Nakon utakmice u Glasgowu hrvatski reprezentativci održali su sastanak. Što o tome kaže Ivica Olić, kako ste vi doživjeli sastanak igrača koji su nakon poraza od Škotske inicirali neki reprezentativci?
- Ja nisam bio u svlačionici nakon utakmice. Kad je Igor Štimac napravio treću izmjenu, kad sam vidio da više neću ulaziti u igru, otišao sam prema svlačionici. Posljednje minute pogledao sam na TV ekranu, ispred svlačionice, nakon toga se brzo istuširao i otišao pred bus.
Zašto ste još za vrijeme utakmice otišli u svlačionicu s klupe, to baš nije uobičajeno?
- Nakon 2:0 za Škotsku bila mi je puna kapa svega! Tako sam tek čitao da se sukob Lovrena i Strinića nastavio u svlačionici, a znam samo ono što sam vidio na travnjaku, a ni to nije bilo mnogo. Znate, kad primiš gol spustiš glavu, ne vidiš sve onako dobro kao na TV ekranu.
Dobro, sigurno ste se raspitivali što se dogodilo u svlačionici?
- Naravno da sam se raspitivao i to odmah u autobusu. Nije se dogodilo ništa spektakularno. Makar, po mojem mišljenju, takvi sastanci nakon utakmice, koje iniciraju trener ili igrači, ne donose baš ništa! Nisu realni, objektivni i čisti su promašaj. Nema smisla pričati i raspravljati kad su glave još vruće. Pametnije je prespavati.
Ali zar nije nakon utakmice i “onoga” u svlačionici održan još jedan sastanak? Koji su održali oni koji nisu odmah otputovali u Zagreb čarterom, u hotelu su ostali prespavati Niko Kranjčar, Vedran Ćorluka, Dejan Lovren, Luka Modrić, Ivan Strinić, Nikola Kalinić, vi...
- Točno! Taj je bio konstruktivan, ali na njemu nismo bili svi.
Što se zbivalo na tom sastanku u hotelu, u noći nakon ogleda i poraza sa Škotima.
- Uglavnom smo pričali o nama igračima. Nitko nije rekao ni jednu ružnu riječ o Igoru Štimcu, vjerujte. Kritizirali smo sami sebe. Svi smo bili svjesni da smo posljednje utakmice odigrali jako loše, to nas je najviše zabrinjavalo. Pitali smo jedni druge “zašto igramo tako loše, što se zbiva”.
Zašto se sastanak igrača nije dogodio ranije, a ne tek nakon Škotske?
- Tu ste apsolutno u pravu, to sam i rekao. Sastanci su važniji prije utakmice, trebali smo se svi skupa sjesti prije ovih ogleda s Belgijom i Škotskom te si kazati što mislimo. Međutim, nije neobično da se priča nakon utakmice koju si izgubio, krivo ti je. Svima nam je bilo krivo.
Što ste zaključili na tom sastanku?
- A što smo mogli zaključiti? Svjesni smo da igramo loše. O tome smo pričali. Najmanje je bilo riječi o sad već bivšem izborniku.
I što sad?
- U ovim dodatnim kvalifikacijama moramo biti pravi da bismo došli do Brazila. Ako budemo izgledati kao protiv Belgije i Škotske, nemamo šanse.
Priča se o klanovima u reprezentaciji? Postoje li oni?
- Sad će svi izlaziti s raznoraznim pričama. Ma kazat ću vam nešto i nemojte se smijati, jer je istina. Atmosfera u reprezentaciji je sjajna! Uz Šimunića ja sam najstariji u reprezentaciji. Mogu zato kazati da se ne sjećam, odnosno dugo nisam vidio da je ozračje tako dobro. Na treninzima je sve sjajno funkcioniralo, dobro se treniralo, dobro se radilo, bilo je ugodno. Klanovi? Pa to se uvijek govorilo od kada sam u nacionalnoj vrsti. To su bedastoće.
Tko je vođa ove reprezentacije? Postoji li pravi lider?
- Sigurno da će mlađi poslušati nas starije, kapetana Srnu, Šimunića ili mene, tako i Modrića koji je već iskusan igrač. Ali jedini vođa reprezentacije je Darijo Srna! Od dana kad je izabran za kapetana, mi svi ostali igrači smo se s njime dogovarali o svemu. Nikad se nije ništa nije radilo iz Srninih leđa. On je naš kapetan i mi ga poštujemo. Srna je uvijek zastupao naše interese.
Što se dogodilo od pobjede protiv Srbije u Maksimiru do danas, gdje je krenulo naopako?
- Pad je bio drastičan i čelni ljudi Saveza promijenili su izbornika. No sad ću vam kazati nešto što je apsolutna istina. Reprezentativci se ni jednog trenutka nisu pobunili protiv Igora Štimca. Čitao sam u nekim medijima da jesu, da ga je onda Srna branio. Neistina. Barem ja nisam čuo da je netko rogoborio protiv Štimca. Mi igrači sigurno Štimcu nismo okrenuli leđa.
Jeste li vi nešto osobno zamjerili Igoru Štimcu?
- Jesam, ali ne bih o tome želio pričati u medijima. Što sam imao, rekao sam mu u lice i to sam s njime raščistio. Sa Štimcem sam imao jako dobar odnos. On je sa mnom često razgovarao, pitao me za mišljenje. Uzajamno smo se poštovali. On mene kao starijeg i iskusnijeg igrača, ja njega kao trenera i šefa. Iskreno mi je žao što je Štimac smijenjen.
Vjerojatno ste bili ljuti što niste igrali niti protiv Belgije i Škotske?
- Da, bio sam ljutit! Kad ne bih bio nezadovoljan i nesretan što ne igram. Ne vidim nikakav smisao da me se u ovim godinama zove u reprezentaciju a ne igram ni minute. Imam 34 godine, zato mi nije svejedno. Prije utakmice s Belgijom bio sam 99 posto siguran da sam u udarnom sastavu. Zato jer sam u zadnjih pet bundesligaških utakmica zabio četiri gola i bio sam u odličnoj formi, igrao standardno. Wolfsburg je u cijelom prvenstvu zabio devet golova, ja četiri. Zato sam se logično se nadao da ukoliko igramo 4-4-2, moja malenkost ima mjesta u sastavu uz Mandžukića. Igram i zabijam u jednoj od liga Petice. Po meni je to bila dovoljna pozivnica za prvi sastav. Kad sam vidio da ćemo igrati s jednim napadačem, bez problema sam to prihvatio i poštovao tu odluku. Vjerovao sam da ćemo pobijediti Belgiju, ali sve je otišlo u drugom smjeru. Kad je u pitanju Škotska, sve do samog početka utakmice bio sam u planu za udarni sastav. Onda sam pred start saznao da neću igrati. Bilo mi je jako krivo.
Toliko krivo da ste nakon što je Štimac uveo Jelavića napustili klupu za pričuve i otišli na tuširanje?
- Dobro je da nisam ušao u igru na Hampden Parku. Jer sam se pripremao za utakmicu na način da ću igrati od prve minute. Kad sam saznao da neću, bez obzira na moje godine i iskustvo, doživio sam veliki šok. Da, rekao sam Štimcu da me takav njegov potez razočarao, da sam ljut. Imao sam takav odnos s njim da sam mu to mogao kazati. Bolje da mu kažem u lice, nego da poslije pričam po novinama. Sad sam vam to kazao jer on to zna. Ali prihvatio sam odluku, on odlučuje, on odgovara.
Je li stalno mijenjanje igrača na dan utakmice dobro, Štimac je mijenjao barem jednoga? Poput vas i drugi su mislili da će igrati, pa su onda, saznavši da neće, potonuli?
- Igrači se na dan utakmice mijenjaju samo zbog zdravstvenih tegoba. Ako igrač na temelju treninga i razgovora s trenerom zaključi da će biti u momčadi, onda ga nemoj izbaciti jer onda više od njega nema koristi. Tako je Ognjen Vukojević dva sata prije utakmice s Belgijom shvatio da neće biti u momčadi. Možete misliti kako se osjećao. Isto kao ja u Škotskoj. Da sam ja trener, to nikada ne bih napravio igraču!
Francuska, Švedska, Rumunjska, Island? Tko je najpoželjniji suparnik?
- Htio bih izbjeći Francuze, nakon njih Šveđane. Protiv njih smo igrali prijateljsku utakmicu u Zagrebu, ugodno su me iznenadili. Moj izbor bio bi - Island. Iako u mojem Wolfsburgu imam tri švicarska reprezentativca koji mi kažu: “Nemojte se zavaravati, Island nije bio slučajno drugi u svojoj skupini.” Ali neka, ja bih volio Island. Ako ne, onda Rumunjska. Francuska? Ona nikako ne spada u društvo nenositelja. Po igračkim kvalitetama Francuzi spadaju u najboljih osam reprezentacija svijeta.
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju SN-a...