Martin Baturina oporavio se od viroze, od ponedjeljka će trenirati s momčadi i trener Sergej Jakirović može dodati koji postotak optimizma u razmišljanja uoči utakmica s Ballkanijem i Hajdukom, koje definiraju plavu sezonu. Imat će ga, a zna se da je Baturina otrov za Bijele s Poljuda. Pogotovo na Maksimiru.
Zbog visoke temperature i nužne rekuperacije preskočio je dva ogleda u istom tjednu, u ponedjeljak sa Slavenom Belupom u Koprivnici i u subotu s Rudešom. Možda je i ranije mogao napraviti koji trening s ekipom, ali kako je odlučeno da ga se ne forsira protiv Rudeša, liječnici su kazali - ponedjeljak.
Baturina je sol i papar Dinamove igre i veliko pojačanje za finiš godine. U jeseni u kojoj je debitirao za A vrstu nije se nauživao lijepih dana s klubom, međutim, još nije kasno. Ocjena učinjenog eksponencijalno će rasti ako zaključe priču s pobjedama. Negativni rezultati bolno bi odjeknuli u momčadi, klubu i modrom puku.
Nakon jako dobre prve prave seniorske sezone, u kojoj je u HNL-u imao šest golova i dvanaest asistencija, poneki su očekivali da će u ovoj postati “nogometni Dražen”, dominirati hrvatskim terenima poput najvećeg košarkaša od najvećih i “gutati” protivnike kao čokoladne bombone, no to se objektivno nije moglo dogoditi. Dinamo je ostao bez nekoliko vedeta, zapao u krizu i pitanje je koji bi ga vezni igrač iznio na svojim plećima kao što je povremeno bio dojam da se očekuje od 20-godišnjeg Baturine.
Upao u probleme
U 25 nastupa tekuće sezone u svim natjecanjima ima tri pogotka i dva izravna dodavanja za gol, što je sigurno ispod predviđanja, ali za to postoje dva ključna razloga i jedna otegotna okolnost. Baturina je softver koji hrani ekipu, profil španera kojem nije zapisano u DNK da igra simultanke, nego kreativac čija imaginacija moderira izvedbu momčadi, daje joj geometriju i diže suigrače. Bio niska “desetka” ili visoka “osmica”, njegov je modus operandi odigrati akciju do kraja, pa kroz to dovesti u šansu kolegu ili sebe. Zadnji pas za gol ili udarac dolaze kao finale kombinatornog djelovanja.
Dok je to radio s Lukom Ivanušecom i Brunom Petkovićem, pa još ranije s Mislavom Oršićem, Baturina je bio detonator, a oni egzekutori koji su osim toga itekako znali vratiti uslugu i namjestiti mu šansu. Tako je krenuo i u Superkupu pobjedničkom hicem Hajduku. No, ostankom bez njih Dinamo se mučio i tražio, a i Petkovića dugo nije bilo, što je skupo platio i Baturina, čija razigravanje sve češće nisu nastavljena, čiji pasovi nisu bili vraćeni, koji je sve rjeđe dolazio u dobre pozicije za šut ili asistenciju, a sve češće bio stjeran “u kavez” od rivala, koji je znao da upravo njega treba zatvoriti jer sad je glavni. Nije mu imao tko dati zraka.
Ni trener mu nije pomogao, gdje bi mu zatrebalo tamo bi ga gurnuo, a on je shvatio da puno više toga mora rješavati sam nego što bi želio. To je povećalo broj solo-akcija, a nije donijelo mnogo.
Primjerice, protekle sezone imao je 1,6 uspješnih driblinga po utakmici u HNL-u s prosjekom 60 posto, a ove sezone ima 1,7 uspješnih driblinga, ali je prosjek pa na 44 posto. Lani je dao šest golova iako je pucao jednom po ogledu, sada šutira 1,7 puta po susretu u našoj ligi, a zabio je samo Lokomotivi. Manje je udaraca iz pravih pozicija, a više forsiranih. Točno ono što nikako ne voli, ali pokušao je i tako pomoći momčadi koja je patila. Nije prolazilo. Njegova je igračka logika da pucati treba iz izrađenih situacija, a ne pod svaku cijenu.
Oni koji su očekivali da će izdominirati HNL-om i sam voditi Modre do titule griješe već u premisi, ne samo u konkluziji. Baturina nije profil igrača Messija, Neymara, Mbappea, Bellinghama..., nego Modrića, Inieste, Kroosa... Zato je Igor Bišćan jednom i dobacio Ivanušecu:
- Čime si nagradio Baturinu za transfer?
Praktički bez odmora
Unatoč svemu, većinu je jeseni igrao dobro, demonstrirao je brojne kvalitete, potez umjetnika i dar svojstven samo klasama, ali je i udarao o zid zajedno s ekipom. Jasno je da može bolje, jasno je i da će sigurno igrati bolje.
Jude Bellingham u Realu blista i impresionira, već danas je jedan od najboljih nogometaša svijeta iako je 2003. godište kao i Baturina, međutim, Englez iza sebe ima tri sezone Bundeslige, Lige prvaka, Europsko i Svjetsko prvenstvo s reprezentacijom, normalno je da Baturini treba vremena, sazrijevanja, prilagodbe na ulogu frontmena u seniorskom nogometu kako bi davao najbolje od sebe. Iako će pozorniji pratitelji njegovog djela vidjeti napretke u igri čak i u ovakvoj polusezoni. Baturina se razvija, a što će igrati na višoj kvalitetnoj razini s jačim suigračima, to će i njegove prezentacije biti uvjerljivije i dojmljivije. Rođen je za velike stvari.
Nakon izvrsnog starta u Superkupu imao je lošijih nastupa i prvu stanku zbog bolesti već u kolovozu. Iako o tome malo tko voli govoriti, medvjeđu uslugu učinio mu je Igor Bišćan, koji ga je praktično bez odmora pozvao na pripreme Dinama, tik nakon što se vratio s Eura U-21. Cijelu godinu igra, gura, lišen predaha i stanke, malo klub, malo reprezentacija, te mlada, te A, to je moralo ostaviti traga i možda se očitovalo u tim virozama uslijed pada imuniteta. Na nedavnoj radionici UEFA-e u Zagrebu za liječnike, na novinarsko pitanje igraju li nogometaši previše utakmica, predstavnik FIFProa, sindikata igrača i doktori, bili su unisoni:
“To nije glavno pitanje, nego imaju li dovoljnu dug ljetni i zimski odmor. To je ključno, ako se pošteno odmore, mogu i igrati”.
Baturina to u 2022. nije imao. Nije se dobio prigodu odmoriti, a premda to možda on i ne osjeća tako, sigurno je ostavilo traga na njemu. Zato, nakon Ballkanija i Hajduka itekako mu treba stanka da napuni baterije, pa i one skrivene kutke, kako bi bio spreman sto posto za 2024. Vrlo bitnu godinu u kojoj bi mogao zaigrati s Hrvatskom na Euru ako to igrama izbori...
Komentari (0)