Devet je prvenstvenih utakmica iza nadarenog napadača Lokomotive, Roka Šimića (17), jesenas je debitirao protiv Dinama u Maksimiru, a ovoga je proljeća, spletom okolnosti, veći dio tereta napadačke igre Lokosa bio pogurnut na leđa ovog mladića.

Iskusni srednji napadači Jelavić i Budimir muku muče s ozljedama, pa je trener Jerko Leko veliku minutažu dao Šimiću, koji je neprijeporno opravdao trenerovo povjerenje i skupljao iskustvo, iskazavši dio svoga talenta, ali i maksimalnu borbenost i igračku disciplinu...

- Želio bih zahvaliti klubu i treneru na povjerenju, u ovoj, nimalo lakoj situaciji, dali su mi priliku. Žao mi je što nismo osvojili poneki bod više, ali vjerujem da sad dolazi naše vrijeme i da ćemo vratiti Lokomotivu na uspješni kolosijek. Prilagođavam se na seniorski nogomet, koji je dvostruko teži za mladog igrača od juniorskog, tako da mi svaka minuta na travnjaku donosi veliko iskustvo. Znam samo da ću na svakoj utakmici davati sve što mogu i pokušat ću pomoći momčadi da igra što bolje i ostvaruje dobre rezultate - kaže Šimić.

Ni ja nisam baš slab...

Na što vam se, kao junioru, bilo najteže priviknuti u seniorskoj konkurenciji? Je li to možda tjelesna snaga obrambenih igrača, ili njihova brzina?

- Sve je znatno drukčije. No, čini mi se da nemam problem s tjelesnom snagom čuvara, jer ni ja baš nisam slab i nemoćan sa svojih 187 cm visine, ha, ha. Borim se do zadnje kapi znoja protiv svakoga i nadam se da ću napornim radom na treninzima biti sve bolji, pa će u budućnosti suparnički obrambeni igrači imati više problema sa mnom, nego ja s njima!

Dosad je najteži napadački uteg bio na vašim leđima. No, Jelavić se pomalo vraća, došao je iz Turske još jedan srednji napadač, Irfan Hadžić - plašite li se konkurencije?

- Ma ne. Dobro je da imamo iskusne igrače, od svakoga od njih mogu nešto naučiti. A i meni će svakako biti lakše igrati. Vjerojatno ću sad imati nešto manju minutažu, ali nema veze, znam da mi trener Leko vjeruje i dobit ću svoje prilike za igru.

Doći će i taj gol

Pomažu li vam Jelavić i Budimir savjetima?

- Naravno, i ne samo meni, nego svim mlađim igračima. I svakoga dana, na svakom treningu, naučim nešto novo. Želim biti što bolja osoba i igrač, a bez savjeta tako iskusnih i odličnih igrača, sve bi bilo znatno teže.

A kakav je kritičar otac Dario, naš proslavljeni bivši reprezentativac i osvajač bronce na SP u Francuskoj?

- Analiziramo utakmice dan poslije, ukazuje mi na pogreške. Nije baš previše kritičan, želi mi pomoći u razvoju svake sekunde i s njim mi je svakako deset puta lakše, sretan sam što mi je otac bio vrhunski nogometaš.

Odaje li vam neke tajne srednjih braniča, govori li vam kako bi vas mogli čuvati?

- Da, svojim mi savjetima još kako pomaže. Uvijek zna kako će se “štoperi” postaviti na terenu, kaže da mu je dovoljan jedan pogled i već zna kako će igrati zadnji obrambeni red. Logično je to, bio je vrhunski srednji branič...

Još čekamo vaš prvoligaški prvijenac...

- Ne opterećujem se time, doći će i taj pogodak! Nadam se vrlo brzo...

A o dvostruko mlađem suigraču, naš bivši iskusni reprezentativac, Nikica Jelavić (35), kaže:

- Roko je sigurno jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa! To je definitivno, mlad je i pristojan dečko, sjajno odgojen, dobro ste nedavno napisali kako je pravi neizbrušeni dijamant. Malo-pomalo skuplja iskustvo, mi smo stariji igrači uz njega da mu pomognemo i uvijek će imati našu potporu. Dobro je da više neće sve biti na njegovim leđima, bio bi to preveliki teret za tako mladoga igrača. Uvjeren sam da će Roko napraviti veliku karijeru i da će biti napadač svjetske klase, doista već dugo nisam vidio nadarenijeg igrača od Roka.

Nisam ni skužio ruku

Na utakmici s Hajdukom, osjetili ste bol u koljenu, je li sad sve u redu?

- Dobro je, to je ono “moje standardno” koljeno, samo sad treba malo više vremena za oporavak, ipak se osjeti “godina proizvodnje”. No, nisam cijeli tjedan trenirao, sve do petka, tako da vjerojatno neću biti među kandidatima za nastup protiv Rijeke. Ali, vjerujem da dečki mogu odigrati dobru utakmicu i osvojiti barem bod. Remi ne bi bio loš, iako sigurno idemo po sva tri boda - govori Jelavić, pojasnivši na kraju i igranje rukom protiv Hajduka u svom kaznenom prostoru:

- Baš je bilo nespretno, najprije nisam ni skužio da me lopta udarila u ruku! I tek sam na snimci vidio da je Papadopoulos udario glavom u moju ruku i podignuo je, a onda je na ruku naletjela i lopta! Srećom, ispalo je dobro, Caktaš je to uredno promašio i na kraju smo zasluženo pobijedili...