Da se nešto važno događalo u Jarmini moglo se zaključiti već po policijskim punktovima na ulazima u ovo selo desetak kilometara udaljeno od Vinkovaca iznad kojega su dobar dio utorka lebdjeli prijeteći oblaci koji su nešto iza podneva i pošteno okupali jarminačke ulice. Domaćini su opravdano strahovali da će im kiša pokvariti dan za povijest, jer tko zna kada će i hoće li više uopće ikada Dinamo opet u jednoj službenoj utakmici gostovati u svojoj velikoj navijačkoj utvrdi u kojoj je zapravo atmosfera za Modre bila - domaćinska. No, tri sata prije utakmice nebo se razbistrilo, a sunce granulo i odagnalo strepnje Jarminčana. U utorak je i Bog bil Zagorec!
U čast Arnautoviću
Dinamova ekspedicija, dakako, u Jarminu nije došla praznih ruku. Darivali su iz maksimirskog kluba domaći NK Borinci, a posebna počast ukazana je Petru Bručiću koji je uspješnu nogoloptačku karijeru započeo baš u rodnoj Jarmini. Dubok, pa i neizbrisiv trag ostavio je Pero u zagrebačkom Dinamu u čijem je dresu značajno pridonio osvajanju naslova prvaka Jugoslavije 1982. godine. Dinamov predsjednik Mirko Barišić uručio mu je Dinamovu sedmicu, a prepuno gledalište nagradilo ga je pljeskom na otvorenoj sceni.
No, odmah nakon toga i minuta tuge. U čast i spomen Bručićevom suigraču iz spomenute generacije ‘82. Zlatanu Arnautoviću koji nas je iznenada napustio u ponedjeljak, u 68. godini života.
Inače, dekor je bio sjajan, fantastičan i u Jarmini dosad nezabilježen. Preko 2.000 znatiželjnika došlo je pogledati najveću utakmicu u 73-godišnjoj povijesti NK Borinci, a vjerojatno i najznačajniji društveni događaj uopće u ovome mjestu. Doista, dan za pamćenje svima nazočnima, a osobito 16-godišnjoj Jarminčanki Luciji Ivančić kojoj je pripala čast početnog udarca. I još je na dar dobila dres Petra Bočkaja!
Upravo se Bočkaj, sudeći prema angažmanu na terenu i prikazanoj igri, sjajno osjećao među svojim Zagorcima. Bio je razigran, rastrčan, vrlo raspoložen, zapravo - najbolji na terenu. Na kojem je sve bilo jasno već nakon 20-ak minuta igre, Dinamo je poveo 3:0. Slutilo je na teški brodolom domaćih koji su se, međutim, uspjeli konsolidirati, prizvati koncentraciju i gotovo uspješno obraniti do kraja utakmice. Ipak, Bočkaj je sjajnom minijaturom zabio i četvrti, kao višnju na šlag nadahnute izvedbe.
Čačićeve čestitke
Dojam je kako baš nitko nakon utakmice nije bio nezadovoljan. Domaći trener, a ujedno i centarfor, Saša Šest bio je ponosan na igru jarminačkih španera:
- Posebna utakmica za naše selo, naš klub, za sve Jarminčane koji su 99 posto dinamovci. Jako sam sretan što nismo zakazali ni u jednom segmentu; ni u organizaciji utakmice, ni u igri, a na kraju krajeva ni u rezultatu. Rekao sam u najavi utakmice da bi za nas bio prihvatljiv svaki jednoznamenkasti poraz, tako da ne moram govoriti o tome koliko sam zadovoljan s ovih 0:4. Dečkima svaka čast, dali su i više od svog maksimuma, a Dinamu čestitke na pobjedi i puno sreće na putu do dvostruke titule i proljeća u Europi!
Borinci su tako na kraju izvukli sasvim prihvatljiv i častan poraz. Nisu se osramotili baš ničim, a napose rezultatom. Primili su od Modrih koliko ove sezone i Hajduk. I jedan manje od Slavena Belupa. Dinamovu treneru Anti Čačiću oteo se osmijeh na ovu opasku:
- Dobro, da... Iako, ne gledam to tako. Prije svega, jako smo se ugodno osjećali ovdje, osjetili smo tu ljubav i toplinu prema Dinamu. U svakom trenutku se osjećalo koliko Dinamo znači ovim ljudima i to je za nas bio poseban poticaj. Domaći se stvarno nisu osramotili ni u čemu, svih 90 minuta su bili momčad, nisu se raspali nakon naših brzih 3:0 i na tome im treba čestitati. Uglavnom, vrlo sam zadovoljan, iz više razloga. Korektno smo odradili utakmicu, neki igrači koji su dosad manje participirali dobili su konkretnu minutažu i potreban podražaj, a i prošli smo dalje u Kupu što je bio osnovni cilj ove misije - poentirao je Čačić.
