Drmić se izvukao na bok i odigrao dupli pas s Ristovskim prije nego što je loptu proslijedio u dubinu Luki Ivanušecu. Uslijedila je vjerojatno najljepša suradnja Dinamove sezone - akcija ukradena iz NBA reketa i razigrana u treptaju oka - u kojoj će Ivanušec pronaći Ljubičića, a ovaj haklerski odložiti loptu za asistenta Baturinu čije će suptilno dodavanje preporođeni Ivanušec na kraju priče pretvoriti u vodstvo 3:0. "To je nogomet kakav želimo gledati", složio se Dinamov plebs u internetskim komentarima nakon utakmice.
Ako se u prvoj utakmici na Dinamovoj klupi mučio i nogometno zamuckivao, na trenutke čak i plesao na konopcima protiv goropadnih "lokosa", Igor Bišćan nas je već u svojem drugom dvoboju podsjetio da se u rosteru "plavih" skriva respektabilno dinamitno punjenje. Zašto se nakon onog trijumfalnog marša 4:0 protiv Hajduka (26. veljače) taj barut iznenada navlažio, a Dinamo počeo igrati nogomet kao po kazni, o tome bi nam, dok čeka bogovsku otpremninu, nešto više trebao reći Ante Čačić. Jedni drže da je dojučerašnjeg trenera glave koštalo njegovo tvrdoglavo kočenje mladih talenata (Bulat, Rukavina, Gurlica, Živković...), drugi da se pad dogodio jer mu se momčad fizički ispraznila, a Čačić nije htio slušati savjete kondicijskih trenera, dok treći predvođeni Darijem Šimićem, zagrijani na ugodnih plus dvanaest u konkurenciji SuperSport HNL-a, samo zadovoljno trljaju ruke.
Ljeto redizajna
Ova treća i zapravo najmasovnija frakcija navijačkog tijela nikada nije iskreno vjerovala u kapacitete Ante Čačića, doživljavala ga je čuvarom maksimirske plaže u zimskom periodu i otpočetka je na klupi željela mlađeg i progresivnijeg trenera, neovisno o tome hoće li se on prezivati Bjelica, Tomić, Jakirović ili Bišćan.
Nakon kraćeg stresnog perioda ispada da su plavi takvog trenera dočekali u idealnom trenutku: titula zapravo nikada nije bila upitna, ne sumnjajte da bi Čačić ovu posadu prvi proveo kroz ciljnu ravninu, ali ne radi se danas samo o naslovu, nego i o malo delikatnijem poslu. Pred Dinamom je, naime, ljeto svekolikog redizajna, neki su senatori napustili Maksimir dok drugi polako pakiraju kofere, što znači da momčad traži nove lidere i drukčiju fizionomiju. Olakotna okolnost za novog trenera jest da ne mora taj proces prolaziti u "zip formatu", kroz tri ili četiri pripremna testa u lipnju i srpnju, nego na raspolaganju ima sedam utakmica prvoligaške kampanje prije nego što podigne šampionski pehar.
Ristovski i Mišić: nova liderska osovina
Dinamo se zimus rastao s Mislavom Oršićem (samo kako bi ponovno obnovili bračne zavjete na ljeto, sve ide u tom smjeru), a početkom travnja upalio je zeleno svjetlo i Arijanu Ademiju. Momčad je u nepuna četiri mjeseca izgubila paket pun golova, adrenalina i ljepila koje je povezivalo najudaljenije kutove svlačionice.
U međuvremenu su "plavi" već rasprostrli crveni tepih za izlazak Livakovića, jer obostrana je želja vratara i kluba da se raziđu na vrhuncu dok on visoko kotira među velikanima, a Dinamu se nudi prilika da pospremi u blagajnu deset milijuna eura. Otprilike na istom je tragu i Bruno Petković. On i Oršić su u temelju svih klupskih iskoraka u Europi posljednjih sezona, to je argument pred kojim će Uprava zastati dok bude mjerkala uvjete sljedećeg Petkovićeva ugovora, ali s druge strane, podgrijane juhe obično ne valjaju.
Klub je novu lidersku osovinu već učvrstio produljivši ugovore Ristovskom i Mišiću, dvojici stožernih igrača ove momčadi. Martin Baturina prepoznat je kao stožerni igrač budućnosti, zbog toga je upravo produljio ugovor s "plavima" do 2028., ali ovakvi taktički manevri ponekad su na tržištu samo signal da se priprema astronomski vrijedan posao i da Dinamo povišicom uz produljenje suradnje samo utvrđuje pregovaračku poziciju.