Maksimir je u nedjelju spustio zavjesu nad itekako velikom erom. Dok su igrači Dinama i Rijeke koračali na teren, tribine su izvodile prvi "standing ovation" večeri. Dovoljno je napisati - Arijan Ademi.

Vojnik "modrih", (po)najveći kapetan u klupskoj povijesti i predvodnik momčadi u (po)najboljoj eri u povijesti Dinama, zatvorio je gotovo 13 godina dugačko poglavlje karijere, a daljnji put vodi ga u Kinu. Već po dolasku u okolicu stadiona, sa svih su strana izvirali navijači s njegovom "peticom" na leđima.

Prije prva sučeva zvižduka, dugogodišnji kapetan od kluba je dobio dres s brojem 373, koliko je službenih nastupa i upisao, te posebnu staklenu piramidu s posvetom u sjećanje na svoj mandat u Maksimirskoj 128.

Ipak, najveću počast dobio je od Bad Blue Boysa. Paralelno s početkom susreta protiv Rijeke, na sjevernoj tribini ukazao se naslikani lik Arijana Ademija, dok su sa strane navijači tisućama malih papirića kreirali njegove inicijale "A.A.", uz natpis:,373 puta srce na terenu - kapetane hvala ti na svemu!"

"Najboljih 13 godina mog života"

Priliku za nove pozitivne trnce dobio je u 23. minuti, kada su Bad Blue Boysi počeli skandirati njegovo ime, a on je, i dalje vrebajući riječke veznjake i ne dižući pogled s njih, digao ruke u zrak i zapljeskao tribini, ostavši fokusiran na posao. Tribine su na nogama ponovno bile u 85. minuti. Ademi je napustio igru, umjesto njega ušao je Gabrijel Rukavina, a pljesak i ovacije trajale su nekoliko minuta, dok se sa sjevera prolomila glasna pjesma: "Jedan je Arijan Ademi".

Po završetku susreta, sam je uzeo mikrofon u ruke obrativši se navijačima i povevši pjesmu.

- Hvala na svemu, na najboljih 13 godina mog života. Želim vam puno sreće, i dalje sam uz vas - poručio je, nastavivši u emotivnom tonu na press konferenciji.

- Bilo je puno velikih trenutaka, velikih pobjeda, ali ovaj dan mi je bio poseban. Još nisam svjestan da odlazim. Pokušao sam se maksimalno koncentrirati, bila nam je potrebna ova pobjeda protiv Rijeke, hvala suigračima na trudu, svi su htjeli da odem sretan. Svoj najveći san sam ostvario kada sam obukao dres Dinama - rekao je.

"Mogu odmah prestati igrati"

Nakon pregršt epizoda u Dinamu, novinari su ga upitali kolika mu je bila odgovornost biti kapetan dugi niz godina i vidi li se u budućnosti ponovno u klubu.

- Kao igrač teško, ali vidim se u nekoj drugoj funkciji ponovno u Dinamu, volio bih biti trener. Bila je ovo velika odgovornost, svaki dan sam išao spavati s Dinamom i budio se s Dinamom.

Ipak, istaknuo je kako posebno žali za jednom stvari.

- Žao mi je da nismo uzeli europski trofej. Zadnje dvije-tri godine stvarno smo vjerovali da možemo daleko dogurati. Posebno prije dvije godine u Europskoj ligi. Da nam nije došao Villarreal, koji je te sezone i osvojio natjecanje, uvjeren sam da smo mogli otići do kraja. Bili smo spremni na to, nikad spremniji, ali i puni samopouzdanja.

Za kraj, dotaknuo se i budućeg izazova - odlaska u Kinu.

- Bit će to potpuno drugačije, čeka me puno novih stvari. Ali nakon ovog što sam doživio danas, mogu odmah prestati igrati - zaključio je kapetan koji je u Dinamo stigao 16. lipnja 2010.