KAPETAN TEŠKO POGOĐEN STANJEM U DINAMU 'Nije problem kad se naslađuju u Rijeci ili Hajduku! Ali da likuju oni koji se kunu u Dinamo? Neshvatljivo...'

On je među onima koji su najčešće na udaru navijačkih kritika, čuli smo dosta puta zadnjih mjeseci polemike oko forme i kvalitete Domagoja Antolića. Nije savršen, naravno, nije Messi da sam rješava utakmice, ali je sigurno jedan od onih koji uvijek daju maksimum. Jedan je od onih kojima su nakon poraza oči suzne, dok se neki bave izoštravanjem fotografija na društvenim mrežama, kapetan Antolić možda i najteže proživljava ove trenutke.

Uostalom, nije igrao u Koprivnici, pa, kako je Dinamo izgledao? Bolje sigurno nije.

- Nisam igrao zbog slomljene košćice na ruci, ali sam gledao suigrače i navijao za njih preko ekrana. Baš zato mi je teško reći išta suvislo o toj utakmici, jer nisam bio ‘unutra’. Drugačije je to kada niste tamo. Ali, nije mi teško odgovoriti na pitanje kako se osjećam. Kako bi se trebao osjećati kapetan Dinama nakon dva poraza u nizu? Tužno - govori Antolić, koji ni ovaj put, u turbulentnom razdoblju i krizi, nije pobjegao od pitanja i odgovora. Opet, kao neki drugi...

Nada umire posljednja

Dojam je da je od derbija na Rujevici sve krenulo ukrivo, kao da ste se već tada predali, shvatili da nećete biti prvaci. Kako drugačije objasniti taj pad, raspad sustava?

- Ne bih se složio s time. Istina je da nam tih 1:1 na Rujevici nije išlo u prilog, ali dok sam ja dio svlačionice Dinama i dok nosim tu vrpcu na ruci ne želim čuti riječ predaja. To ne smije postojati u našem vokabularu! Uostalom, zar geslo naših navijača nije ‘Nema predaje’? Nakon Rujevice sam vjerovao u naš put do naslova, a vjerujem i sada. Svjestan sam kako se puno stvari treba poklopiti, ali nada umire posljednja.

Oho, znači ima još ‘živih’ u Maksimiru? Nismo zadnjih dana čuli nijednu takvu rečenicu optimizma, sve je nekako depresivno, sve što se događa ide u prilog tezi da se Dinamo pomirio s drugim mjestom?

- Dok je matematika u igri, neću prestati vjerovati. I to nije samo moje mišljenje, već mišljenje svakog igrača u svlačionici. Kada bih u nekome od njih primijetio ravnodušnost, budite sigurni, on ne bi igrao.

Rijeka je na plus osam. Što je, gledajući čitavu sezonu, presudilo da Kekova momčad odmakne? Je li Rijeka ipak toliko bolja od Dinama ili su Modri sami sebe pobijedili?

- Rijeka je išla iznad svojih mogućnosti. Nemaju poraz godinu dana i već sada su na istoj razini bodova od lani, a do kraja je još šest utakmica. Nisu igrali Europu do prosinca, dok smo mi išli na tri kolosijeka. Kada se sve uzme u obzir, dolazimo do te razlike. Usporedite bodove iz prošlih sezona i vidjet ćete da smo mi tu negdje.

Stječe se dojam da su u Maksimiru često podcjenjivali Rijeku.

- Ne podcjenjujemo nikoga. Ako je izašla koja kriva ili neka žešća riječ iz naše svlačionice, to je bio isključivo odgovor na provokacije kojima smo svi svjedočili. Općenito mislim da se stvorila neka negativna klima oko Dinama. Pa ispada da se mi moramo pravdati za svaku utakmicu koju ne dobijemo s tri gola razlike. Teško je funkcionirati u takvom okruženju.

Imali team building

Činjenica jest da dobar dio nogometne javnosti uživa u Dinamovom detroniziranju, ima tu i naslađivanja.

- To je stvar koja mi smeta kao kapetana, rođenog Zagrepčanina i osobu koja je 20 godina dio Dinamove priče. Ne, nije problem kada se naslađuju navijači Rijeke ili Hajduka, to se očekuje od njih, to je normalno. Problem je kada likuju oni koji se kunu u Dinamo. To mi je neshvatljivo i uvijek će mi biti neshvatljivo.

Tko je kriv za ovaj neuspjeh, trener Petev, igrači, klub...? Na travnjaku izgleda kao da među igračima ne postoji kemija, kao da ne dišete zajedno za isti cilj?

- Svi mi snosimo dio krivnje i nikoga ne treba amnestirati. Ja kao kapetan sam prvi koji će reći - ovo nije valjalo. Nemam s time problema. Naravno da smo u svlačionici puno pričali o tome, organizirali smo i team building, svima nam je žao što smo upali u ovu krizu. Ali, ne preostaje nam ništa drugo nego se izvaditi iz nje. Što se kemije tiče, naša svlačionica je puna raznih osobnosti i karaktera. Mnogo je igrača koji se razlikuju jedni od drugih kao nebo i zemlja, ali cilj je svima isti. Pa, vidjeli ste reakciju Soudanija u Koprivnici nakon gola za 1:1, vidjeli ste da se Moro bacao na glavu i da je Matel igrao 45 minuta na jednoj nozi. Zato ne prihvaćam te priče kako nemamo karakter i kako u svlačionici ne postoji kemija.