Nakon tri u nizu stiže i četvrta prigoda. Jens Gustafsson nanizao je Šibenik, Goricu i Slaven Belupo, a u petak je šansa protiv Hrvatskog dragovoljca doći i do četvrte pobjede u nizu. Zvuči tako jednostavno, ali nije. U zadnje tri sezone tek su tri puta uspjeli hajdukovci zabilježiti četiri pobjede u seriji.

Uspjelo je to čak dvaput Oreščaninu u proljeće 2019. godine i, što je još zanimljivije, u oba navrata su bili identični protivnici. Inter, Slaven Belupo, Rudeš i Istra 1961, to je bio kvartet kojeg je lakoćom rješavao Oreščaninov Hajduk. Treći niz s četiri pobjede u seriji upisao je Paolo Tramezzani na kraju prošle sezone. Prvenstvo je zaključio pobjedama protiv Varaždina, Gorice, Šibenika i Lokomotive.

Čekanje od Vulića 2006.

Kada pogledamo serije koje su bilježili Oreščanin i Tramezzani, u pobjedničkom nizu uvijek su se nalazile momčadi koje su ispadale iz Lige (Rudeš i Varaždin), ali činjenica je također da su “četverac” upisivali redovito u proljetnom dijelu sezone, pred završetak prvenstva. Gustafsson ima prigodu četiri u seriji napraviti na startu sezone, a tako dugi niz posljednji je put zabilježen još u ljeto 2006. godine kada je Zoran Vulić poveo Bijele u novu sezonu sa sedam uzastopnih pobjeda.

Prije 15 godina Hajduk nije imao veliku momčad, ali to ljeto s perfektnim startom u sezonu ostalo je upamćeno po činjenici da Bijeli nisu igrali Europu. Jedino Hajdukovo ljeto bez Europe otkad klubovi pod hrvatskim stijegom nastupaju u UEFA-inim natjecanjima. Jer, proteklih sezona dok su Bijeli usporedo jurili po europskim i domaćim kolosijecima, uglavnom su se mučili kako uhvatiti kontinuitet rezultata. Prije šest godina Burić je stigao do play-offa Europske lige, ali tek je ispadanjem iz europskog natjecanja nanizao seriju uspjeha i kraj listopada dočekao kao prvoplasirana momčad prvenstva. Međutim, na startu je bilježio i poraz od Istre 1961 (1:4), remije sa Splitom i Belupom. Carrillo se primjerice nije uspio oporaviti od europske ambicije koja je zaustavljena na Evertonu, pa je dva mjeseca kasnije dobio otkaz.

Popravni u prvenstvu

Žrtvovali su se Bijeli kroz Europu zapostavljajući domaće natjecanje proteklih sezona. Ovog puta imaju komforniju situaciju igranja samo na domaćem frontu i pritom su uspjeli golemo razočaranje ispadanjem od Tobola neutralizirati s tri pobjede u nizu. Jasno, i četvrta pobjeda u seriji je nešto što spada u kategoriju očekivanih uspjeha, jer Hrvatski dragovoljac je protivnik za poželjeti u ovom trenutku, ali pravi iskorak od Gustafssona se očekuje u jadranskom derbiju s Rijekom posljednje nedjelje u kolovozu. U tom susretu Bijeli trebaju pokazati da su barem dijelom profitirali od toga što su Europu završili puno ranije negoli su se nadali. Jer, momčad je kreirana za veći nivo natjecanja od HNL-a, ali kada se već dogodila blamaža u Kazahstanu, onda popravni treba tražiti kroz serije pobjeda u prvenstvu.

Protiv Belupa je Hajduk pokazao da momčad raste, da se ekipa uigrava i, što je najbitnije, po drugi put u tri susreta Bijeli nisu primili pogodak. Rast je neupitan, ali potvrđivanje klase traži se iz utakmice u utakmicu. Uz sve navedeno, Gustafsson je do sada imao privilegij da mu se momčad nije osipala u hodu, da nije bilo velikih ljetnih prodaja uslijed kojih bi trebao raditi velike preinake. Dapače, u hodu je dobivao, a ne gubio igrače kao što se često događalo proteklih sezona. Jedna ili dvije prodaje do kraja mercata će se sigurno dogoditi, ali to po svemu najavljenom neće oslabiti momčad.

Zato navijači s optimizmom mogu gledati prema jeseni u HNL-u. Sredinom kolovoza s pravom se mogu nadati kako će Hajduk biti kompetitivan u borbi za vrh poretka puno dulje negoli je to bio slučaj proteklih sezona. Kvalitetna momčad na okupu, bez prodaja ključnih igrača i promjena u upravljačkoj i stručnoj piramidi. Nema boljeg recepta za uspjeh.