Na stadionu HNK Rijeka ovih je dana blagdanska tišina. Nema treninga, igrača, kuharice u klupskom restoranu imaju znatno manje posla od uobičajene dnevne rutine, dok je prva momčad na okupu. Gotovo da možete čuti i "zvončiće koji zvone cijelu noć", riječka bura nerijetko se igra sa zastavama i ogradama uokolo stadiona, stvarajući različite zvukove slične zvonjavi.
Zvončići sigurno zvone i treneru Goranu Tomiću, te njegovom stožeru kada im netko spomene riječku obranu. Nema sumnje, nakon okupljanja u Novoj godini i kasnijeg odlaska na umaške pripreme, učinit će sve što je u njihovoj moći da pokušaju unaprijediti taj segment igre, njihova je momčad u 20. kola primila čak 27 golova, u prosjeku je to 1,35 golova po utakmici. Dinamu ta brojka iznosi, primjerice, 0,75, Osijeku 0,70, a Hajduku 0,95 primljenih golova po susretu. Riječima iskazano, manje je vjerojatno da će preostale tri momčadi koje pretendiraju za vrh primiti pogodak na susretu u odnosu na Rijeku. Sreća da je taj broj primljenih golova na neki način poništen velikim brojem postignutih zgoditaka, pa razlika iznosi plus 15, baš koliko, primjerice, ima i Osijek, koji po većini statističkih parametara ima najbolju obranu lige. Iako, obrana počinje od napada, a kada napadaš ujedno se i braniš. Nije u obrani sve...
Podijelimo li susret od 90 minuta (i sudačke nadoknade) u tri dijela, ispada da Rijeci protivnici postižu gol najčešće od 30. do 60. minute susreta, odnosno, u drugoj trećini utakmice. Od 27 primljenih pogodaka riječki dečki u tom su periodu primili gotovo polovicu pogodaka (12), točnije 44,44 % svih zgoditaka. Od tih 12 primljenih pogodaka njih osam riječki su vratari primili u drugom dijelu, u periodu od 45. do 60. minute susreta. Devet pogodaka Rijeka je primila u posljednjoj trećini vremena, od 60. minute do kraja sučevog zvižduka. Takvi golovi, ako je rezultat u egalu, nerijetko znače i gubitak bod(ov)a. U prilog tome ide i činjenica da su šest od tih devet pogodaka Riječani primili u svega tri susreta protiv tri protivnika (Dinamo, Hajduk, Gorica) na Rujevici i osvojili svega jedan bod. Malo za momčad koja je, unatoč tome, pri vrhu i koja će u proljetnom dijelu pokušati što dulje ostati aktivna za oba trofeja. Bez neke velike euforije, koja često zna biti kontraproduktivna, no svakako uz još veću podršku navijača i ljubitelja Grada koji teče...
Šest puta momčad Rijeke ove je polusezone skrivila i jedanaesterac, jednog je (protiv Slaven Belupa) uspio obraniti Martin Zlomislić, odmah čim je aktivno izabrao stranu. Prije toga je u čak tri navrata (dvaput Petković i Livaja) loptu samo ispratio pogledom, ima tu nešto i do kvalitete izvođenja jedanaesteraca. Uostalom, Petkoviću je taj hod s čekanjem i usporavanjem s fintom gdje vratar ide na jednu, a lopta na drugu stranu, sankcioniran žutim, odnosno, crvenim kartonom u Puli jer je napadač Dinama već ranije imao jednu javnu opomenu.
Da brojka šest nije "crna mačka" za Rijeku pobrinuli su se riječki vratari, koji su u šest navrata svoju mrežu u ovoj polusezoni sačuvali netaknutom. U uvodna dva kola Rijeka nije primila gol (protiv Gorice i Istre 1961, rezultat je u oba slučaja bio 2:0). Već u idućem kolu je na Maksimiru primila tri, nesigurnost Labrovića koja je Rijeku tada koštala dva boda ispravljena je u idućim susretima. Labrović je pokazao, baš kako je to rekao i trener vratara Gojko Mrčela, da je s razlogom trenutno prvi vratar Rijeke. Uz Zlomislića i najtrofejnijeg igrača Andreja Prskala, koji je uvijek spreman dati svoj obol u igri, momčad s Kvarnera ne treba brinuti o čuvarima mreže.
Za razliku od izabranika Nenada Bjelice, Tomićevi puleni imaju, po većini statističkih parametara, četvrtu obranu lige. Dodamo li tome činjenicu da Gorica i Lokomotiva imaju svega jedan (28), odnosno, dva gola (29) više primljena od Riječana, onda je jasno kao dan što momci s Kvarnera moraju popraviti u svojoj igri ako žele što dulje ostati u borbi za trofeje u nadolazećoj kalendarskoj godinj. Veliki broj golova garnirao je na kraju vrlo dobre rezultate ove polusezone, no treba uzeti u obzir da momčad neće svaki put napadački biti naročito raspoložena u nastavku. Vidjelo se to najbolje u posljednjih nekoliko utakmica kada bi (protiv Osijeka), odnosno, kada je (protiv Istre) jedan gol bio zlata vrijedan. Startna pozicija je prilično dobra, nije "pole position", ali je prvi red, odmah iza daleko najskuplje momčadi u ligi. Rijeka, Osijek i Hajduk zajedno ne vrijede kao jedan Dinamo, barem tako kaže Transfermarkt. Nije u "šoldima" sve...