Igor Bišćan uživa našu maksimalnu podršku, odmah nakon utakmice Dario Šimić pustio je novu tranšu kredita treneru čiji bonitet u javnosti naočigled kopni. U anketama popularnih portala sada više od 70 posto sudionika (na više nego reprezentativnom uzorku) zaziva Bišćanovu smjenu, što je zapravo mila majka od rejtinga ako znate kakav tretman Dinamov strateg trenutačno uživa na društvenim mrežama. Cipelarenje je vjerojatno blag izraz za tu vrstu interakcije.
Kao frontmen novog Dinama, arhitekt koji je od prvog dana mandata tražio elegantan način da ‘dekadenciju‘ Ante Čačića zamijeni ‘modernizmom‘ Igora Bišćana, Dario Šimić zapravo povlači jedini logičan potez. Mora zaštititi trenera u kojem je do jučer vidio hrvatski odgovor na avangardu Roberta De Zerbija, menadžera Brightona koji upravo osvaja Englesku, a u čiju se filozofiju i metode Šimić zaljubio za boravka u Palermu. Mora ga zaštititi kako iz strateških, tako i iz taktičkih razloga. Strateški, jer s njim želi graditi Dinamo za sljedećih pet godina. Taktički, jer na tržištu nema slobodnih trenera za koje bi stavio ruku u vatru da će u hodu otkloniti kvarove i vratiti momčad na šampionsku stazu.
Bez trenerove reakcije
Nenad Bjelica je savio gnijezdo u Turskoj, a Sergej Jakirović je čvrsto vezan za Rijeku. Ako ova centrifuga loših rezultata sljedećih tjedana ipak usiše Bišćana, možda se na obzoru pojavi Goran Tomić koji je zaključio šestomjesečni boravak u Dubaiju, premda se ovako sa strane stječe dojam kako bi Dinamu danas bolje sjela nekakva reinkarnacija Ćire Blaževića. Dakle, osvježavajući koktel nogometnog znalca, šarmera i uličnog psihologa, danas slatkorječivog motivatora, a sutra brutalnog diktatora, jer ova momčad polako zaranja u depresiju. Sada već redovito u finišu utakmica bez objašnjenja nestaje u živom blatu. Prvo bez plana i motivacije, zatim i bez trenerove reakcije.
Po prirodi melankolik, Igor Bišćan je nakon atenske kapitulacije izgledao kao čovjek na rubu samoubojstva, ali iz te će depresije izaći već na prvom sljedećem treningu. Svjestan je da nema pravo svojim ‘bluesom‘ zaraziti svlačionicu i zbog toga ne bih sumnjao u Dinamo uoči dva dvoboja s praškom Spartom. Ako još jednom padnu, plavi neće pasti kao žrtve mentaliteta jer ovu momčad predvode osvajači medalja s velikih natjecanja i pobjednici. Strmoglaviti bi se mogla uslijed trenerove nedosljednosti.
Ako je tijekom ova četiri mjeseca u sedlu negdje razočarao, Bišćan je to učinio nekoherentnom, da ne kažemo šupljom filozofijom na planu igre. Raspolagao je on s više nego dovoljno vremena da Čačićev šampionski bolid ne samo bezbrižno proveze ciljnom ravninom HNL-a, već i da počne zidati momčad prema vlastitom ukusu. U jednom trenutku činilo se da on to zaista i čini. U mladom Franu Topiću pronašao je energiju za novi napad, a u Mauru Perkoviću paket ‘dva u jedan‘, stopera koji vrlo korektno može zatvoriti i mjesto lijevog beka. U međuvremenu su mladići iščezli s trenerova radara na kojem s vremena na vrijeme umjesto njih zatitra još samo treći tinejdžer, Petar Sučić.
Osmorica kao protiv Chelseaja
Nakon dužeg povuci-potegni trener je dobio i nekolicinu pojačanja, na čijim dresovima umjesto brojeva zasad stoje veliki upitnici. Na stoperu Maximeu Bernaueru je, prema našim izvorima, inzistirao upravo Bišćan. Za krilnim napadačem Kanekom klub je posegnuo razmišljajući da će napipati istu onu žilu s japanskim talentom od koje već izvjesno vrijeme profitira Celtic i niz bundesligaških klubova. U Bogdanu Mihajličenku dobio je iskusnog lijevog beka.
Na koncu tog opsežnijeg remonta rezultat je da Dinamo u Ateni istrčava s osmoricom prvotimaca koji su prije godinu dana pod Čačićevim zapovjedništvom nokautirali Chelsea (u momčadi su preživjeli Livaković, Ristovski, Šutalo, Moharrami, Ljubičić, Mišić, Ivanušec i Petković). Ta je Čačićeva kralježnica oslabljena za dva važna ‘diska‘ (Oršić, Ademi) te za jedan, čini se, sve manje važan kralježak (Perić). Nema ovdje govora o kadrovskoj devastaciji. Trener je u rukama držao barem jednako snažne karte kao njegov kolega Matias Almeyda, ali je u četiri poluvremena s AEK-om samo u prvih 45 maksimirskih minuta zaista upravljao kokpitom. Sve ostalo stane u ocjenu o nedorečenoj igri koja bi bez spektakularnog Dominika Livakovića na golu bila ispraćena jezovitim recenzijama.
Ovako, pokušajmo ovaj neobičan atenski karambol popraviti u hodu jer Sparta je iza ugla. Always look on the bright side of life, rekli bi pythonovci. U svojem kolovoškom izdanju Dinamo bi u skupini Lige prvaka ionako bio topovsko meso velikanima. Zato, neka za promjenu prezimi u Europskoj ligi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....