Nezadovoljstvo i gnjev Dinamovih navijača, poput nabujalih rijeka, kolali su društvenim mrežama u subotu navečer. Teško su fanovi prihvatili novi posrtaj "modre" momčadi: Dinamo je protiv Gorice odigrao ništavnih 0-0! Samo četiri boda u prva tri kola (od čega su dvije utakmice odigrane u Maksimiru) posve je neočekivani učinak. Stoga su i reakcije navijača sasvim razumljive.
Kritikama i diskvalifikacijama najviše su izloženi kumovi - Dario Šimić i Igor Bišćan. Prvi je personifikacija "nesposobne klupske vlasti", a drugi "očajnih prezentacija na terenu". Dakako, navijačke napade pokreću strast i emocija prema voljenom klubu, pa se već sutra situacija može dijametralno promijeniti. U utorak, naime, Dinamo gostuje u Ateni, gdje protiv grčkog AEK-a igra treće kvalifikacijsko pretkolo Lige prvaka...
No, start prvenstva neprimjeren kvaliteti Dinamovog igračkog kadra će dodatno pojačati pritisak na sve segemente funkcioniranja kluba. Ponajprije na momčad i trenera Bišćana. Niti on nakon sraza s Goricom nije mogao sakriti razočaranje. Nije, međutim, pojasnio izvedbu svojih pulena u prvom poluvremenu - 45 minuta "ničega".
Niti jedan udarac
Mada je, iskreno, doista zahtjevno odgovoriti na pitanje: kako Dinamo u cijelom poluvremenu utakmice s Goricom nije uspio uputiti nijednu loptu unutar okvira suparničkih vratiju (iz četiri pokušaja)? Dinamo je bolju statistiku imao u susretima s Realom i Manchester Cityjem...
Možda je odgonetka maksimirskog rebusa zapravo vrlo jednostavna i krije se u glavama Dinamovih nogometaša. Treneri bi to simplificirano objasnili:"mislima su već bili s AEK-om"! Je li to doista tako, brzo ćemo doznati...
Kada govorimo o Dinamovim subotnjim problemima podcjenjujemo utjecaj Gorice. Nije Željko Sopić pokupio na ulici nekakve "jazavce" i doveo u Maksimir. U prezentaciji gostujuće momčadi bila je prepoznatljiva ideja igre, ali i način kako ostvariti cilj (koji se praktički mogao svesti u dvije riječi - "ne izgubiti"). Igra velikogoričke momčadi bila je vrlo slična prošlosezonskim izvedbama protiv Dinama. One s problemom pamćenja podsjetit ćemo da su u prošlom prvenstvu Dinamo i Gorica (čak) dvaput odigrali neodlučeno: u Maksimiru je bilo 0-0, a u Velikoj Gorici 1-1.
Sopić je protiv Dinama primijenio "kaubojsku" taktiku, koja glasi:"Indijance ćeš najlakše pobijediti ako ubiješ poglavicu"! Problem je, doduše, mogao nastati, jer u maksimirskoj momčadi postoji nekoliko "poglavica". No, Sopić je očigledno pogodio onog pravog...
Taktička ideja gostujuće igre svodila se na "bandažiranje" Mišića. U unaprijed definiranoj formaciji dvostrukog defenzivnog bloka (što prakticira većina gostiju u Maksimiru), Sopić je dobro procijenio da mu najviše problema može prouzročiti Dinamov središnji vezni svojim inicijalnim proigravanjima. A bez učinka Mišića i igra "modrih" je - atrofirala.
Jake snage
Shvativši u nastavku utakmice "da je vrag odnio šalu", Bišćan je povisio ulog. Ubacio je u igru "pedesetak milijuna eura" (na teren su, naime, ušli Ivanušec, J. Šutalo, Ristovski, Mihajličenko i Emreli). Logično, s nekoliko se svježih i kvalitetnih igrača reanimirala i Dinamova igra. No, vrata Gorice čuvao je Ivan Banić i nekoliko dobrih vila. A umnogome je pripomogla i nepreciznost Dinamovih nesuđenih golgetera.
Jedan od njih bio je i Luka Ivanušec, trenutačnom formom najdominantniji igrač maksimirske momčadi. Zanimljivo je da najboljeg igrača Bišćan nije "rabio" u Astani. Vjerojatno bi trener Dinama Ivanušeca zadržao "u talonu" i protiv Gorice da ga nužda nije natjerala na aktivaciju svih snaga. Takav tretman Ivanušeca sugerira maksimirskim navijačima turobnu istinu:"on je bivši igrač Dinama"! Vjerojatno će odigrati još obje utakmice protiv AEK-a, pa se pozdraviti s ukućanima u Maksimirskoj 127.
Bišćan je nakon Gorice zavapio:
- Igra Dinama značajno ovisi o Ivanušecu i igračima poput njega. S njim smo puno opasniji. Jako će nam nedostajati...
Mozaik svih maksimirskih recentnih događanja proizveo je neurotično ozračje: navijački bijes, nervozu stožera i upitno samopouzdanje igrača. Baš i nisu neki ohrabrujući čimbenici uoči gostovanja u Ateni. Međutim, u habitusu nogometne igre ključna je riječ: nepredvidivost! Možda će upravo strah od (novog) neuspjeha mobilizirati momčad u grotlu atenske OPAP Arene...