Kakav je dojam ostao nakon premijere Bore Primorca na trenerskoj klupi Hajduka? Točno kakav je i status privremenog trenera. Svjestan činjenice da će se uskoro koncentrirati na svoj primarni posao voditelja Hajdukove akademije Luka Kaliterna, Boro Primorac je protiv zahuktalog Osijeka napravio minimalne korekcije u momčadi, a utakmica je protekla u još jednom oscilirajućem izdanju koje, srećom za splitskoga prvoligaša, na kraju nije rezultiralo porazom nego zasluženim remijem.
Uz malo sreće i preciznosti, mogao je Primorac na premijeri i do pobjede, međutim, ne bi ni takav rezultat ništa promijenio. Jakobušićev stav je poznat, u Hajduk želi dovesti “trenera kapitalca”. Stratega od klase i formata koji bi trebao bitno podići Splićane.
Predsjednik Hajduka silno vjeruje Primorcu, uzda se u njegove savjete i poteze, uostalom, zato mu je i povjerio prvu momčad. Ali, Primorac očito neće posezati za novim mladim rješenjima u formiranju početne postave, već će se fokusirati na temeljnu zadaću, a to je vraćanje samopouzdanja igračima i zaustavljanje rezultatskog pada. Mladi su najavljivani, ali Primorac ih je ipak prepustio Despotoviću, jer Teklić i Dolček su igrali ovog vikenda samo za B momčad.
Bijeli su protiv Osijeka ušli u dvoboj u podređenom položaju, Osijek se nametnuo od starta, a posebno je Hajdukova nemoć bila izražena u drugoj polovici prvog poluvremena. Primorac nije pogodio sa Jradijem u ulozi playa, niti je od Čuića dobio očekivanu reakciju u veznom redu. Promjena na poluvremenu, a očito i neka verbalna reakcija trenera, donijele su nam novu sliku Hajduka u drugom dijelu. Pritom je Osijek pao u tjelesnoj spremi, nisu gosti više mogli držati ritam visokog presinga iz prvog poluvremena i Hajduk je sa Jurićem i Nejašmićem zagospodario terenom.
Pritom je najveći pomak Primorac napravio uvođenjem Umuta. Ali ne zbog sjajne igre Turčina, čak štoviše, centarfor Bešiktaša pokazao je zasad skromne mogućnosti, međutim, svojom pojavom na terenu zauzeo je mjesto u središnjici napada čime su Gyurcso i Jairo otišli na svoje prirodne pozicije krila. Njih dvojica moraju igrati široko, nemaju moć uskog napada kako su bili prisiljeni igrati u ulogama klasičnih špiceva u romb formaciji 4-3-1-2 u prvom poluvremenu.
Hajduk je evidentno bio bolji u drugom dijelu dvoboja, preko kaznenog udarca mogao doći i do pobjede, ali bez obzira na konačni rezultat, dojam se ne bi mijenjao. Primorac je oprezno pristupio ulozi privremenog trenera, na manje korekcije bio je prisiljen s izostancima Caktaša i Diamantakosa, ali sveukupno nismo vidjeli posebne taktičke ni kadrovske novosti.
Hajduk je bio agresivniji, pokazao je više želje, ali tehničke manjkavosti su bile i ostale. I neće se riješiti s više treninga, nego promjenom kadra. Ali, to je već zadaća za novog stratega kojeg će Jakobušić postaviti na splitsku klupu, a ne za Primorca...