Na impresivan je način Barcelona ove sezone osvojila španjolsku La Ligu. Dva kola prije kraja natjecanja ima dvoznamenkastu prednost u odnosu na madridske Real i Atletico. No, najintrigantniji detalj ovosezonske Barcelonine dominacije svakako je defenzivni segment igre. Momčad koju vodi Xavi Hernandez primila je svega 18 golova u 36 utakmica (0,5 po utakmici), po čemu je uvjerljivo najbolja u ligama "petice" ove sezone. S time da je u posljednje tri utakmice, nakon što je osvojila naslov, primila sedam pogodaka. Do 33. kola bila je na prosjeku od 0.34 primljenih golova po utakmici (11 u 32 utakmice).
Ta i takva Barcelona mijenja uvriježenu paradigmu prema kojoj su sve dosadašnje momčadi katalonskog diva imale naglasak na ofenzivnoj igri, što je donakle bilo i logično, jer su u Barceloninom sastavu igrali ponajbolji napadači u povijesti nogometnog sporta. Impresioniranost Xavijevom Barcelonom već poprima razmjere euforije.
Dva primljena gola u osam utakmica
Neki će komentatori ustvrditi kako aktualna Barcelona igra najbolju obranu u povijesti nogometne igre. Iako su im brojke snažan argument, dojam je da se radi o ishitrenoj tezi. Čak bismo i u španjolskom nogometu mogli pronaći defenzivno moćnije momčadi. Primjerice, Simeoneov Atletico. "Cholo" je upravo na neutraliziranju protivničke ofenzivne igre (mnogi će takav nogomet proglasiti dekadentnim, jer se temelji na posvemašnjoj destrukciji) izgradio vlastiti stil, i s kudikamo manjim budžetom "oteo" Realu i Barceloni dva naslova.
Još je teže ovu Barcelonu nametnuti talijanskim majstorima defenzivne igre. Argentinac s francuskom putovnicom Helenio Herrera 60-ih je godina prošlog stoljeća izmislio "catenaccio" i od milanskog Intera stvorio europski respektabilan klub. Ili, pak, znameniti Milan 80-ih godina s Baresijem, Costacurtom, Maldinijem...
I dok španjolski mediji veličaju aktualnu obranu Barcelone, u hrvatskom se nogometnom mikrokozmosu pojavio slični fenomen: otkako je Igor Bišćan preuzeo Dinamo, "modri" su u osam utakmica primili samo dva gola (0.25 po utakmici). U premijernom ogledu, protiv Lokomotive, te u onome prošloga vikenda protiv Rijeke u sudačkoj nadoknadi. Između ta njih prošlo je 685 minuta Dinamove "čiste mreže" (ne računajući sudačke nadoknade).
Više se govori o napadačima
Raščlanimo li igru posljednje linije u tih osam utakmica, dolazimo do pomalo neočekivanih spoznaja. Bišćan je koristio dva stoperska tandema: J. Šutalo - Perić i Ristovski - J. Šutalo. Na poziciji desnog beka igrali su Ristovski i Moharrami. A na lijevoj strani Perković i Ljubičić. Dakle, Dinamov je obrambeni četverac dobro funkcionirao, premda su igrači bili izvan svog "prirodnog staništa". Nominalno, Ristovski nije stoper. Niti su Perković i Ljubičić dovedeni u Maksimir kao bekovi. Nije to čak niti Moharrami, premda neprestano igra na poziciji desnog braniča (po vokaciji on je vezni igrač, koji se najbolje snalazi u sustavu 3-5-2).
Ipak, unatoč dojmljivim Dinamovim predstavama u defenzivnom segmentu, nijedna od viđenih kombinacija nije trajno rješenje i Bišćanov najbolji izbor za novu sezonu. Poglavito, u kontekstu činjenice da će Josip Šutalo, najjača obrambena karika, ovog ljeta najvjerojatnije napustiti Maksimir. RB Leipzig i Arsenal najzainteresiraniji su, a početna cijena u pregovorima je 20 milijuna eura.
No Bišćanov je Dinamo barem podsjećao na prezentacije iz sezone 2011./2012., kada je u Maksimiru igrala defenzivno najbolja momčad "modrih" u povijesti HNL-a. Dinamo je tada u 30 utakmica primio svega 11 golova (0,36 po utakmici), doživio jedan poraz i imao 21 bod prednosti pred drugoplasiranim Hajdukom. Momčad su vodili Jurčić i Čačić, a uz vratare Kelavu i Lončarića, u obrani su igrali Vrsaljko, Tomečak, Ibaňez, Pivarić, Cufré, Vida, Bišćan, Tonel, Šimunić i Puljić. Imao je Dinamo i iznimno moćne defenzivne veznjake - Ademija, Badelja, Leku, Pokrivača, Calella... Kao što je u "požutjelim knjigama" zapisano, među igračima najbolje Dinamove obrambene momčadi, spominje se i aktualni trener Igor Bišćan.
Poznato je da je novom treneru bilo kojeg kluba uglavnom lakše posložiti napad nego igru prema naprijed; tako je bilo i nakon Bišćanova dolaska. Druga stvar koja je znakovita posljednjih tjedana je ta da se mnogo više govori o potencijalnim pojačanjima za igru prema naprijed (prije svega napadači Frigan i Vipotnik), no činjenica je da će se na (kratkim) pripremama Bišćan morati (ponovno) baviti i obranom zbog spomenutog vjerojatnog transfera reprezentativca J. Šutala.