Konačno... Ante Čačić je odlučio dati intervju “jedan na jedan”. Htjeli smo ga čuti u takvoj vrsti razgovora još od dana kad je bio smijenjen s mjesta izbornika Vatrenih, tamo još u listopadu 2017. godine. Uvijek smo dobili “košaricu”. Htjeli smo napraviti i razgovor u četiri oka od onog dana kad je postao trener Dinama u svom drugom mandatu. Rezultat je bio isti... I onda jučer, eto, čovjek pristane! U Maksimiru nas je dočekao s ovim riječima...
- Opet po meni! Vidim da lutam, da sam izgubio kompas...
Očekivali smo nastavak tirade, ali bacio je smiješak.
- Zašto nisam dao intervju “jedan na jedan” još od dana kad sam bio hrvatski izbornik? Nemate vi toliko vremena, a ni prostora da o tome pričam. Trajalo bi to jako dugo, previše. Idemo kazati ovako - sad sam trener Dinama i osjećam obvezu dati intervju. Toliko o tome, tu stajemo na tu temu.
Nismo se baš dali zaustaviti, onako u šali smo počeli kopati po prošlosti...
- Mene realno mediji ne zanimaju, ne živim od vas. Neću pričati o sebi, nema smisla, ali kad me već kopkate, onda eto... Osvajao sam naslove u trećoj, drugoj i prvoj ligi, igrao sam s Dinamom u Ligi prvaka, bio sam izbornik Hrvatske, a nisam ja kazao da je tada reprezentacija igrala najbolji nogomet, zar ne? Mnogo klubova me zvalo nekoliko puta da se vratim kao trener, eto, sad i Dinamo drugi put. Ponosan sam što sam bio odabir maksimirskog kluba. A stalno sam dobivao medijske šamare. Ja sam TV mehaničar? Pa što, isto tako sam ponosan što sam bio i poduzetnik, zar bih se toga trebao sramiti? A kao trener imao sam rezultate i nisam kao neki trčao za svakom ponudom da bih strpao neku lovu u džep. Nisam takav.
Polovično zadovoljan
Tu je stao...
- Dosta sad o tome, nećemo ni o čemu drugome osim o trenutačnoj situaciji u Dinamu. Krenimo na Dinamo, na ovu temu, na ovu sezonu. Igrali smo tri utakmice, uzeli smo Superkup, startali u prvenstvo pobjedom nad Lokomotivom, odigrali neodlučeno sa Škupijem. Polovično sam zadovoljan jer nismo pobijedili prvaka Sjeverne Makedonije. Ali, to je tek prvo poluvrijeme jer imamo i drugo, ono u Skoplju. Za očekivati jest da prođe kvalitetnija momčad, a to smo mi. Naravno, kad se gleda ta prva utakmica, onda bacite pogled na semafor i vidite da je završeno neodlučeno. Taj pogodak u zadnjim minutama nas je oneraspoložio, ali tek smo na ulasku u sezonu, protiv sebe smo imali prvaka jedne države koji nije takav kakav se najavljivao u medijima. Imali smo loptu puno više u nogama, puno više prilika, u drugom poluvremenu praktički nisu ušli u našu zadnju trećinu, osim tada kad su zabili izjednačujući pogodak. Vidim i dosta pisanja o Livakoviću. On je naš prvi vratar, spasio nas je u sto situacija, donio je momčadi velike stvari. I dalje vjerujem u njega i njegovu kvalitetu. Ali, dobro, nedostajala nam je tečnost u igri, kvalitetnija završnica, a koštala nas je neopreznost kod dvije dubinske lopte kad smo primili oba pogotka. Radi se o individualnim pogreškama, još nam nedostaje svježine. Tek smo izašli iz priprema, u perspektivi ćemo sigurno biti bolji. Hvatanje forme će trajati još sigurno utakmicu-dvije.
Što ćete poduzeti do uzvrata, hoćete li nešto mijenjati?
- I dalje tvrdim da smo mi favoriti. Dinamo ima kvalitetniji roster igrača, puno veće europsko iskustvo, u dvije utakmice to mora presuditi. Hoću li nešto mijenjati? Ostali smo bez Josipa Šutala, pitanje jest hoće li biti spreman Theophile, pa same te činjenice idu u prilog tome da ćemo morati mijenjati u zadnjoj liniji. U Skoplju, naravno, idemo na pobjedu, mi uvijek idemo na pobjedu. Nama je nasušno potreban trijumf ako želimo dalje, a želimo. Nadam se da ćemo u uzvratu biti mnogo koncentriraniji i mirniji. Uz to ide bolja tečnost i preciznost u igri.
Treba li Dinamo strahovati da ne ispadne od Makedonaca? Ili možda za naslov prvaka Hrvatske?
- U nogometu je sve moguće. Ali, što se tiče prvenstva, nakon jednog kola bespredmetno je razgovarati. Naši suparnici u prvenstvu su samo jači poticaj za nas da budemo bolji.
Ušla je nervoza
Sljedeće pitanje nismo trebali niti postaviti...
- Znam što ćete pitati... Ključno je pitanje trebamo li igrati s dva napadača ili s jednim, zar ne? Pa, kako ćemo znati mogu li Drmić i Petković igrati skupa ako ne igraju skupa? Da, bila je i opcija za Škupi da krenemo s jednim napadačem, pa da bude u igri Oršić, kao što se dogodilo zadnjih trideset minuta, ali sam se odlučio za dvojicu. Očekivao sam da ćemo mi biti ti koji ćemo dominirati, koji ćemo imati više igrača u protivničkom šesnaestercu, da ćemo s motoričnima Ivanušecom i Špikićem dobiti njihove ulaske s bočnih pozicija u međuprostor, oslobađati prostor s jedne strane za Moharramija, a s druge za Ljubičića, te Ademija koji će dolaziti u završnicu. Plan je bio da Mišić bude osigurač ispred dva stopera. Dobro smo ušli u utakmicu, sjetimo se one šanse Ademija. Onda se dogodila ozljeda Šutala, koja nas je poremetila. Onda su se potkrale tehničke pogreške, ušla je nervoza, na koncu je završilo kako je završilo. Kod izjednačujućeg gola Škupija pogriješila je uža obrana. A vaš novinarski izvještaj bi sigurno bio drukčiji da smo pobijedili. E, sad, kad smo primili taj gol u zadnjim minutama, udri po meni, kritika na sve strane. Sad se ne piše da sam imao peh, nego da nemam pojma. Znam da rezultat sve određuje, ali ipak...
Dobro, bilo je obratno protiv Lokomotive kad ste dobili u zadnjim minutama, zar ne?
- Ma, ne može se sve analizirati na temelju jednog gola, datog ili primljenog.
No, dobro, niste odgovorili na ključno pitanje? Mogu li Drmić i Petković zajedno, može li današnji nogomet to istrpjeti s obzirom na to da se radi o dva centarfora?
- Neću robovati tome da oni moraju igrati istovremeno. Ali, u nekim određenim sekvencama utakmice, oni mogu biti skupa na terenu. Protiv Lokomotive sam krenuo s jednim napadačem, pa nam se dogodilo to što se dogodilo. Morao sam raditi rošade, pa smo s dva napadača okrenuli utakmicu. Da, kad igrate s dva napadača, onda iza morate imati “rudare” koji trče i rade, zato smo stavili Ivanušeca i Špikića, ne Oršića koji još nije dohvatio željenu formu. Tu su bili igrači i koji mogu defenzivno odgovoriti, Mišić i Ademi. Nego, što biste pisali da ne stavim Drmića? Pa, kak’ ne igra a doveden je kao pojačanje!? Ili da ne stavim Petkovića? No, dobro, znam kako ću raditi. Ali, moram nešto kazati. Dinamo nema medije na svojoj strani. Kad smo na rubu, mediji su prvi koji će nas gurnuti. Nisam problem ja, nisu problem treneri, problem je institucija kao Dinamo. Ali, neću više, rekao sam da ćemo samo razgovarati o nogometu i trenutačnom Dinamu.
Bočkaj sve bolji i bolji
Što je s Oršićem, uvijek ga očekujemo u prvom sastavu?
- U prvoj utakmici nije bio u udarnom sastavu jer on to nije želio! Sam je rekao da se ne osjeća dovoljno spremnim, što je za pohvalu. Protiv Lokomotive je bio, protiv Škupija nije, ali je ušao. I otkud vam sad da je stavljen sa strane, on je igrač koji je Dinamu potreban! Ali, vodim računa da ga stavljam onda kad je najbolji, kad je u najboljem tonusu. Kad je bio u reprezentaciji, nije imao pravog natjecateljskog podražaja, onda smo mu dali odmor, kasnije se priključio, a trebao je startati protiv Hajduka, no velim vam da na vlastito inzistiranje nije startao. Moramo otvarati prostor igračima, imamo jako puno utakmica, moramo ih sve razigrati.
Kad ste preuzeli Dinamo vaša je trenerska doktrina bila staviti igrače na njihove prirodne pozicije. Zašto ste odustali od nje? Primjer je Robert Ljubičić, koji je vezni igrač, a stavljate ga na poziciju lijevog beka...
- Nije točno, nisam odstupio od svoje doktrine. Činjenica jest da mi na poziciji lijevog beka imamo Bočkaja i Štefulja. Njima dvojici mnogo bolje odgovara sustav 3-5-2. Ali, ne mislim zbog Bočkaja ili Štefulja postavljati taj sustav. Evo, pa gdje bi onda u tom sustavu s dva napadača igrao Oršić? Razmislite o tome. Mene ne zanima koliko je koji igrač plaćen. Po tome, recimo, Brozović i Ademi svojevremeno nikad ne bi igrali u Dinamu. Prije deset godina sam im dao prostor ispred Calella, koji je plaćen 2,5 milijuna eura. Mene zanima koji igrač može odgovoriti zahtjevima i koji je igrač razvojan.
Kakva vam je buduća vizija s Ljubičićem, ostaje li onda na lijevom boku?
- Doveden je kao veznjak, kao odličan mladi igrač, ima ogroman prostor za napredak. On u ovom trenutku odgovora zahtjevima na poziciji na koju sam ga stavio, na lijevom beku. To je vrlo korektno radio. Pokazao je da se želi staviti u interes momčadi. Igrat će na toj poziciji dok god ne budem siguran da Bočkaj može odgovoriti zahtjevima. A Bočkaj je sve bolji i bolji. I bit će bolji.
Tek jedna prava ‘šestica’
Kako Dinamo stoji sa “šesticama”? Ispada da je to samo Mišić. Ademi igra više na poziciji “osmice”.
- Ademi voli otići naprijed, ima dobar osjećaj, dobar tajming, dolazak iz drugog plana, postiže golove i asistira. Da, ovog trenutka imamo tek jednu pravu “šesticu” - Mišića. Ali, Ademi je spreman i voljan prihvatiti se i te uloge. No, mogao bih vam kazati da bi nam na toj poziciji još jedan kvalitetan igrač dobro došao. Neću kazati da mi nedostaje, ali na toj poziciji nismo prebukirani.
Računate li možda na Gojaka?
- Gojak je i defenzivni i ofenzivni veznjak. Marljivo radi i trenira, ali je izlazna godina ugovora. U ovom trenutku su Mišić i Ademi ispred njega.
Kakva je situacija s Theophileom, on također ulazi u zadnju godinu ugovora?
- Još uvijek je pod ugovorom i kad bude potrebe i kad on bude na razini na kojoj treba biti, onda ću ga koristiti. Nadam se da su pehovi iza Dine Perića. Moramo računati da Dinamo treba gledati sezonu naprijed - zaključio je Čačić.