Proteklih smo dana svjedočili općoj histeriji oko upravljanja hrvatskim nogometnim sucima. Što se tiče odnosa prema sucima, onda je pojam histerije kontinuiran. Istina je da polemika oko sudaca ima u čitavoj Europi. No kad ih hrvatski nogometni akteri uzimaju kao “logično tumačenje” svojih ispada oko sudaca, čovjeku dođe da ne povjeruje u ono što čita ili čuje.
Na ovim prostorima jedno od najvažnijih pitanja u tjednu natjecanja jest “tko sudi”. I da se ne zavaravamo, ono što je bilo u Jugoslaviji u tom kontekstu, to je kao trend ostalo ukorijenjeno i u Hrvatskoj.
Otkako su svijetom zavladale snage društvenih mreža, gdje se svatko osjećaj pozvanim da nešto definira, taj trend stvaranja atmosfere oko sudaca postao je još žešćeg intenziteta. Kad je nogometna i ina stvarnost skučenog okvira kao što je hrvatska, onda taj utjecaj okruženja na dojam o sudačkim pitanjima postaje još glasniji.
Kad god su interesi određenog kluba i okruženja ispunjeni, onda oko suđenja nema tereta
Budimo realni, a ne licemjeri, i kažimo da svi mi akteri nogometnog sporta, počevši od klubova, trenera preko igrača i navijača, do medija, doprinosimo maksimalnom otežavanju sudačkih izdanja. Realnosti utakmica tumače se kako kome odgovara u danom trenutku, ovisno iz kojeg (zavičajnog) kuta dolaze. Kad god su interesi određenog kluba i okruženja ispunjeni, onda oko suđenja nema tereta. Kad oni nisu ispunjeni, onda su suci glavni problem (izgovor). U hrvatskom nogometu u tom kontekstu interesni doživljaj je maksimalan.
To smo mogli primijetiti iz reakcija nakon ostavke šefa Sudačke komisije. Oni koji su ga kudili i pridonijeli njegovom uzmaku, odmah su reagirali općom podrškom sucima jer, eto, i oni griješe kao i svi.
Kad su u pitanju nogometni dužnosnici, nema puno mjesta čuđenju. Pritiske na suce rade, izvan terena, uglavnom oni. Kad se postigne cilj pa se nekog upravljača sudaca ili samog suca diskvalificira, onda slijedi balkanski sindrom dodvoravanja onima koji ostaju. Oni, pak, koji nas žaloste svojim licemjerjem, to su treneri i igrači, koji se u aktualnim situacijama smjena ili ostavki nekih dužnosnika ili sudačkih aktera osjete pozvanima da odmah “razjasne” kako su suci samo ljudi, da griješe kao i svi, da ne vjeruju u namjerne propuste i kao šlag svega, da ne vide kako je netko drastično oštećen...
Treneri u HNL-u imaju veliki utjecaj da igrači i klupe budu korektnog ponašanja i ne otežavaju posao sucima teatralnim reakcijama
U aktualnom ozračju aferaškog dojma oko VAR snimki vidjeli smo da ima niz aktera koji odjednom brane suce, tumačeći kako im nije lako i da sigurno želje najbolje. Kakvo licemjerstvo! Pogotovo od trenera, koji su direktno najodgovorniji za ponašanje igrača, svojih suradnika i cijele klupe prema sudačkim odlukama. Nije potrebno isticati imena, prije svega zato što su više-manje svi isti licemjeri. Netko je, doduše, veći licemjer, drugi su to prihvatili kao trend. Drugi razlog je što se tako, incidentno prema sučevim odlukama, odnose zato što im netko dopušta.
Treneri u HNL-u imaju veliki utjecaj da igrači i klupe budu korektnog ponašanja i ne otežavaju posao sucima teatralnim reakcijama. Ono što se primjećuje već duže to je da pojedini treneri imaju razrađenu taktiku pritiska na suce masovnim reakcijama klupe skakanjem na sučeve odluke ili postupke suparničkih igrača. Dio scenarija je i da im pomoćnici preuzimaju ulogu incidentnog aktera. Lako je prepoznati koji treneri tako funkcioniraju, odnosno, koji pomoćnici redovito dobivaju sankcije.
Treneri su najvažniji po pitanju discipline i fair ponašanja igrača. Zato, kad god se ističu sudačke pogreške, onda istovremeno treba uzeti u obzir koliko su im posao otežali oni treneri koji ih licemjerno pritišću, provociraju suparnike i u konačnici “brane” da je sve kao dobro…