Uh, uzbuđen sam, kao i cijela obitelj. I to veliko uzbuđenje nitko ne može prikriti, tu emociju. Vraća se Zvone u naše plavo jato!
Da, i dva su dana prošla od objave da se Zvonimir Boban (57) vratio u Dinamo, a glas njegova brata Dražena (59) i dalje je, baš kao što sam kaže, uzbuđen. Čovjek koji je, kako Zvone sam govori, zaslužan za njegov dolazak u Maksimir.
- Da, ja sam ga povukao, prvi sam došao u Dinamo, ali zapravo nas je tata inficirao plavom bojom od malih nogu - kaže nam.
Otac Marinko bio je Dinamov povjerenik u Imotskom i ponosan do neba kad su mu dva sina zaigrala za Plave. Dražen je bio u seniorima od 1985. do ‘88., pa je otišao u Hajduk i u ljeto ‘89. vratio se na još jednu sezonu. Zvone je, pak, igrao za prvu momčad Dinama od 1985. do ‘91. i bio kapetan. Kao dječak je bio u Hajduku, spavao na stadionu kao cimer s Alenom Bokšićem, a njegov prijatelj Fabijan Komljenović otkrio je da je i tada, kao Hajdukov pionir, pričao kako bi želio zaigrati za Dinamo.
Dinamo je drugačiji nego Milan
I svih ovih 34 godine igranja za Bari, Milan i Celtu pa rada u Uefi, Milanu i Fifi, Zvone se htio vratiti. Ali je čekao pravi trenutak.
- Kontakti su postojali, on je cijelo vrijeme pomagao i bio oslonac ekipi koja je stigla u klub, na čelu s legendarnim Velimirom Zajecom. Podržavao ih je i cijelo vrijeme bio im na raspolaganju. Sad je samo došlo do nečega što je bio logičan slijed - priča nam Dražen.
Ponosni brat bio je među prvim čestitarima. Iako i sam prima čestitke...
- Taj dan smo se, dakako, čuli, baš smo bili veseli svi u obitelji. A vidjela se i Zvonina emocija tijekom obraćanja javnosti. Znate, nije on sklon da mu baš drhti glas u nastupima, a sad jest. Tako žestoku emociju kod njega nisam vidio otkad je Luka Modrić primao Zlatnu loptu (pa je Boban zaplakao u publici na svečanosti, nap. a.). Baš nas je sve to razveselilo i napunilo ponosom i emocijom.
Slično je, emotivno, Boban nastupio i u Milanu, kad je došao kao šef sportskog sektora.
- Ovo je potpuno drugačija situacija, druge okolnosti - uvjeren je Dražen.
Dakako, kao i većina navijača uvjeren da Zvone može izvesti klub na najbolji put.
- Može napraviti bolje stvari, kvalitetne pomake. Naravno da se često gleda kratkoročno, ali dugoročno treba vidjeti na koju razinu klub može otići. I bez obzira na to što je riječ o Zvoni, trebat će vremena da posloži sve kako bi želio. I uspjet će, uvjeren sam. Stvorila se jako pozitivna atmosfera i na tom valu treba napraviti pozitivne stvari.
Nagađa se da će u Zvoninoj ekipi u klubu biti Goran Vlaović, Fabijan Komljenović, da bi veće uloge mogli dobiti Tomo Šokota i Silvio Marić... Hoćete li možda biti dio njegove ekipe?
Dražen Boban: Neću biti dio ekipe
- Haha, nikako! Nema smisla...
Dražen Boban također je i dalje vezan uz nogomet, kao mentor mladim igračima. U intervjuu prije dvije godine govorio nam je o danima u Dinamu:
- Tata je bio Dinamov povjerenik, mi smo obiteljski dinamovci i to se zna. A volim Hajduk, tu emociju nitko mi ne može uskratiti. Od 15. godine bio sam u Dinamu, kod Vlatka Markovića, kratko Branka Zebeca, pa kod Ćire i Kužea. U Hajduku sam bio kod Pere Nadoveze, a Luka Peruzović bio mu je pomoćnik. Uspomene su lijepe, naravno, mogu li biti ružne kad igraš u tako velika dva kluba?!
Je li uobičajeno da se brat savjetuje s vama prije nego što donese neku odluku?
- Zvone se ne savjetuje sa mnom, samo razgovaramo. Naravno da su nam u obitelji nogometne teme jer živimo nogomet i tako se ponašamo.
Jeste li očekivali da će dosegnuti takve visine, i kao igrač i kasnije?
- Igrački me nije začudilo, a ni sve ovo što mu se događa nakon karijere. Jer znam kakav je karakter te koliko je predan i discipliniran bio i kao igrač, stremio najvišim stvarima, a tako se ponašao i kasnije, od novinarskog dijela karijere do uloga u Milanu i Uefi.
Zvonu je obilježio i napad na milicajca na nikad odigranoj utakmici Dinama i Crvene zvezde 1990. Gdje ste bili u tim trenucima?
- Ja sam bježao, a on je ostao na terenu, ha, ha! - nasmijao se.
Nakon što je Zvone udario policajca, bilo je pritisaka, prijetnji...
- Kad je počelo, bio sam na klupi, s rezervama, i Kuže nam je rekao: ‘Maknite se u tunel, svi!‘ Krenuli smo, ali Zvone se u jednom trenutku okrenuo jer je vidio da policajci tuku jednog mladića. Ostalo je povijest. Nisam mu tad bio blizu, bio je metež, ne vidiš što se događa, leti kamenje, sklanjaš se... Neki su igrači ostali na terenu, Škrinjar je dobio udarac pendrekom, Kuže je uletio... Kažem vam, metež. I u tom je metežu jedan skočio na policajca - rekao je i razvukao ponosan osmijeh.
- Zapravo, samo mu je vratio za ono što je ovaj radio.
Biste li ga pokušali spriječiti da ste bili uz njega?
- Zvonu? Zašto bih ga spriječio?! Nema razloga. Napravio je stvar koja je posebna i pamti se.
Što se događalo u danima nakon utakmice? Pričalo se da se Zvone skrivao po Zagrebu.
- Bilo je pritisaka, poziva, prijetnji... Ali prošlo je sve.
Jedino je zbog toga propustio Svjetsko prvenstvo u Italiji.
- Koliko se sjećam, htjeli su ga doživotno maknuti iz nogometa, pa su ga kaznili s godinom dana suspenzije, pa su smanjivali tu kaznu... A SP je izgubio jer ga Ivica Osim nije htio povesti. Taman mu je isticala suspenzija, mogao je, a nije htio.
Kako to da ste nakon svega otišli iz nogometa?
- Dok sam igrao u Švicarskoj, išao sam polagati ispite za trenera, ali kad sam se vratio u Hrvatsku, nisam se vidio u tome. Bilo je ratno vrijeme i teška situacija u svim klubovima, nisam vidio da mi to treba biti izbor. Dosta sam se selio kao igrač, a taj nomadski način života prati i trenere, i oni i njihove obitelji moraju biti spremni na to. Ispunjavam se u ovom dijelu, veseli me pomoći mladima da rastu, razvijaju se i postanu vrhunski igrači.
Razgovor smo završili demantijem jedne fame koja traje desetljećima: da je Zvonu Bobana Hajduk odbio zbog tankih, mršavih nogu.
- Glupost! Nije istina. Htjeli su ostaviti Zvonu, on i Ivo Cuzzi tad su stršali, bili su najbolji u tom uzrastu i Sergije Krešić inzistirao je da Zvone ostane. Ostalo je zabluda i tko god je to rekao, napravio je to samo kako bi sebe opravdao što ga nisu zadržali. Zvone nije ostao u Hajduku jer mu nisu osigurali prihvatljiv smještaj, ništa drugo. A roditelji su procijenili da je premlad da stanuje kod neke nepoznate obitelji.
Dražen Boban u Dinamu je nastupao u četiri sezone (1985./1986., 1986./1987., 1989./1990. i 1994./1995.) te ukupno skupio 20 nastupa i postigao jedan pogodak. Za Hajduk je igrao u sezoni 1988./1989., u kojoj su "bijeli" osvojili treće mjesto. Ima pet nastupa i jedan pogodak. Igrao je i za austrijski Sturm, ljubljansku Olimpiju, švicarske klubove Chiasso, Kriens i Delemont, zatim za Hrvatski dragovoljac i Samobor, u kojemu je 1997. godine i završio karijeru.
Komentari (0)