'Jasno je da u Maksimiru štošta ne valja. Ako je uprava nezadovoljna, neka mijenja'

Eto me, došao sam u 'beli Zagreb grad’! – objavio je u subotu Josip Kuže, koji je dio petka proveo na letu iz Tirane, preko Budimpešte.

Više dakle nije izbornik Albanije. Zašto?

- Zaključio sam da nema smisla s istom reprezentacijom biti čak pet godina, i ove, gotovo tri, bile su previše. Zato sam još prije šest mjeseci najavio predsjedniku nogometnog saveza Armandu Duki da na mene po isteku ugovora ne računa.

Pa su se gospodski, nadasve srdačno, rastali u četvrtak.

- Albaniju sam preuzeo na samo jednu sezonu, potom se to produžilo. Budući da su oni ipak ozbiljni i da moraju pronaći novog šefa, bilo je uputno odmah završiti misiju. Iako je predsjednik proteklih tjedana molio 'Daj razmisli, razgovarajmo...’ Ne bi imalo smisla.

Kaže da mu je u toj zemlji bilo vrlo ugodno:

- Svi su me obožavali. Imao sam fantastičan odnos s igračima, koji su javno istupali tvrdnjom 'Kuže mora ostati!’, svakako i s navijačima punim respekta, korektan s vodstvom federacije.

Josip je često ponavljao da ga intrigira rad u klubu, čini to i sada:

- Stalno se provlačilo da iz Tirane odlazim zbog toga što nešto imam. Nemam. Mnogo je naznaka, nimalo konkretnoga. Točno je da želim u klub, uvjeren da bih iskustvom i znanjem jako utjecao na igru i uspjeh. Naravno da je u bilo kojoj reprezentaciji situacija drukčija.

Hrvatska? Navijač sam

U hrvatskoj je specifična; nije izvjesno da će Bilić nastaviti do ljeta ako se i plasira na Euro?

- Ja sam do 1. siječnja na platnoj listi albanske unije. Nije da se ne smijem zaposliti, oni ne bi pravili problem. Ne žurim. Ako se što dogodi, u redu.

Može se dogoditi i u Maksimiru?

- Dinamo završava ciklus u Ligi prvaka, nema potrebe za ikakvim preinakama, to prije što se glede rezultata ionako ništa ne može promijeniti. Ne inzistirajte na analizi stanja među Modrima, nije to moj posao. Kazat ću tek ovo: jasno je da štošta ne valja. Ako je uprava zadovoljna, neka tako nastavi. Ako je nezadovoljna, neka mijenja.

Kuže se s kormila državnog sastava povlači nakon tri godine, Biliću je odgovarao dvostruko duži mandat, zar stvarno nema zasićenja?

- Glede odnosa s igračima pitanje je što je bolje: 1) uspostaviti prisno prijateljstvo ili 2) forsirati strogu disciplinu? Ja smatram da je najbolji balans poštenja, otvorenosti i korektnosti u uvjetima apsolutnog uvažavanja. Pretpostavljam da je Slaven pronašao stanovitu 'kemiju’ s nogometašima ili je to možda privid s obzirom ne ne baš optimalna postignuća. Inače, nije pogreška na dotičnoj funkciji ostati i dugo, radi li se na igri te individualnom i kolektivnom uzdizanju.

Pojašnjava:

- Postoji li plan igre teško ćeš podbaciti osim ako protivnik nije totalno superioran. Igrači su važni, oni definitivno odlučuju, ali samo ako je igra dobro planirana i taktički organizirana. Ako je plan dobar i loši će se igrači držati dobro. Suprotno tome, ako je plan loš i dobri će igrači odigrati loše!

Da je bilo dobre organizacije ne bismo onako stradali u Pireju...?

- Kako se postaviti kad imaš loptu, pogotovo u ofenzivi (defenziva je nešto jednostavnija), kako kad je nemaš. Gotov si nemaš li sustavno pripremljena rješenja, tražiš li ih, panično, tokom meča. Disciplina nije dovoljna. Improvizacija je tanki adut onda kad nisu sposoban ni za što drugo.

Hoćemo li eliminirati Turke?

- Bit će komplicirano. Veći bih optimist bio da se sastajemo sa Skandinavcima, čak i s Nijemcima! Ne odgovaraju nam oni skloni igri: Meksiko, Ekvador, Portugal, ne bi ni Honduras. Svakako ni Turska, koja zna sve finese, a nerijetko je i prljava. Hiddink je pak stari lukavac, njegov udio u dva susreta sigurno će biti velik.

Ne želi Joža išta sugerirati, veli da ne bi bilo u redu:

- Ja sam isključivo navijač, istinski!

Nije odgovorio bi li se prihvatio A-Hrvatske?

- Svaki bi trener uzvratio 'Ja bih to volio, ja bih učinio ovo i ono’, no kod mene je prevladala subjektivna strana koja govori 'Idi dalje!’