Bruno Marić dan nakon šokantnog napada u Stobreču uredno se i po dogovoru javio na telefonski poziv. Baš se vozio prema bolnici.
- Povraćao sam noćas i osjećam se jako loše. Snimke su pokazale da je s kostima sve u redu, ali idem za svaki slučaj napraviti magnetsku rezonanciju glave.
Kako nakon (ne)prospavane noći gledate na divljački ispad huligana?
- Bio je to pravi zločinački čin prema sportu, bez presedana. Pokušati nekome oduzeti život zato što misliš da nije dobro odradio posao doista je strašno, to je čin koji zaslužuje višegodišnji zatvor. Ne govorim to zato što sam ja bio akter toga događaja, nego u uređenoj državi tako se mora postupati prema onima koji misle da šipkama i razbojstvima imaju pravo krojiti nekakvu svoju pravdu.
Nitko s takvim teretom
Kako to da nosite pištolj?
- Nakon silnih prijetnji koje su prethodnih godina izrečene na moj račun odlučio sam se obučiti i napraviti sve potrebne korake da bih ga mogao imati kraj sebe. Događaj u Stobreču samo dokazuje da su moja razmišljanja bila dobra.
Zašto niste posegnuli za pištoljem kada ste ga već imali i kada ste bili, kako i sami kažete, suočeni s pokušajem ubojstva?
- U startu sam procijenio da je bolje ne koristiti pištolj. Sada znam da sam krivo procijenio, odnosno da sam podcijenio napadače. Vidio sam skupinu maskiranih, ali i vrlo mladih ljudi, koji imaju možda 20 do 25 godina. Računao sam da će se, iako sa šipkama u rukama, zaustaviti na vrijeđanju, eventualno šamaranju, a to sam bio spreman istrpjeti. To mi se činilo bolje nego izvući pištolj pa izazvati neki tragičniji incident zbog kojeg bi mogli nastradati i nevini ljudi. Da, definitivno sam ih podcijenio, ali siguran sam da sljedeći put to nikako ne bi bio slučaj.
Nosite pištolj, dakle, zbog razumljivih razloga, bili ste suočeni s pokušajem ubojstva. Jeste li sa svim tim teretom koji očito dugo nosite sposobni i dalje biti nogometni sudac?
- Na svijetu ne postoji sudac koji je sudio s takvim teretom kakav ja već godinama nosim na leđima. Nema teorije da je to još netko prolazio, da je toliko pretrpio zbog zločestih objeda. Međutim, ne pada mi na pamet sada se povući iz suđenja, jer to bih doživio kao poraz, kao bijeg pred divljacima. Tjelesno sam izvanredno pripremljen i čim se oporavim od ovih ozljeda i trauma, spremno ću izaći na teren sa zviždaljkom u ustima. Koliko će glava biti hladna zbog svega što se dogodilo, tek ćemo vidjeti, ali ne sumnjam u sebe. Nosio sam se s nepravdom i prijetnjama svih ovih godina, nosit ću se i sada.
Je li istina da ste Sudačkoj komisiji uputili pismo sa zamolbom da više ne sudite Hajduku?
- Istina je, napravio sam to nakon utakmice u Zaprešiću.
Ostajete li kod te zamolbe?
- Ostajem, doista bio volio da više ne sudim Hajduku. Ne zbog sebe, zbog mogućeg straha, nego zato što držim da bi to bilo najbolje i za sudačku organizaciju i za hrvatski nogomet u cjelini. Pa ako hoćete i za Hajdukove navijače koji me vjerojatno ne žele vidjeti u ulozi suca. Previše je tu tenzija, kojekakvih priča, teorija urota i zavjera, a takva atmosfera nije dobra za nogomet ili barem za ono što bi nogomet trebao biti.
Nikada neću odbiti zadatak
Što ako vas Komisija, odnosno predsjednik Kukić delegiraju da sudite Hajduku, kao što su to činili i prethodnih godina?
- Tada ću spremiti opremu i maksimalno spreman doći na utakmicu. Ne dolazi u obzir da odbijem zadatak, nisam takav čovjek i to nikada neću napraviti, ne pitajući se je li to dobro za mene ili nije.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI