Zanimljiva je ta maksimirska priča. Modri dva kola prije kraja prvenstva prvom pratitelju, aktualnom prvaku Rijeci, bježe četiri boda i bez obzira na zabrinjavajuće stanje momčadi vjerojatno će uzeti naslov. U finalu su Hrvatskog Kupa, u Vinkovcima, 23. svibnja, mogu uzeti duplu krunu.
Nikola Jurčević vjerojatno je jedini trener na svijetu koji u situaciji koja obećava trofeje stoji do pasa u benzinu, a uprava kluba maše upaljenom šibicom.
Neugodna pitanja
Ne postoji apsolutno ni jedan domaći trofej koji bilo kojem Dinamovu treneru može osigurati mir i sigurnu budućnost.
Trener Modrih je razočaran, rekao je to, uostalom, nakon one već toliko spominjanje utakmice s Lokomotivom. Njegova momčad ozbiljno je podbacila, a slijedom logike, onda je podbacio i on. Iako je treneru koji je momčad, bez uplitanja u njezino slaganje i selekcioniranje, vodio na samo devet utakmica, nezgodno tražiti veće zamjerke.
Kada vidimo kako danas izgleda svlačionica, možemo ustvrditi da je Dinamova momčad poput kobasice, bolje je ne znati kako je nastala... No, odgovorni će morati odgovoriti na to pitanje. Recimo, kako su tako mirno pustili Fernandesa, Sigalija ili Antolića, a doveli recimo Lecjaksa ili Doumbiju...
Dobro, to sad nije tema, kraj je sezone, bit će vremena za priče oko toga. Jurčević sad mora biti pravi u finišu, prvo uzeti prvenstvo, što bi ipak trebalo biti izvjesno, ali i pokušati osvojiti Kup, jer budimo realni, makar ni to nije skroz sigurno, samo mu dupla kruna osigurava šanse da će ostati trener i iduće sezone.
Brojne špekulacije
Do tada će se morati boriti s raznim špekulacijama hoće li ostati na klupi Modrih ili ne. Jurčević je na to sigurno bio spreman kad je preuzeo plavu klupu, s istom pričom nosili su se i njegovi prethodnici, svi osim Zorana Mamića. Zlatko Kranjčar je, primjerice, postao upitan nakon prvog poraza, Ivajlo Petev stalno je plesao na tankoj žici, čak i kad mu je ponuđen novi ugovor, Mario Cvitanović je nakon ispadanja od Skënderbeua stalno visio kao luster, čekao mu se samo prvi poraz u prvenstvu, kratka loša serija. Dakle, ovo što se sada događa Jurčeviću jest deja vu i zapravo ne bi trebao uzimati k srcu, to je sudbina trenera Dinama.
Jučer smo napisali da jedna maksimirska struja, ako treneru i dalje krene po zlu, zaziva povratak Ante Čačića. Međutim, ima tu još ideja koje se spuste niz maksimirske zidine. Jedna traje već duže vrijeme, zapravo još od odlaska Zorana Mamića.
Nenad Bjelica je, sad to već možemo kazati, vječna želja Dinama. Trebao je postati trener Modrih u ljeto 2016. godine kad se saznalo da mlađi Mamić odlazi u drugi nogometni svijet. Međutim, tada je izabran Zlatko Kranjčar, a Bjelica je u kolovozu te godine postao trener poljskog Lecha te je od skromne momčadi uspio izgraditi momčad koja se do jučer praktički borila za naslov prvaka. S tim da još ima šanse, ali sad više ne ovisi sve o Lechu nakon poraza od Jagiellonije... Ali više ne ovici niti o Bjelici, koji je jučer dobio - otkaz!
Bjelica je sam kazao da ga je u posljednjih godinu i pol dana Dinamo zvao pet puta. Prevedeno, znači da je bio prvi ‘pick’ na draftu i prije Kranjčara, Peteva, Cvitanovića i Jurčevića...
Ako je projekt pravi...
Zanimala nas je, naravno, ta ‘bezvremenska’ priča o njemu kao mogućem treneru Dinama u budućnosti.
- Da, prije su me zvali iz Dinama, ali sad me nitko nije zvao! - rekao je Bjelica.
Pitali smo ga kako bi reagirao kad bi došao poziv Dinama? Po šesti put...
- To je hipotetsko pitanje. Dinamo ima odličnog trenera koji će vjerojatno biti prvak. Ne bih odgovarao na hipotetska pitanja, profesionalac sam, idem tamo gdje me traže. To može biti bilo koji klub u Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Hrvatskoj... Ako je projekt pravi, ako me zadovoljava, onda to dolazi u obzir za moju trenersku budućnost - zaključio je Bjelica.
Jurčevićevi prethodnici
Zlatko Kranjčar
- postao upitan nakon prvog poraza
Ivajlo Petev
- stalno je plesao na tankoj žici
Mario Cvitanović
- visio nakon ispadanja od Skënderbeua