RONALD GORSIC/CROPIX Cropix
VAŽNA KARIKA

Jedan čovjek definitivno mora zahvaliti Zoranu Mamiću koji ga je vratio iz mrtvih, već je bio pokopan

Nekoliko je puta bio na izlaznim vratima Maksimira, ali sada je jasno, on je Mamićev ‘džoker zovi‘
Piše: Davorin OlivariObjavljeno: 20. veljača 2021. 13:36

Iyayi Džoker Zovi Atiemwen! Tako nakon utakmice u Krasnodaru definitivno možemo prozvati momka kojeg zovu Beli. Zaslužio je novi nadimak. Kako li se samo revanširao Zoranu Mamiću što ga je gurnuo na travnjak, kao da je prije ulaska u igru kazao:
“Hvala Zoki, sad ću ti vratiti povjerenje koje si mi ukazao”.
A definitivno mora zahvaliti Mamiću koji ga je vratio iz mrtvih. Iz igračke smrti. Već je bio pokopan, već mu se tražio novi klub, svi su očekivali da će Mamić preko njegovog prezimena upisati - X. Prekrižiti ga, pustiti da ode ukoliko nađe neki klub. Prošle sezone je kod Nenada Bjelice odigrao - 22 minute! Šest protiv Rosenborga u Zagrebu, devet na uzvratu, te još sedam protiv Manchester Cityja. To je bilo to.

Netko te vidi, netko ne...

Sezonu prije, kad se Dinamo nakon 49 godina plasirao u europsko proljeće, dobio je 37 minuta. Njih 14 protiv Viktorije Plzen na gostovanju, te 23 minute u produžetku protiv Benfice u Lisabonu. Dakle, u dvije europske sezone Atiemwen je odigrao ukupno 59 minuta. Niti sat vremena.
Niti ove sezone minutaža nije veća, tek 55 europskih minuta. Dobio je 16 minuta protiv Wolfsbergera u Maksimiru, 12 protiv CSKA također u Maksimiru, te 27 minuta u Krasnodaru. U tih malenih 55 minuta postigao je dva itekako važna pogotka, pa je Beli ili Džoker Zovi, kako hoćete, s obzirom na minutažu najučinkovitiji strijelac Modrih! Onaj pogodak protiv Austrijanaca bio je početak Dinamove pobjedonosne serije, a ovaj iz Rusije je možda odlučujući na modrom putu prema osmini finala Europske lige.

image
RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

U HNL-u je samo dva puta bio starter - protiv Istre 1961, kad je njegov pogodak odlučio utakmicu (1:0 za Dinamo), te protiv Šibenika, kad je opet zabio pogodak, ali ga je trener Mamić izvukao na poluvremenu, a Dinamo je izgubio (1:2). Znači, u jedine dvije utakmice u kojima je bio starter, zabio je pogodak! Još je zabio i Lokosima kad je ušao s klupe. Da, nakon ovih podatak netko će s pravom primijetiti da ga niti Mamić ne koristi previše, ali on mu je dao šansu kad je izgledalo da se njegova priča u plavom dresu približava kraju...
Zato će nam Iyayi Atiemwen jučer kazati...
- Povjerenje! Povjerenje trenera Mamića. To me vratilo u život. Sve je u povjerenju. Kad sam ga osjetio, postao sam novi čovjek, novi nogometaš. To mi je trebalo, samo to, ništa više. Sad znam da se u mene vjeruje, sad znam da nogometno živim, da sam tu, s velikim samopouzdanjem igram kad god dobijem priliku, svaku sekundu, svaku minutu.
Nije htio o tome da prije nije imao povjerenje. Samo je kroz zube procijedio...
- To je nogomet... Neki trener te vidi, neki ne vidi, tako je to u nogometu. Međutim, ne obazirem se na ono što je bilo, to je iza mene, to je prošlost, gledam samo prema naprijed. Ne živi se od prošlosti, zar ne?

Ciljao baš tamo

Inače, Atiemwen je jako šutljiv tip, nije od velikih riječi, kratko odgovara na pitanja, ali jučer je sam, bez pitanja, kazao nešto zanimljivo. I da, bio je mnogo, mnogo razgovorljiviji...
- Sad, ove sezone u Dinamu, igram najbolji nogomet karijere. U ovoj minutaži koju imam. Bolji sam nego što sam bio u Gorici. Ne samo u igri, nego i u promišljanju nogometa.
Kad smo ga pitali što očekuje u budućnosti, kaže:
- Želim samo igrati onako kako znam, svoj nogomet! To je sve što želim. Naravno, želim s Dinamom osvojiti naslov prvaka, uzeti duplu krunu, daleko dogurati i Europi. Ovo što sada radim je super, dobro je za Dinamo, dobro za moju karijeru.
Je li vjerovao u sebe kad je bio na dnu?
- Uvijek! I onda kad sam bio ozlijeđen i onda kad nisam dobivao priliku. Vjeru u sebe nisam gubio baš niti jednog trenutka. Kad je bilo loše, uvijek sam si govorio: “Sve je moguće”. I vidite, ta vjera počela mi se vraćati na najbolji mogući način. Ne samo zbog ovih mojih pogodaka, već i zbog činjenice da je trener počeo vjerovati u mene. Ja sam vam najbolji primjer onoga “sve je moguće”. Nikada nemojte prestati vjerovati u sebe. Ako vjerujete u sebe, vjerojatno će i drugi, u većini slučajeva, početi vjerovati u vas. I, eto, zabio sam onaj pogodak Wolfsbergeru, sad i Krasnodaru, pomogao sam momčadi kao što je ona pomogla i meni.

image
RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Pitamo ga što očekuje u uzvratnoj utakmici s Krasnodarom u Maksimiru?
- Ništa nije gotovo. Imamo prednost, ali moramo opet biti na najvišoj razini ukoliko želimo uhvatiti osminu finala Eurolige. Rusi su dobra momčad, s izraženim napadačkim potencijalom.
Zanimalo nas je, glede pobjedonosnog pogotka za Dinamo, je li baš gađao onaj prvi kut vratara Krasnodara?
- Jesam, baš sam tamo gađao. Ide mi u zadnje vrijeme, pogađam tamo gdje ciljam.
Na koncu rekao nam je i ovo...
- Znate, ja sam sad jako sretan čovjek!

Linker
27. veljača 2021 17:42