'Kad bih morao birati: trener u Hrvatskoj ligi ili pastirski posao - čuvao bi ovce!'

Otto Barić, jedan od najvećih hrvatskih trenerskih umova, otvoreno kaže:

- Kad bih danas bio sučeljen s dilemom: trener u HNL-u ili pastirski posao, ni časa ne bih dvojio - odmah bih pošao čuvati ovce!

Zašto?

- Zato, jer je u nas sve naopako. Najiskrenije patim i najdublje suosjećam s našim trenerima. U nas trener ne može utjecati na to da bi klub bio bolji. Ako poneki i može, to je vrlo malo. No za takvo stanje nisu krivi treneri. Problem je u tomu što u dobrome dijelu naših klubova sjede ljudi koji su brzo došli do novca. Koji ne znaju što je nogomet i koliko je to težak posao. Oni misle da su treneri samo jedna tipka koju će stisnuti i eto rezultata. Ako rezultata nema, misle oni, stisnut ću novu tipku pa će doći novi trener, a s njim rezultati i bodovi. E, nema toga.

Treneri su u nas osobito 'potrošna roba’. Trenere troše svi. Bez milosti, pa i bez razmišljanja. Osobiti 'žderači’ trenera u nas su najveći, Dinamo i Hajduk.

Vahid Halilhodžić je 18. trener Dinamo u posljednjih deset godina. Goran Vučević je pak 23. trener Hajduka u posljednjih deset godina. Može li ovakva histerija smjena donijeti nogometu bilo što pozitivno? Naravno, ne može.

Stoga i imamo ovakav nogomet:

- Gledao sam u petak u Kranjčevićevoj utakmicu Zagreb - Šibenik. Zagreb ima u špici visokog Krstanovića, koji zna zabiti gol. Ali, nema igrače koji bi deset puta probili stranu i dignuli loptu na Krstanovića kako bi sedam puta bio u prilici ciljati prema golu. Gledao sam u subotu dvoboj Karlovca i Dinama. Cijelu utakmicu nisam vidio da je netko nekoga predribalo. Gotovo sam zaspao od dosade. Gledao sam prije toga Bayern i Boruusiju Dortmund. Nisam okom trepnuo, kako slučajno ne bih nešto propustio - veli Barić.

Što vi mislite o vrijednosti aktualne hrvatske nogometne struke?

- Prije 30 godina bilo je u nas mnogo odličnih trenera. Prije 20 još je uvijek bilo podosta odličnih, prije 10 godina dobrih je već bilo manje, a danas ih je sve manje.

Barić ima čvrsto objašnjenje zašto tone naša struka?

- U nas više nema klubova koji odgajaju trenere. A ako se, gdjekad, poneki trener i dogodi, tad se ta vrijednost ne čuva.

Biste li kazali neki primjer?

- Bih. Eto, Zoran Vulić je svojedobno u Hajduku pokazao da ima trenersku žicu. Je li ga Hajduk čuvao i sačuvao? Nije. Sada na Poljudu struku vodi nova bijela nada Goran Vučević. Hoće li Hajduk uspjeti njega sačuvati? Nisam siguran. Klub proda glavu (Ibričića) i najbolju lijevu nogu (Strinića), još jedan odličan ne igra (Andrić), a od struke se traži da Hajduk bude konkurentan Dinamu. To ne hoda - kaže Otto Barić.

Imamo li mi danas igrača?

- Još uvijek, srećom, imamo dovoljno da bismo sastavili dobru reprezentaciju. Ali, ta reprezentacija se odgaja vani. No, mi nemamo igrača ni za pristojan HNL. Pazite, imao sam sreću gledati posljednje utakmice Građanskog, potom sam gledao Dinamo i Hajduk u najboljim izdanjima. Mi smo uvijek imali svoj stil. Temeljne odlike toga stila bile su odlično vladanje loptom, dribling i igra u dubinu. Ništa od toga danas u nas nije moguće vidjeti. Sve što se vidi jest primjenjena taktika. I ništa više. A što je sa znanjem? Gdje su znalci, da li ih netko traži, da li ih netko odgaja. To ne vidim. Na našim igralištima nema znanja i to je krimen svih današnjih trenera. Razočaran sam nedostatkom igre.