IVAJLO PETEV - GRIJEŠI! Bugarski trener je na početku mandata pokazao veliki gaf koji bi mogao stajati Dinamo: 'Ovo što radi nije dobro!'

Priča o Dinamovim vratarima zaista postaje “bestseler”. Nismo, naravno, prošli sve europske lige od početka ove sezone, ali ne vjerujemo da bismo pronašli slučaj da su se u bilo kojem klubu Starog kontinenta u nekoliko mjeseci na vratima izrotirala čak četiri vratara!? Ako se sjećate, s obzirom na to da je s Portugalom ostao do kraja Eura, uzevši naslov prvaka Europe, Eduardo nije prošao Dinamove pripreme, Dominik Livaković je slomio prst, pa je u sezonu startao Antonio Ježina.

Međutim, povratkom Eduarda, brzo je izgubio svoje mjesto pa je otišao u Belgiju, u drugoligaša Royal Antwerpen. Branio je tri utakmice zaredom, a onda se ozlijedio, posljednju utakmicu na kojoj je stajao između vratnica imao je 25. rujna.

- Istegnuo sam aduktor, za sedam do osam dana trebao bih se vratiti treninzima s punim opterećenjem - kazao nam je jučer Ježina.

Nakon što je Modre odličnim obranama protiv Salzburga uveo u Ligu prvaka, otišao je i Eduardo, on se odlučio za odlazak u Chelsea, gdje je treći vratar i, po svemu, neće braniti za poznati londonski klub.

Dakle, nakon odlaska iz modrog tabora, ni Ježina, ni Eduardo ne brane, prvi zbog ozljede, a drugi zato što ima boljih.

Modri klub se onda odlučio da prvi vratar bude mlađahni Adrian Šemper, ali nakon što je doživio kalvariju, primio tri pogotka protiv Lyona, pet protiv Rijeke i četiri protiv Juventusa, na vrata je stao Dominik Livaković. Taj mladić pokazao se u pravom svjetlu, do sada je primio samo jedan pogodak, onaj protiv Seville.

Međutim, u subotu protiv Cibalije, na vrata je opet vraćen Šemper, a trener Petev je nakon ogleda kazao kako drži da Dinamo zapravo nema prvog vratara, već će on odlučivati u suradnji sa svojim stožerom, primarno trenerom vratara, kad će tko od mladog dvojca dobivati prilike.

- To nije dobro - kaže Ježina.

Objasnit će kako je vratarima jako teško držati pravu formu ako nemaju pravi kontinuitet.

- Kontinuitet je bitan za svakog igrača, a posebno za vratara. Ovako, ni Livaković ni Šemper neće biti sigurni jesu li oni prvi izbor i kad će koji braniti. To je onda loše za pripremu, uzrokuje psihološku nestabilnost.

Ježina je u vrijeme Eduarda branio uglavnom u kup-utakmicama.

- Ja sam znao da ću braniti u Kupu i maksimalno sam se koncentrirao na te utakmice. Eventualno, kad bih dobio neku priliku u prvenstvu, onda mi je Zoran Mamić tjedan dana prije kazao da ću braniti, kako bih imao vremena za pripremu. Imao sam čistu situaciju, znao sam da je Eduardo prvi vratar Dinama, a ja drugi. Mora se znati tko je prvi vratar, a tko drugi.

Rekao je Ježina još nešto...

- Gledajte, ja imam 27 godina, dok su Livaković i Šemper mladi, sad im ili jednom ili drugom treba veći broj utakmica u kontinuitetu. Inače, Livaković je u onim utakmicama u kojima je branio bio dobar, jedino je otišao “napamet” kod onoga gola Seville, kad mu je Nasri lagano poslao loptu u prvi kut. Ali o tome govorim. Treba mu rutina, jer da ju je imao, ostao bi u prvom kutu i Sevilla ne bi zabila. Da je Nasri pogodio drugi, nikome ništa, ne bi mu nitko mogao ništa kazati. Ali iskustvo se skuplja s utakmicama, zato nikako nije dobro da se vratari stalno mijenjaju - zaključio je Ježina.

Naravno da nas sad sve zanima kako će Petev u nastavku sezone gledati na obojicu, tko će braniti na kojoj utakmici. Iz kluba stižu glasovi da se bugarski stručnjak protiv Cibalije odlučio za Šempera jer ne želi da mladi vratar “potone”. To bi se moglo dogoditi ako ga Livaković skroz istisne s vrata.

Također, za Šempera postoji zanimanje nekih velikih europskih klubova, još nakon Svjetskog prvenstva U-17 u Čileu. Zabetonirati ga na klupi moglo bi značiti i slabljenje zanimanja tih klubova.

Ipak, logika nameće da nije dobro stalno mijenjati vratare, a ako ih se već mijenja, bilo bi dobro da oni znaju u kojem natjecanju će braniti ili barem da im se gurne popis utakmica u kojima se na njih računa. Jer ovako, postoji opasnost da obojica izgube samopouzdanje, nije nimalo lako živjeti pod stalnim pritiskom i pod stresom s pitanjem “jesam li ja prvi vratar ili moj kolega?”. Neizvjesnost oko vlastitog statusa može donijeti nesigurnost, a posljedično i pogreške.

Makar, po onome što se ipak može dokučiti u Maksimiru, u Ligi prvaka trebao bi sigurno braniti Livaković.