Čitamo razne medijske analize, a preko društvenih mreža osluškujemo i glas naroda. Mnogi, da ne kažemo većina traže Čačićevu ostavku, kritiziraju ga na ‘pasja kola‘, zamjeraju mu svašta. Kad zaigra s dva napadača Drmićem i Petkovićem nije dobro, kad nekoga od njih ostavi na klupi, opet ne valja. Kad u igru postavi Bočkaja, onda slijede salve kritika zašto ga je uveo, kad se odluči za Ljubičića, onda bezveze na neprirodnoj poziciji troši veznog igrača....Nikome nije bilo jasno zašto je Mislav Oršić nekoliko puta kretao s klupe, a nakon utakmice u Skoplju se mnogi pitaju; ‘zašto ga je stavio u udarnu momčad, a vidi da nije u formi‘. Kad igra Moharrami, zašto igra Iranac, kad igra Ristovski, zašto igra kapetan Sjeverne Makedonije, zašto počinje Špikić, a Menalo je bolji? Koji god potez napravi Čačić nailazi na verbalne bagere koji ga gaze, nemilosrdno. Mnogo trenera sjedilo je na Dinamovoj klupi, ali nitko nije bio suočen s takvim kritikama, da ne kažemo s bijesom javnosti? Što je to Čačić Bogu skrivio da ga se gađa kao što su Rusi gađali Mariupolj?
Istina jest, Dinamo ne igra na način na koji bi ga htjeli vidjeti njegovi navijači. Može se Čačiću zamjeriti da je previše rotira, da ponekad luta. Ali svi zaboravljaju jednu stvar. Tek je početak sezone, bilo bi čudno da je momčad već sad uigrana. Kao da većina ima kratko pamćenje, pa se ne sjeća da Modri nikad na startu sezone nisu briljirali, možemo se malo zaletjeti u povijest pa se sjetiti da se teško pobjeđivala Flora (1:0, 0:1), Maribor (1:1, 2:1), Hazar (1:1, 3:1 u produžetku), Linfield (1:1, 2:0), igralo se s Pyunikom i Neftčijem 0:0, s Folom Esch 1:1, Oddom 0:0, prošle sezone bilo je muke na startu s islandskim Valurom... Uvijek Dinamo ima muka na startu sezone, a tek kasnije hvata zalet. Pa to jest plan, biti najbolji kad je to najpotrebnije, u završnim europskim borbama za Ligu prvaka. To cilja Čačić, to su ciljali i bivši Dinamovi treneri, netko s više, netko s manje uspjeha.
Konačno, pogledajmo Čačićeve argumente koji uvjerljivo rasturaju one koji ga gaze i koji zapravio nemaju argumente, nego jelte, svoje dubokoumno mišljenje temeljeno na vlastitim dojmovima. A svi znamo da su činjenice svete, a komentari slobodni. Neka tako i bude to je OK. Ali evo činjenica. U svom prvom mandatu u Dinamu, Čačić je osvojio prvenstvo i Kup, plasirao je Modre u Ligu prvaka. Dakle, ‘tri od tri‘, zar ne? U svom drugom mandatu stigao je u trenucima kad je momčad tonula poput Titanica, a onda je uspio u pet utakmica uzeti naslov prvaka. Početkom ove sezone uzeo je protiv Hajduka Superkup, a protiv Škupija je izborio 3. pretkolo Lige prvaka. Sve ciljeve je dosada ostvario, dakle, opet ‘tri od tri‘, zar ne? U drugom mandatu je Dinamo vodio na deset utakmica i niti jednu nije izgubio! Odigrao je tek neodlučeno s Lokomotivom (1:1) i Škupijem (2:2), te s Hajdukom 0:0, a onda je dobio na penale. Pa što bi tek bilo da je neku utakmicu izgubio, s kakvim bi se tek onda ‘pljuvačkama‘ susretao? Da ne spominjemo da je igrački digao Brunu Petkovića, Darija Špikića, Luku Menala, da je na ‘desetku‘ instalirao Martina Baturinu koji dobiva sve više prilika?
Da, Dinamo ima određenih problema u igri, no oni bi se s vremenom trebali riješiti. Tako je to bivalo i prethodnih sezona. Već slijedeća europska utakmica s Ludogorecom bi trebala biti pokazatelj napreduju li Čačić i njegovi dečki u smislu prezentacije igre. Idemo kazati da će ogledi s prvakom Bugarske biti Dinamova istina. Makar je i ta konstatacija možda pretenciozna. No značaj utakmice je takav da se Dinamo i Čačić moraju pokazati u najboljem mogućem izdanju. A do tada bi ‘hejteri‘ ipak malo trebali ‘smanjiti doživljaj‘.