Nakon odlaska Arijana Ademija (31) u Kinu, novi Dinamov kapetan bit će vratar Dominik Livaković (28), koji je u Dinamo došao 2015. godine iz Zagreba. Potvrdio je to i Ademi, kad je nakon utakmice s Rijekom na upit tko će u budućnosti biti novi Dinamov lider i kapetan, ovako odgovorio:
- Ova momčad nema jednog lidera, nego petoricu-šestoricu i svi oni vode momčad. Siguran sam da će to i dalje odlično raditi. A kapetansku će vrpcu na ruku staviti Livaković, pa i u ovo vrijeme, dok sam ja bio kapetan, Livaković je bio jedan od lidera momčadi - govorio je Ademi, koji je prvi put na ruku stavio Dinamovu kapetansku vrpcu 18. srpnja 2014. godine u Maksimiru, na utakmici protiv Slavena Belupa (4:0).
Gladna zvijer
Tada je, inače, kapetan bio Joe Šimunić, ali tu utakmicu nije igrao, pa je Ademi debitirao kao kapetan Plavih. A oproštajna utakmica s Rijekom bila mu je ukupno 373. za Dinamo, od toga je čak 194 puta bio Dinamov kapetan, na više od pola odigranih utakmica, dakle, vrpca je Ademiju bila na ruci...
Inače, na svom Instagram profilu bivši Dinamov napadač, Komnen Andrić (27), objavio je tekst posvećen Ademijevu odlasku iz Dinama. Andrićevu objavu, koja budi vulkan emocija, prenosimo u većem dijelu:
”Povucite broj 5 iz poštovanja! 21 trofej! Razmišljam kako da počnem...
LEGENDA KLUBA!
Iskren, ljut, pošten do srži, nepotkupljiv, nepovodljiv, autoritativan, borben do posljednjeg atoma, brat, drug, savjetnik - samo su neke od osobina koje su dio tvog identiteta. Igrao sam s toliko puno nogometaša dosad, mnogi su nevjerovatni, mnogi danas igraju u najboljim klubovima svijeta, ali nikad u karijeri nisam sreo nekoga poput tebe!
Tvoje prisustvo na terenu bilo je nemjerljivo, dovoljno da se cijela momčad osjeća bolje i sigurnije, ti si bio srce i duša ove momčadi! Svi mladi igrači koji su prošli kroz Dinamo za vrijeme mog boravka, odrastali su, sazrijevali i učili od tebe na najbolji mogući način! Naučili su kako se radi, kako se poštuje i što znači pravi odnos prema nogometu i onome što nogomet pruža.
Uvijek si bio “gladna zvijer”. Na svakom treningu, na svakoj utakmici.
Poraz za tebe ne postoji, samo škola i lekcija! I dalje se pitam kako je moguće da netko svaki trening, svaki duel, svaku sekundu na terenu bude na 110 posto? I vjerojatno ću se još dugo pitati, jer sam to samo kod tebe vidio!
Svoj i prizeman
Moje je mjesto u svlačionici bilo odmah do tebe, s lijeve strane. Nikad dok sam živ neću zaboraviti kad si prije jedne važne utakmice u Ligi prvaka došao i sjeo na svoje mjesto i spustio glavu prema podu, ostao si gotovo minutu u tom položaju. A ja kao ja, koji sve primijetim i pratim, shvatio sam da nešto nije u redu, pogledao sam malo bolje i vidio kako su ti oči pune suza. Tada sam shvatio i vidio što se događa - imao si krvavo stopalo od brojnih uboda igle zbog napukle kosti u tom stopalu. A ti uzimaš injekcije za bolove (blokadu), stežeš zube i izlaziš na teren kao ranjena zvijer da “pogineš” za svoj klub i suigrače.
To si ti!
Uz sve brojnih nogometne kvalitete koje posjduješ, još više sam bio impresioniran onim glavnim, ljudskim kvalitetama! Znali smo i 100 puta debatirati, ali ti si uvijek ostajao pri svom mišljenju, nikad nisi govorio ono što drugi žele čuti, već ono što stvarno misliš i osjećaš u tom trenutku (jako je malo takvih ljudi danas).
Toliko trofeja, toliko uspjeha, priznanja, a opet uvijek staložen, svoj, prizeman, oprezan i gladan novih uspjeha!
Hvala ti, kapetane moj, na svemu, bilo je iznimno zadovoljstvo biti ratnik tvoje vojske i sretno u novim izazovima!
Jedan je Aki kapetan!”