INTERVJU TJEDNA Kek odbio odgovoriti na pitanje godine: 'Bolje da ni ne nastavite pitati u tom smjeru jer od mene nećete dobiti odgovor'

Matjaž Kek uskoro će postati najdugovječniji trener na klupi Rijeke. Nakon što je već prestigao Nenada Gračana, posljednjom utakmicom Rijeke premašio je i Josipa Skoblara koji je 1302 dana bio trener Bijelih, a početkom studenoga iza sebe će ostaviti i Stojana Osojnaka koji je koji je imao 1334 dana neprekidnog staža na riječkoj klupi.

Nakon reprezentativne stanke Rijeka odmah kreće derbijem. Igraju prvi i drugi na ljestvici, ali iako s druge strane nisu Dinamo ili Hajduk, strateg Bijelih ističe da to nužno ne podrazumijeva i manji pritisak.

- Ne može ti utakmica protiv Osijeka nositi manji pritisak ili predstavljati manji izazov od drugih, a to što derbi nije s Dinamom i Hajdukom dobro je za hrvatski nogomet - kaže trener Rijeke koji je s današnjim danom 1314 dana neprekidno na klupi Bijelih.

Srdjan Vrancic / CROPIX / CROPIX

Matjaž, znamo kako pripremate momčad za utakmicu, ne prepuštate slučaju ni najmanje detalje, ali kako se vi osobno pripremate?

- Sasvim uobičajeno. Utakmica je utakmica i mislim da svaki suparnik zaslužuje pripremu koja je za nas već uobičajena i dolazi iz neke rutine.

Puno puta ste govorili da i vi i momčad najviše volite teren, utakmicu i tenziju koju nosi. Za vrijeme ove reprezentativne stanke se dosta već pričalo i pisalo o borbi za naslov prvaka. Koga vidite kao najvećeg konkurenta Rijeke u toj utrci?

- Kada si došao u situaciju da si na vrhu, svaka je utakmica teška, svi žele pobijediti vodeću momčad lige i sigurno da bi bilo nekorektno bilo koga izdvojiti. To su suparnici koji nose poseban naboj, a nama su utakmice protiv suparnika iz donjeg doma ljestvice znale biti najteže.

Srdjan Vrancic / CROPIX / CROPIX

Utakmica za pametne

Za utakmice poput ove s Osijekom voli se reći da nose šest bodova.

- Poanta ove utakmice je da igra prvi protiv drugoga. Istina je da s pobjedom možemo povećati odstojanje, ali toliko je bodova u igri da ne možemo razmišljati da je nešto riješeno. Naravno da to utječe na dobro raspoloženje i atmosferu. Sve to dođe ako imaš dobar odnos, podršku, atmosferu i s nogometom, igrom, pokažeš da si zasluženo tamo gdje jesi. Gledam na treningu dečke i oni jedva čekaju da zaigraju. Ovo je utakmica u kojoj će se vidjeti karakter ekipe, a prije svega pamet.

Izjavili ste nedavno “za Božić još nitko nije bio prvak”. Preuranjeno je za to govoriti, ali ima li ova Rijeka sve da nakon 36. kola bude na istom mjestu na kojem je sada?

- Rekao sam i doista ne znam da je netko za Božić postao prvak. Vi sada gledate prema naprijed, nakon 11 kola pišete analize i dolazite do zaključka da je netko više ili manje favorit za prvenstvo. Za to ste i plaćeni, a na nama je da se pripremimo za svakog sljedećeg suparnika i na tome ću ustrajati. Bolje da ni ne nastavite pitati u tom smjeru jer od mene nećete dobiti odgovor.

Ipak ćemo još malo inzistirati. Je li momčad koju imate na treningu spremna za najviše domete?

- Spremna je pobijediti svakog sljedećeg suparnika, i to je jedino što me zanima.

Posljednjih tjedana prevladava mišljenje da je sadašnja Rijeka najbolja u vašem mandatu. Slažete li se s time?

- Po vama je prije mjesec i pol dana bila najgora. Crno-bijeli svijet je ono što je u sportu izazovno. Ako je momčad najbolja, onda je izazov ostati gdje jesi i biti još bolji, a ako je “crno“, onda je izazov ispraviti se. Ako bismo se sada svaki dan obazirali na neke stvari koje se pojavljuju u medijima, onda bismo došli u situaciju da nas to opterećuje. Prije svega mislim da ova Rijeka i igrači koji su sada ovdje moraju ostati skromni i samouvjereni zbog toga što kvalitetno rade i što imaju kvalitetu.

Naučio sam puno

Rijeka je u svim segmentima strašno puno napredovala otkada ste došli 2013. godine, u velikoj mjeri to je i vaša zasluga. Kako gledate na sebe osobno, jeste li i vi danas bolji trener nego što ste bili kada ste dolazili na Kvarner?

- Naučio sam puno, ali koliko sam bolji trener ili slabiji trener to vi sudite. Sigurno je da se promijeniš kao čovjek, živiš u drugom okruženju i već nekoliko sam puta rekao da sam prije svega zadovoljan zbog načina na koji su me ljudi u Rijeci primili. Izuzetno sam sretan što imam privilegij trenirati klub kao što je Rijeka, pa makar i nije najveći u Hrvatskoj budući da se to pripisuje Dinamu i Hajduku. Dovoljno mi je izazovno danas kao i prije tri i pol godine, a borit ću se sa svime da uz podršku ljudi u stručnom stožeru i ljudi iz kluba odradim ugovor koji imam.

Mislite na ugovor koji vrijedi do kraja sezone ili na onaj koji je dogovoren u siječnju u Dubaiju, ali još nije potpisan?

- Zna se koji je to ugovor i to je nešto o čemu ne želim pričati. Mislim da smo do sada i ja i ljudi iz kluba dosta konkretno i direktno govorili o tome.

Ronald Gorsic / Hanza Media / Hanza Media

Prati vas glas trenera s kojim je puno igrača napredovalo, neki kojima karijere nisu išle u smjeru u kojem su zamišljali digli ste na višu razinu. Koga od njih smatrate svojim najvećim uspjehom?

- Kada bi samo mene pratio takav glas, onda nema šanse da bi bilo koji od ovih igrača uspio. Ni jedan čovjek u sportu, a posebno u nogometu, ne može sam. Ljudi oko mene rade fantastičan posao i puno puta su zapostavljeni. Mi smo u fokusu reflektora kao glavni treneri, a iza nas stoji skupina ljudi u stožeru i u samom klubu koja odrađuje onaj lavovski dio posla. Mislim da je to neki put Rijeke, s financijskim mogućnostima koje imamo nismo u stanju plaćati nekoliko stotina tisuća eura odštete, koliko god neki treneri u HNL-u govorili da mi to radimo. Nemamo odakle. Rijeka traži igrače bez odštete, koji se vraćaju nakon ozljede ili izgubljene sezone ili dvije u nekoj sredini koja im nije pasala, ali prije svega igrače gladne uspjeha. Sigurno mi je drago kada vidim kako igra Kramarić, kamo su se prodali Leovac i Tomečak, gdje je Moises, ali ne bi bilo korektno kada bih sada istaknuo samo neko, određeno ime.

Iduće pitanje nije trebalo postavljati. Kek je sam nastavio…

- Uz to je jedina crna mrlja, moja mrlja, Anas Sharbini. To je nešto u čemu nisam uspio do kraja, ali to je priča za neku drugu priliku.

CROPIX

Moglo je i gore

Osjećate li neku osobnu satisfakciju kada vidite da Kramarić nosi igru Hrvatske, da se Mitrović bez problema uklopio u reprezentaciju?

- Ne, zašto bih trebao? Isto tako možemo spominjati igrače koji nisu uspjeli. Tako je to u sportu, nekada uspiješ, drugi put ne. Nema tu nekih osobnih satisfakcija, meni je zadovoljstvo kada su ljudi oko mene zadovoljni, kada vidim pozitivnu atmosferu, kada vidim da te ne žele odmah “objesiti“ i kada se izgubi ili odigra neodlučeno. Nema toga koji može uvijek pobjeđivati, posebno ne u nogometu, pa mislim da puno dajem možda i na neke druge stvari umjesto čiste pobjede ili čistog poraza. Kod mene nema ni euforije ni tragedije.

Koja je tajna Rijeke, te kohezije, zajedništva, zadovoljnih lica o kojima govorite?

- Mislim da biste vi koji duže pratite Rijeku to znali bolje opisati. S mog stajališta, to je komunikacija koja je obostrana, čista, ali i jedan put koji je naš. Budite sigurni da ljudima koji su ušli u ovaj projekt nije bilo lako smjestiti se između vječnog Dinama i najvećeg Hajduka. Rijeka ima svoj put i možda baš zbog toga što je malo drukčiji relativno smo uspješni, iako ja uvijek govorim da je moglo biti puno bolje, ali i gore.

Ništa od prošlosti

Rekli ste da vas jako motivira prostor za napredak koji vidite u sadašnjoj momčadi, da sadašnji igrači bolje igraju nogomet od nekih koji su bili ovdje ranije i bili brži, agresivniji… Koliko ova Rijeka ima još prostora za napredak?

- Meni je to informacija s treninga, nešto što svaki dan vidim od momčadi, a ne govorim to da bih opravdao neki dolazak ili ne dolazak. Možda nisam koristio dobre riječi kada sam rekao da igraju bolji nogomet, mislio sam da imaju drukčiji način igranja. Ovaj način je bliži gledateljima, nekoj igri koja donosi dominaciju, koja je i sada vidljiva u nekim utakmicama Rijeke. Nogomet koji smo igrali prije, protiv Seville, Feyenoorda, Dinama ili Hajduka bio je europski, onaj u kojem smjeru ide današnji nogomet. Ako bi na taj “touch“ koji sada ima Rijeka nadodali agresiju i brzinu, vidim mogućnost da dođemo na razinu koja je bila dobra. To je posao koji se ne radi preko noći, nije uvijek jednostavno. Sigurno da vas nije bilo puno koji ste očekivali da će se Rijeka naći tu gdje je sada, ali ni u jednom trenutku to ne smije značiti da možemo razmišljati ni o čemu drugom osim o još više rada i više koncentracije.

Je li onda ta Rijeka protiv Seville i Feyenoorda bila najbolja otkad ste u Rijeci?

- Meni je jasno da mediji stalno traže je li bolji ovaj ili onaj. U onom trenutku je bila izuzetno kvalitetna, igrali smo protiv suparnika koji nešto znače u europskom nogometu. Puno puta su me pitali i je li Slovenija koja je išla na Svjetsko prvenstvo i pobjeđivala sve te silne utakmice bila najbolja? U onom momentu jest, na kraju krajeva i rezultat je to pokazao, ali za dva dana ja bih već napravio nešto drugo, želio nešto više, kvalitetnije… Ako ostaneš na mjestu i živiš u prošlosti, onda u današnjem nogometu nemaš puno šanse.

Koliko vam je teško kao treneru raditi u klubu koji je samoodrživ, koji živi od prepoznavanja, stvaranja i prodaje igrača? Ili to vaš izazov čini samo još većim?

- Da nisam to prihvatio, danas ne bih bio ovdje. To su stvari o kojima smo mi u klubu razgovarali, koje smo analizirali i za koje smo vidjeli gdje su naše mogućnosti. U nekim bismo trenucima sigurno voljeli drugačiju situaciju, ali odabrali smo ovaj put i mislim da energija, vrijeme i financijska sredstva koja troši predsjednik moraju biti put koji moramo slijediti. Ne znam kako bismo drugačije funkcionirali. Ne želimo obećavati nešto što ne možemo ispuniti, a rezultati su do sada potvrdili ispravnost tog puta. Bilo je loših trenutaka, bit će ih još, poraza, negative, ali to u tebi mora probuditi još više inata da se suočiš s problemima. Posljedica ovoga što se sada događa i silnih analiza o kojima pišete je ovaj kamp koji imamo i koji daje mogućnost da u miru radimo. Kada je tako, efekt je puno veći. Ali izazovno je bilo i boriti se od sedam ujutro do četiri popodne za komad trave gdje ćemo trenirati.

Momčad je na prvom mjestu, euforija polako buja iako je vi stišavate kada god možete, kako ste zadovoljni klimom oko kluba?

- Euforiju, više ili manje, dižete vi mediji. Ja još uvijek mislim da je premalo zajedništva, da to sve skupa može biti još izraženije jer mislim da je to momčad zaslužila. S druge strane Rijeka se postavlja između “sjevera” i “juga”, ta Rijeka ima svoj put, u nekim trenucima nekome i smeta, ali Rijeka prije svega želi biti korektna, poštivati svakog suparnika, ali koja neće klonuti, koja će biti svoja a ne priljepak nekome. Naš put je možda težak, ali i jedini ispravan. Sigurno da bismo voljeli imati svaku utakmicu pune tribine, poslije nekoliko zadnjih utakmica bilo je lijepo biti dio te atmosfere, iako sve živimo od tog prelaska s Kantride na Rujevicu. Ali i to moramo prihvatiti, nećemo zbog toga prestati raditi.

Jesu li vas pogodile kritike na početku sezone?

- One koje ste vi pisali jesu, ali morao sam živjeti s time. Neću reći da sam preživio, neću reći ni da sam nešto dokazao, ali ja sam javna osoba i moram s time živjeti. Bilo mi je žao neke moje emotivne reakcije zbog koje su čitatelji i naši navijači ostali uskraćeni nekih informacija.