Bišćan je djelovao - blokiran! Što ijedan trener može napraviti u ovakvom Dinamu? To nije nogometni klub

Kako je s priličnom dozom euforije dočekan kao spas nakon Čačićeve smjene u travnju, tako je Igor Bišćan dobio otkaz u oprečnoj euforiji prizivanja njegove smjene u korist nekog novog spasitelja. Taj je sada Sergej Jakirović, koji je naprasno ostavio Rijeku. Kao što je u drugoj vrsti priče Bišćan uoči Eura zbog zova Maksimira napustio mladu reprezentaciju. Festival domaćeg nogometnog folklora u punom intenzitetu polarizacije javnosti, u eteru je obogaćen i ogorčenjem gazde Rijeke Damira Miškovića prema Dinamu i Jakiroviću. Prema tome postoje određene rezerve.

Naime, Dinamo i Rijeka godinama prisno surađuju. Jakirović je pak početkom srpnja javno dao do znanja da je zainteresiran biti izbornikom BiH, ali je prepreka na tom putu bila odšteta prema Rijeci. Ugovorna klauzula je za Dinamo sitniš, a kako je bilo očito da Jakirović odmah želi u Maksimir, malo je tu prostora za ikakva iznenađenja u slijedu događanja. Pogotovo oko pitanja fair play odnosa, kategoriji koja je u HNL-u odavno zanemarena i podređena svekolikim partikularnim interesima.

Najveće iznenađenje tako ostaje promptna smjena Igora Bišćana nakon poraza u Ateni. U kojem, nedvojbeno, ima puno njegove odgovornosti. No, paradoks je da je ta utakmica unutar 90 minuta bila jedna od najboljih igara Modrih pod Bišćanom. I sukladno složenosti izazova vrlo dojmljiv doseg preokreta za prolaz. U sučevoj nadoknadi međutim dogodio se raspad sustava. Je li Bišćanov odjek onih 90 minuta, ili sučeva nadoknada, temeljem koje mu je definirana sudbina u Dinamu?

Stvar je u tome da je u sučevoj nadoknadi došlo do akumulacije stručno nelogičnih ponašanja Bišćana u proteklih mjesec-dva, a što se najizraženije ogleda u njegovom vođenju utakmica. Odveć pasivan, kasnih ili izostalih reakcija na događanja na terenu, tvrdoglavo zanemarivanje izmjena i vrlo negativan stav prema onima koji nisu dio uske mu grupe igrača kojima je vjerovao. Već je nekoliko tjedana Bišćanov govor tijela, komunikacija sa javnosti odavala čovjeka koji je blokiran a koji nema snagu javno izbaciti na površinu ono što ga muči. Ili ono što vjerojatno prepoznaje da će uskoro skupo koštati Dinamove ambicije. Kao da ga je veliki pritisak da mu se može dogoditi kolaps odveo upravo tom epilogu. A što ga je moglo mučiti? Tu ulazimo u sferu izvan terenskih tereta i nelogičnosti aktualnog Dinama, a koji su se, logično, reflektirali na trenera i momčad.

U Maksimiru je, vidljivo, već mjesecima da nema homogenosti u upravljanju klubom. U ovo vrijeme, kada se kuje europska priča i posljedična financijska priča, koja je egzistencijalno presudna za klub i njegove visoke ambicije, Dinamovo stručno-selekcijsko kadroviranje bilo je daleko od razina koji su bili standardizirani. Dojam lutanja, realnost neuspješnih pregovaranja, neuvjerljiva administracija igrača kojima je glava već u inozemstvu, odricanje od onih koji su odjednom postali balast, ne može biti baš odraz znanja ili ne znanja ljudi koji su u Dinamu. Zbog krajnjih nelogičnosti oko kadrovskih pitanja, a koji su se javnosti servirali iz raznih struja unutar upravljačkih struktura i dodatno izazivalo zbunjenost, posve je jasno da Dinamo ima ključan problem krize rukovođenja. Prostije rečeno u aktualnom trenutku maksimirske administracije svako vuče na svoju stranu, i svi zajedno idu u krivom smjeru. Pri tom se nazire kako je tzv. stručni sektor, koji se identificira(o) u liku Darija Šimića i potom Igora Bišćana, zapravo ograničenih nadležnosti i nejak da se nametne u toj domeni tako da ga strategijski slijedi i odrađuje "ostatak" upravnog tijela. Miješanje kompetencija, tko pregovara i kako, dovelo je do nereda u tom procesu, kakvog Dinamo odavno nije tako očito emitirao.

Igor Bišćan je platio ceh toj igri prijestolja. U stručnom kontekstu je tome odgovoran, ali brojni su u Dinamu, i oko njega pomogli da se to dogodi, na posljetku kao najveća šteta upravo klubu. Novi trener će, kao vjerojatno i Bišćan u travnju, donijeti osjećaj boljitka, ali veliko je pitanje što uopće može ikoji trener napraviti u ovakvoj konstelaciji snaga ako se ništa po upravljačkom i kohezijskom pitanju promptno, logički i dugoročno ne promijeni. Dinamo je aktualno najmanje nogometni klub, logičkih hijerarhija i stručnih dinamika. Najviše djeluje kao poligon nenogometnih borbi, uslijed čega i opada standard viših dometa i kriterija funkcioniranja...