Dinamo je kroz povijest imao nekoliko istaknutih generacija i lidera: Slaven Zambata je 1967. predvodio momčad do jedinog europskog trofeja, Velimir Zajec je bio kapetanom generacije koja je 1982. poslije 24 godine osvojila prvenstvo bivše države, 1998. Dinamo je s Robertom Prosinečkim ostvario prvi plasman u Ligu prvaka...
Niz klupskih uspjeha nastavlja i aktualna generacija koja je 2019. poslije 49 godina realizirala cilj – "proljeće u Europi" i već treću sezonu uzastopno ga nastavlja. Arijan Ademi kapetan je i stožerni igrač aktualne momčadi. Zbog spomenute ga činjenice neki kroničari drže jednim od najbitnijih igrača u Dinamovoj povijesti...
- Svakom igraču je ugodno čuti komplimente i pohvale. Teško mi je međutim govoriti o sebi, posebno u trenutku dok moja karijera još traje. Uvjerenja sam kako puno toga s Dinamom još imam ispred sebe. Kada jednog dana završi ta priča možda ću s vremenskim odmakom lakše procijeniti neke stvari - smatra Ademi.
Možete li usporediti aktualnu generaciju Dinamovih igrača s prethodnima, sebe sa Zajecom i drugim velikanima Modrih? Tko je po vama najveći igrač Dinama u povijesti?
- Nezahvalno je u nogometu uspoređivati generacije. Nekada je naglasak bio na tehničkoj igri, danas se traže fizički besprijekorni igrači. Ali svaka momčad ili generacija nosi neku posebnost. Zajeca se sjećam kao trenera. Kada se pojavio na terenu za nas je predstavljao čudo. I tada je impresivno baratao loptom. A što se tiče najboljeg možda ću biti previše subjektivan, ali za mene je to Mislav Oršić. Od prvog dana kada se pojavio u svlačionici do danas ostao je ista osoba. Za primjer, posebice mlađim igračima. Oršić je često zabijao odlučujuće golove. Navijačima, ali i nama suigračima priuštio je mnogo radosti i sreće.
U Dinamu ste 12 godina. Imate li problem motivacije ili zasićenja nakon svih osvojenih trofeja i europskih postignuća?
- Nemam tih problema. Meni svaka utakmica predstavlja izazov. Nikada se neću zasititi osvajanja trofeja s Dinamom.
Koliko je dvogodišnja Uefina suspenzija utjecala na vašu privrženost i ostanak u Dinamu? Razmišljate li možda da u Maksimiru dočekate i kraj igračke karijere?
- Situacija koju sam proživljavao tijekom suspenzije svakako je bitno utjecala na moju dodatnu povezanost s klubom. Kao dijete u Šibeniku navijao sam za Dinamo i meni je bio san zaigrati u Maksimiru. Sada sam tu i uživam. U teškim trenucima suspenzije shvatio sam koliko me ljudi u Dinamu cijene, a mnogo su mi i pomogli u toj nezavidnoj situaciji. A glede transfera, teško je bilo što predvidjeti. Može se dogoditi, ali i ne mora. Meni je u Dinamu odlično i ne bih se bunio da ostanem u Maksimiru do završetka karijere.
Kao rođenom Šibenčaninu i državljaninu Republike Hrvatske koliko vam je bila delikatna odluka prihvatiti ponudu Nogometnog saveza Sjeverne Makedonije i zaigrati za njihovu nacionalnu momčad budući da ste prethodno nastupali za sve uzraste hrvatske reprezentacije?
- Kao klinac sam često odlazio u Makedoniju i nisam imao problem kada je stigao poziv da igram za tamošnju reprezentaciju. Često se potežu priče o mom neigranju za hrvatsku reprezentaciju i traži mogući krivac. Ne žalim što je ovako završilo, jer se na kraju pokazalo da je za mene to bio pravi put.
Koliko vam znači status ikone kod Bad Blue Boysa i imate li kao kapetan momčadi izravni kontakt s navijačima?
- Ljudi su prepoznali moj trud i privrženost klubu. Stoga mi i pozitivan odnos s njima puno znači. U klubu sam duže od deset godina i naravno da znam neke navijače koji nas godinama prate na svakoj utakmici.
U dresu Dinama ste odigrali 320 utakmica. Ima li neka od njih posebno mjesto u vašem sjećanju?
- Ima dosta utakmica kojih se rado sjećam, ali ako bih morao izabrati samo jednu onda bi to bio onaj legendarni dvoboj u Maksimiru protiv Tottenhama (3-0).
Ove sezone se poprilično zagužvalo pri vrhu HNL-a. Je li razlog tome snaženje konkurenata ili je i Dinamo pomogao svojim slabijim izdanjima? Neki su kritičari mišljenja da je Dinamo lošiji i zbog činjenice što je Ademi (zbog ozljeda) odigrao svega 13 utakmica u prvenstvu...
- Ne možemo pobjeći od činjenice da smo ove sezone propustili dosta prilika i na nekim utakmicama nismo bili pravi, no neosporno je i kvaliteta HNL-a bitno porasla. Osobno, meni ova sezona i nije bila sretna, imao sam dosta ozljeda. Ali peh su imali i drugi igrači - Ivanušec, Perić...
U nedjelju ste postigli pobjednički gol na Rujevici i emotivno eksplodirali. Koliko je gol Rijeci ključan glede konačnog raspleta u borbi za tron Prve HNL?
- Nije me ništa naljutilo kako neki sugeriraju. Naprosto, dugo smo se mučili i nakon gola više nisam uspio kontrolirati emocije. Ovaj gol sigurno neće biti presudan, jer dosta je još utakmica i bodova u igri do kraja natjecanja, ali će nam sigurno puno značiti za samopouzdanje u završnici prvenstva.