Premda je onih sedam tisuća odvažnih na Maksimiru svako malo pogledavalo prema nebu strahujući od novog biblijskog ‘kijameta‘, maksimirski dan velikih valova na koncu se zakotrljao odozdo.
Započeo je objavom iz ureda Darija Šimića da su nakon više tjedana diplomatskog mačevanja napokon zaključena dva ulazna transfera (ukrajinski bek Mihajličenko i japanski krilni napadač Kaneko), kasnije je dobio zamah s viješću ‘Bilda‘ da su Leipzig i City ispeglali posljednje detalje Gvardiolova transfera u Englesku, što znači da će u Dinamovu blagajnu ovog ljeta sletjeti 15-ak milijuna eura, a kulminaciju je doživio prvim hat-trickom Luke Ivanušeca u karijeri. Dinamov je 24-godišnjak odigrao meč na tragu one zimske simultanke protiv Hajduka kada se gotovo rugao velikom suparniku. Ako se tom predstavom ponovno pojavio na radaru Zlatka Dalića, sada je Ivanušec zacementirao mjesto među ‘vatrenima‘ na duže vrijeme i usput ponudio još štofa za razmišljanje Igoru Bišćanu i Arneu Slotu.
Ovaj drugi je Feyenoordov trener koji cijelo ljeto oblijeće oko Ivanušeca, ali njegovi su emisari arogantni nizozemski pregovarači koji Dinamo doživljavaju kao neku vrstu Kapali čaršije. Neće biti iznenađenje ako se sutra u zoru još jednom pojave pred izlogom spremni na cjenkanje, možda čak i raspoloženi udovoljiti apetitu plavih koji Ivanušeca ne žele prodati za manje od 12 milijuna eura, ali sada bi mogli natrčati na dva problema.
Prvi je konkurencija, jer Ivanušeca tiho simpatiziraju i neki klubovi La Lige i Serie. Drugi problem može biti Bišćanova ‘ručna‘. Kada je nadahnut, Ivanušec je igrač koji čini očitu razliku. Zabija nakon solo-prodora ili utrčavanjem na drugu vratnicu, neukrotivo se otima iz klinča, bježi u kontru, driblingom šalje bekove na stol kiropraktičarima i diže publiku sa sjedalica. Autentična zvijezda, a Dinamo je klub koji se oduvijek hvalio velikim zvijezdama.
Modri su odigrali najbolju utakmicu u nepuna četiri mjeseca Bišćanova mandata. Kontrola na kojoj Dinamov strateg inzistira bila je nadograđena dubinom
Iako je Hajduk u petak na startu prvenstva gurnuo nogu u maksimirski dovratak i nakratko posijao upitnike u javnosti, četiri dana poslije pokazalo se da je poraz stigao kao dobrodošao alarm. Staro je pravilo da se u ligaškim maratonima ‘penezi pred jutro broje‘, nekoliko neočekivanih kvrga zaboravlja se nakon europskih iskoraka, a Dinamo je učinio Guliverov korak od sedam milja prema dvomeču 3. pretkola s AEK-om.
Bišćan je odmah nakon meča spuštao loptu na zemlju, podsjećao da vrag nikada ne spava, ali momčad puna reprezentativaca i naoružana iskustvom iz najvećih dvoboja na daleki put u Kazahstan kreće bez straha. Niti umjetna trava, niti neki ludo nadahnuti dan Tomasova i društva neće kompromitirati prednost.
Dinamo je odigrao najbolju utakmicu u nepuna četiri mjeseca Bišćanova mandata. Kontrola na kojoj Dinamov strateg inzistira bila je nadograđena dubinom, Moharrami je dolazio u ispomoć Špikiću i u tom je smislu ostavio bolji dojam od Ljubičića koji svojem ‘partneru‘ Ivanušecu nije nudio previše napadačkih opcija. Bilo bi to definitivno i opasnije da se u boljem tonusu ukazao Martin Baturina. On je ovaj put odigrao samo prosječnu predstavu, negdje u rangu Marka Bulata iz čijih se poteza iščitava da poznaje nogomet, no zasad ne uspijeva utisnuti dublji trag u Dinamove utakmice. Konce predstave je suvereno i nenametljivo s centra još jednom povlačio Josip Mišić.
Diskretni i napadački sramežljivi gosti nisu ovom zgodom nudili Livakoviću da iz radne memorije izbriše onaj ‘shut down‘ koji ga je zadesio u dvoboju s Livajom. Njegovi stoperi i bekovi obrambenu su crtu podignuli na četrdesetak metara, dopustivši Livakoviću da se tek sporadično kao libero uključi u igru. Ako su poučeni iskustvima Hajduka i Osijeka iz zadnjih sezona u startu malo zazirali od Kazahstanaca, plavi su posao s četiri gola odradili za pet. Hajduk je bio usputna kora od banane, Dinamo će i ove sezone izgledati moćno...
Komentari (0)