promijeniš broj? To je već ikonski broj u klubu” ha,ha... Rekoh, onda ne dolazi u obzir da uzmem “desetku”, pa da budem među onim igračima koji, kad navijači kupe njihov dres, promijene broj pa moraju kupovati novi.
Osjećam se legom
Zadržao je stari broj s kojim prolazi svoje već pete ljetne pripreme s Osijekom. Drugačije, kaže, od svih prethodnih.
- Od prethodnih priprema se razlikuju po igračima i po intenzitetu rada. Traži se da bude maksimalna koncentracija i ozbiljnost dok se radi - otkriva.
Od igrača koji se nalaze u Svetom Martinu na Muri, a koji je privremena baza Bijelo-plavih, Petar Bočkaj ima najduži staž u klubu, samo je Mile Škorić, koji je trenutačno s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, dulje u svlačionici Gradskog vrta. Postao je pravi lega.
- To mi je drago s jedne strane, s druge možda sam već i mogao ostvariti neki transfer. Ali, nisam nezadovoljan. sretan što sam ovdje... A legom se osjećam od prvog dana otkako sam ovdje.
Svoju privrženost klubu i gradu potvrdio je i ovoga ljeta kada je na vlastito traženje ostao u Gradskom vrtu.
- Bilo je ponuda, ali pričao sam s predsjednikom i ljudima iz kluba. Rekao sam im kako želim ostati barem još jednu sezonu i pokušati osvojiti taj naslov - otkriva.
Nije ovo prvo ljeto da za Petra Bočkaja stižu ponude. Prije nekoliko godina Osijek je na stolu imao ponude Bordeauxa, Züricha, zvali su iz Bundeslige, ali procijenjeno je tada kako bi Bočkajev odlazak klubu potencijalno donio više štete nego financijske koristi, odnosno, kako bi prodaja vjerojatno izazvala loše reakcije navijača, pa se odustalo od toga.
- Imao sam priliku otići i Bog zna gdje već biti, ali zbog navijača i zbog kluba nismo jednostavno mogli prihvatiti te ponude. Ostao sam i sada pišemo povijest.
Idemo do kraja
Karakter ekipe, bitno drugačiji od prethodnih sezona, daje mu vjeru kako će i ispisati klupsku povijest.
- Klub je procijenio kako je spreman ići na novu razinu, na nešto više od pukog izlaska u Europu, odnosno, osvajanja trećeg ili četvrtog mjesta. Doveli su ambicioznog trenera koji zna što želi i, povrh svega, on je taj koji ima mogućnost dovoditi igrače koji mu trebaju da bi mogli igrati na više frontova. Treniramo jako, idemo do kraja.
Ništa manje Bočkaj ne očekuje ni od samoga sebe.
- Iskreno, očekujem da iduće sezone budem najbolji otkako sam ovdje.
Pripreme sugeriraju kako bi upravo tako moglo i biti. Njegovi rezultati na početnim testiranjima po povratku sa stanke bili su među najboljima, štoviše, samo je jedan nogometaš Osijeka bio fizički spremniji, a na pripremama je motiviran, vuče svojim primjerom suigrače.
- Dobili smo program po kojem trebamo raditi, slijedio sam ga i vratio se u najboljem mogućem stanju... Imamo dosta mladih igrača koji su došli, a ja imam iskustvo i vraća mi se u glavi kakav sam bio u njihovoj dobi. Našao sam se u toj ulozi da bodrim suigrače, nebitno jesu li mlađi ili stariji od mene. Dovoljno sam iskusan i znam kako je to kada je teško kada ne ide, trebaš imati nekoga da te gura, da izvlači maksimum iz tebe. Tako i trener radi s nama, ali nije u mogućnosti biti na deset strana. Nije isto kad ti netko šuti ili te bodri. Svima govorim “sad ćeš me psovati ili htjeti prebiti, ali ćeš mi poslije treninga biti zahvalan”. Svaki dodatni impuls je dobrodošao.
Bočkajevi slobodni udarci već su postali dio legende. Pred njegovom ljevicom drhte svi vratari u Prvoj HNL. Kada je slobodnjak u “zoni Bočkaj”, u krugu tridesetak metara od protivničkih vrata, gol se već nekako i očekuje. Zanimljivo, slobodnjake je počeo pucati tek po dolasku u Gradski vrt, u zaprešićkom Interu i Lokomotivi prednost su imali drugi. Njegova tehnika šuta enigma je za mnoge, a razvijao ju je samostalno.
- Ne znam kako sam došao do tog šuta. To sam ja, tako da sve je moguće, ha-ha... Krenuo sam od ničega i našao sam malo po malo nekakvu sredinu gdje mogu naći najbolji šut, najbolju preciznost i to sam iskombinirao skupa s jačim udarcem. Kada sam “naštimao” nogu, onda sam počeo i snagu dodavati. Trebalo mi je o-ho-ho ispucanih slobodnjaka.
Isto i lijevom i desnom
Po povratku treninzima još uvijek nije vježbao slobodnjake, ljevica valjda neće “zahrđati”
- Nadam se da neće ha-ha... Trenutno smo u dijelu priprema gdje smo dosta umorni, jako su naporni treninzi i moglo bi samo doći do pucanja mišića. Bolje je da sad to ne radim.
Istovremeno, “popravio” je i desnu nogu. Danas nema razlike u njegovim ubačajima lijevom ili desnom, a što potvrđuje i deset asistencija suigračima prošle sezone.
- Kada je trener Bjelica došao, zahtijevao je da se odmah ide na centaršut. Skoro godinu dana će uskoro biti kako je tako i baš sam istrenirao tu desnu nogu i stvarno mi je danas centaršut isti i lijevom i desnom nogom.