”Svaka čast Ademiju, poštujem ga, volim ga kao igrača, on je jedan super pozitivac, koji uvijek daje sve za Dinamo. Ali, da je najbolji igrač?! Ma ne, pazi, pa koliko je tu bilo igrača, kaj je sa Zvonom, Mlinkom, da ne nabrajam dalje. Ne, taj dio priče ne mogu prihvatiti... Svaka čast Ademiju, ali ne može se uspoređivati s nekim od tih igrača”, kazao je nedavno u intervjuu SN veliki Robert Prosinečki.
Tako se i on uključio u one vječne priče tko su, zapravo, Dinamove legende, tko su igrači koji zaslužuju posebna mjesta u povijesti, treba li gledati samo ukupnu igračku klasu ili honorirati ono što je netko dao Dinamu. Prema našem mišljenju, treba razlikovati dvije kategorije, najveće igrače koji su igrali u Dinamu od Dinamovih najvećih igrača.
Jer, gledajući igračku klasu, talent ili globalni značaj, jasno je da se Ademi teško može mjeriti s Modrićem, Prosinečkim, Zajecom, Mlinarićem, Bobanom, Šukerom, Dražanom Jerkovićem..., međutim, gledajući ga samo u kontekstu Dinama, razdoblju koje provodi u Dinamu, trofejima i svemu što je donio Dinamu na terenu i izvan njega, on je “veći igrač Dinama” od nekih od njih i apsolutno zaslužuje da ga se spominje u tim analizama. Premda, u konačnici, bogatstvo je Dinama da ima toliko značajnih igrača, da je u tom izboru teško pogriješiti...
Dva odlučujuća gola
A kad je već spomenut Zvonimir Boban, prisjetili smo se kako je tadašnji kapetan Vatrenih u Milanu odigrao sezonu iz snova, uzeo naslov prvaka i taj je trofej kolokvijalno nazvan “Bobanov scudetto” zbog uloge koju je Zvone odigrao na tom putu. Povlačeći paralelu, osvoji li Dinamo naslov ove sezone, a vrlo mu je blizu, može ga se slobodno nazvati “Ademijev scudetto”.
Dinamov kapetan borio se s ozljedama, umorom, ponekad ni forma nije bila najbolja, ali vidjelo se da momčad bez njega nije potpuna. I, premda će i sam priznati da ni na Rujevici, a ni u Velikoj Gorici, nije odigrao utakmicu na najvišoj razini, da nije bio onaj “vrhunski Ademi”, dva gola koja je zabio u tim dvobojima mogla bi biti ključna za Dinamov naslov prvaka. Oba u 86. minuti za četiri važna, čak i presudna boda, četiri boda koja Modre drže na sve većoj distanci od suparnika. Kad napadači nisu mogli, kad je već bila napisana priča o bivšem Dinamovom vrataru Kotarskom, koji je čudesnim obranama usporio Modre na putu prema naslovu, ukazao se Ademi i poentirao za veliku pobjedu.
Tko tebe batinom...
Ademi je, znamo, u Maksimiru od 2010. godine, najtrofejniji je Dinamov igrač u povijesti, a osim u razdoblju one nesretne suspenzije, iz Dinama je izbivao samo šest mjeseci. Na posudbu u Lokomotivu poslao ga je - Ante Čačić! Već je godinu ranije sličnu ideju imao Vahid Halilhodžić, tada Ademi nije bio za tu opciju, međutim, Čačić mu je početkom 2012. jasno poručio da je za njega najbolje otići u Lokomotivu, ali da s njim računa od ljeta. Bili su u Dinamu tada Badelj, Leko, Pokrivač, Kovačić, Calello, od ofenzivnijih veznjaka nezamjenjivi Sammir i “projektirani” Halilović, u takvom odnosu snaga bilo je jasno da Ademiju ne može jamčiti veliku minutažu.
Stiglo je ljeto, Ademi se vratio, iako u Lokomotivi zbog ozljeda nije puno igrao, otišao je Badelj, Čačić je suspendirao Leku i Pokrivača, ali i inzistirao na dovođenju Marcela Brozovića. Da, tada je bilo u Maksimiru dosta dvojbi oko Brozovićeve kvalitete, ali baš su Čačićeva upornost i uvjeravanje da se radi o velikom potencijalu presudili da Brozović zadnjih dana prijelaznog roka dođe u Dinamo.
Prvu utakmicu u Ligi prvaka protiv Porta Čačić je zaigrao s veznim trojcem Ademi - Brozović - Callelo, umjesto Argentinca je u 80. minuti ušao Mateo Kovačić. O tempora, o mores, koliko se toga u nogometu otad promijenilo, tko je mogao i zamisliti da će deset godina kasnije, u novom debiju na Dinamovoj klupi, Čačiću pobjedu donijeti Ademi, Dinamov kapetan i sve više - klupska legenda. Osvojio je, prošao sve što je mogao, ali ovaj naslov prvaka, ako ga Modri potvrde, najviše će nositi baš njegov potpis.