Dok je Sergej Jakirović s momčadi bez reprezentativaca raznih selekcija krenuo u pripremu okršaja s Osijekom koji će se igrati na Maksimiru nakon reprezentativne stanke, u Dinamovim kancelarijama je također zanimljivo. Trenutačno je u prvom planu izbor sportskog direktora. Nikakvog “bijelog dima” za sada nema, makar se polako ali sigurno približava zimski prijelazni rok. Očito u Maksimiru itekako strpljivo promišljaju koga postaviti na tu funkciju. Bez obzira zvao se taj čovjek sportski direktor ili član Uprave zadužen za struku, nebitno.

Medijski poguranci

Pojavljivala su se u medijima neka imena (Jozak, Zajec, Mikić, Boromisa, Mance), ali te informacije su dolazile iz nekih drugih, a ne maksimirskih izvora. Kad smo malo “prekapali” po klupskim adresama, doznali smo da zapravo nitko od spomenutih nije u prvom planu, da su se njihova imena spominjala onako usput, kao neka razmišljanja. I da Dinamo zapravo još nema idealno rješenje. Pitanje jest hoće li ga uopće imati i hoće li taj čovjek koji bude izabran biti pun pogodak ili još samo jedan prolaznik kao što je to bio Dario Šimić. Koji je na koncu ispao Pedro, a zapravo niti jednog trenutka nije mogao samostalno odlučivati.

Traži li Dinamo potpuno samostalnog sportskog direktora ili čovjeka koji će morati mahati repom kad mu Uprava ili netko drugi iz sve te kolone koja se bori za vlast predloži rješenja? Ima tu mnogo pitanja, malo odgovora, no jasno jest da je Dinamo na prekretnici i zapravo nema previše prostora za bilo kakve promašaje, “greške u koracima”. Odlaskom Zdravka i Zorana Mamića završila je jedna era, a još se nije dogodio početak nove. Tu je najveći problem, tu je zapravo zapeo Dinamo. Izgubio je jake ljude koji su vodili sportsku politiku, a nije našao nove koji mogu odgovoriti na sve zahtjeve kluba kao što je Dinamo.
Novi početak zahtijeva sportsku strategiju. To je ustroj sportskog sektora, razvojni plan nogometne škole i plan iduća dva prijelazna roka. Tu pripada i pronalaženje kluba partnera u kojem bi se mladi igrači razvijali nakon ukidanja druge momčadi, integraciju potentnih mladih igrača, u ovom trenutku godišta od 2004. do 2008., prema profesionalnom nogometu. Treba se postaviti i definicija stručne piramide, definicija kralježnice prve momčadi. Vidite koliko tu ima posla, ozbiljnog posla, a nije to sve kad je strategija u pitanju. Kakva je budućnost kluba kad se radi o financijskoj, poslovnoj pa i administrativnoj stabilnosti? Ključan je odgovor na pitanje “na koji način klub namjerava riješiti disbalans između novčanog tijeka i prihoda koji periodično dolaze?”.

DAMIR KRAJAC Cropix

Tu je i pitanje novog Statuta, izjašnjavanje članova o modelu upravljanja, da ili ne? U svim tim previranjima oko tog toliko spominjanog Statuta čujemo razne priče. Jedna od njih je možda i odgovor na pitanje zašto Mirko Barišić, Nikola Hanžel i ekipa okupljena oko njih ne želi onaj model 28+28+3+1 nego im odgovara 36+20+3+1. Kažu nam upućeni da se ti dečki iz Izvršnog odbora plaše četvorice skupštinara (ne spominju im imena) koji igraju igru s predstavnicima navijača, onima sa sjeverne tribine. Pa predviđaju da bi njih četvorica promijenili dres te bi onda u Skupštini prevladala “navijačka struja” koja bi ovladala klubom. I zapravo Barišića, Hanžela i njihove minorizirala. Iz tog razloga je i oformljena nova Radna skupina za izradu prijedloga novog Statuta.

Pitanje stadiona? Dinamo tu definitivno nije jasno definirao svoju poziciju. Hoće li biti najmoprimac, suvlasnik, upravitelj? Tko su konkretni nositelji te priče u ime kluba? Nema nikoga...

Važni potezi

Nadalje, potrebno je repozicioniranje kluba unutar HNS-a i ZNS-a. Nikada Dinamo nije imao tako loš status unutar tih nogometnih organizacija. Klub je potpuno pasivan. Uloga i aktivnost kluba su u potpunoj suprotnosti s njegovim stvarnim značajem u hrvatskom klupskom i reprezentativnom nogometu.

Stalno se provlači pitanje jesu li ovaj ili onaj trener bolji za Dinamo ili je li ovaj ili onaj (samo)zvan da bude sportski direktor kluba. Zapravo je važno nešto drugo. Važno je napraviti tu klupsku strategiju za iduće razdoblje. Kratkoročno do kraja ove sezone i dugoročno, za iduće četiri godine. Kada se to napravi, uspostave klupski ciljevi onda se po tome treba birati ukupna i stručna piramida kluba. S obzirom na visinu Dinamovih rashoda, koji su zadnjih godina između 55 i 60 milijuna eura, glavni klupski cilj je biti prvak Hrvatske. Zašto? Pa zato da se dođe u priliku igrati skupina Lige prvaka, kao lukrativnog klupskog natjecanja koji generira gotovo policu godišnjih rashoda.

Alternativni cilj

Alternativni cilj može biti igranje skupina Europske lige kroz play-off Lige prvaka. Kada se ovakav okvir postavi, onda se po tim ciljevima biraju sportski direktor i trener za koje je realno da mogu ispuniti postavljene ciljeve. Svakako da to trebaju biti dvije osobe, jer sportski direktor u svojoj stručnoj piramidi treba imati tri glavna smjera. Ulazno-izlazne transfere, nogometnu školu i praćenje mladih talentiranih igrača u Zagrebu, Hrvatskoj, regiji i inozemstvu. Trener mu je važan suradnik, ali sportski direktor je onaj koji gradi kompletnu nomenklaturu.

Mnogo smo toga nabrojali, ali svima je vidljivo da Dinamo za sada uopće nema strategiju. Ili je možda ima, ali je onda neshvatljivo da je javno ne iskomunicira, da je predstavi svojim navijačima. Trenutačno je glavna zabava u Maksimiru sakrivati od javnosti imena onih koji kandidiraju za poziciju sportskog direktora. I postoji realna bojazan da će izabrati sportskog direktora koji bi poput Darija Šimića mogao “biti mrtav” za nekoliko mjeseci. No, idemo pričekati. Možda zaista u plavim dvorima imaju nekoga asa u rukavu. Za sada imaju samo - rukave.