Kad okupite takav Hajduk, rastu i očekivanja: Ovo je ‘uvjetno‘ 4. mjesto, a prostor za napredak je golem

Prvi put ove sezone Bijeli su remizirali u ogledu s direktnim konkurentom. Nakon dva domaća poraza od Osijeka i Rijeke, donijeli su bod sa gostovanja iz Gradskog vrta. Takav bi se rezultat inače tretirao ohrabrujućim ishodom, ali iz dva razloga ovog puta nije isti epilog. Kada okupite momčad kakvu trenutno ima Hajduk, proporcionalno kvaliteti rastu očekivanja. To je prvi razlog.

Drugi su klupske ambicije koje su shodno imenima koje je klub doveo ovog ljeta bitno porasle u odnosu na prošlu sezonu. Na četvrtom je mjestu Hajduk završio prošle sezone, a da bi ove napravio iskorak prema višem plasmanu premalo je osvojiti jedan bod iz tri susreta s konkurencijom iz najužeg vrha. Zato, iako je bod u Osijeku pozitivan učinak, s tim ostvarenjem skroman je pomak napravio Hajduk u nastojanju da se primakne samom vrhu.

Ono što bi najviše trebalo zabrinuti Šveđanina jest dojam koji je ostavila njegova momčad na travnjaku Gradskog vrta. Bod nije osvojen u igri, bod je osvojen na obranama Kalinića i osmjehu sreće u prvom dijelu. Hajduk ne može reći da je imao pregršt šansi, da ga lopta nije htjela. Premda je Gustafsson najavljivao da je Hajduk spreman na borbu, Osijek je bio momčad koja se nametnula od prve minute. Čudi da se Gustafsson opredijelio za Ljubičića na krilu, s obzirom da je 19-godišnji napadač klasična „devetka”, rođeni centarfor koji se najbolje snalazi u kaznenom prostoru.

U nastavku je izvadio Ljubičića, gurnuo Kačaniklića na krilo, a Livaju prebacio na „špicu”. Međutim, unatoč promjenama statistika ofenzivnog djelovanja Bijelih ostala je gotovo identična. Po jedan udarac u okvir vrata tijekom prvog, a isto i tijekom drugog poluvremena. Hajduk je podbacio u napadačkom dijelu, a momčad je upravo u tom segmentu najjača, s najvećom konkurencijom

Na stanku su Bijeli otišli kao četvrtoplasirana momčad prvoligaške karavane, ali i taj podatak treba shvatiti uvjetno, jer trećeplasirani Osijek ima bod viška i utakmicu plusa u odnosu na Hajduk. Prije mjesec dana Bijeli su na stanku otišli poravnati u kvartetu na vrhu, a potom su između dvije akcije reprezentacije odigrali utakmicu manje, uzeli sedam bodova iz tri susreta. Nisu izgubili utakmicu, tu je pomak, ali minimalan. Jer, momčad se igrom nije podigla kroz proteklih mjeseca dana, a tijekom listopada čekaju hajdukovce tri prvenstvene utakmice i Kup susret.

Tri su gostovanja (Šibenik, Belišće, Belupo) i tek jedan poljudski ogled s Goricom. Ulazimo u pravu jesen, u središnji dio polusezone kada momčadi najčešće napadaju ozljede i kartoni. Zato je Gustafssonu najvažnije da mu se svi igrači vrate zdravi sa okupljanja reprezentacija. Tijekom prvenstvene stanke neće na raspolaganju imati Livaju, Mlakara, Biuka i Ljubičića, ali na dispoziciji će ostati Kačaniklić i Sahiti zajedno sa tercetom iz sredine terena koji je započeo susret u Gradskom vrtu.

Zato Šveđanin treba stanku kvalitetno iskoristiti za podizanje forme momčadi. To je glavni cilj u sljedećih 12 dana, jer golem je prostor za napredak.