Za Dinamo je i 2025. godina bila tranzicijska, drugo poluvrijeme totalne preobrazbe koja je Bobanovim dolaskom doživjela ponovno rođenje novog puta, a sada dolazi 2026. kao godina potvrde radi li se pravi posao. Nakon pregršt disonantnih tonova, Modri su jesen završili kao vodeća momčad SHNL-a, dok u Europskoj ligi imaju sedam od mogućih 18 bodova i drže 25. mjesto, prvo ispod crte za plasman dalje. Kad klub koji je prvak u osamnaest od posljednjih dvadeset sezona bude poražen od Gorice, Lokomotive, Vukovara 1991 i Istre 1961, te ne djeluje konkurentno u ogledima sa Celtom, Lilleom i Betisom, kritike su normalne, logične i nužne, oduševljenju nema ni traga, međutim ako imaš konkurenciju kao što je u SHNL-u gdje se niti jedna ekipa ne ističe izvrsnošću, posljedice nisu ni velike niti teške pa se na kraju 2025. može kazati da Dinamo stoji dobro.
Zvonimir Boban na ljeto je proveo revoluciju o čemu su napisani eseji, dovedeno je šesnaest igrača, prodano ili otpušteno devetnaest aktera iz protekle sezone koji su imali ključne role. Ostavljeni su jedino Josip Mišić kao kapetan i vratar Ivan Nevistić te nekoliko igrača čija su imena na početku priprema sortirana u ladicu - dečki s klupe: Kulenović, Stojković, Hoxha, Pierre-Gabriel, Theophile, Galešić, Filipović.
Boban je donio svoj "know-how"
Boban nije došao u Dinamo tek kao još jedan predsjednik u nizu, vatrogasac koji će nakon neuspješne etape potrošiti prah iz nekoliko Pastorovih aparata i primiriti stanje na požarištu, nije se pojavio niti da bi izgurao Velimira Zajeca, niti da bi prigrabio poziciju za vlastite benefite, stigao je da bi donio svoj "know-how", s vizijom i misijom - izgraditi Dinamo s drugačijim DNK-a. Na tradicionalne vrijednosti dodati najmodernije europske trendove i znanja.
Zato je prvo ustoličio pravilo - Dinamo će igrati prepoznatljiv nogomet u formaciji s četvoricom igrača u obrani i dva krila, s čime poneki komentatori i dalje imaju percepcijskih problema jer tako jasnog određenja u Hrvatskoj nije bilo. Za glavne ljude u školi doveo je Španjolce iz Barcelone, za trenera prve momčadi Marija Kovačevića, a zajedno sa suradnicima angažirao je igrače koji bi se profilom trebali uklopiti u ideju igre. U Dinamu je od ljeta sve novo - strategija, ljudi u struci prve momčadi i akademije, igrači, dakako i novi predsjednik, sportski direktor, ustroj kluba...
S nekim nogometašima su pogodili, za podosta njih pravorijek dat će proljeće, za pojedine postoje jake naznake da nisu dobro odabrani, ali završne ocjene za sve doći će na kraju. Nije trebalo ni očekivati da će od 16 novaka svi blistati, jedan jače od drugoga.
Lomila su se koplja oko rada trenera Kovačevića, oko igre Diona Drene Belje, Gonzala Villara i još mnogih, a što je najbitnije, i oko samog temelja Bobanovog projekta, koji su upravo i razlog zašto su i predsjednik kluba i struka znali da im za Dinamo kakav žele treba više vremena od jedne polusezone. Zvone je toliko zavrtio plavi planet da niti pola godine kasnije mnogi još nisu osvijestili do kraja što je novi Dinamo. Ni trener, niti igrači, niti navijači. Vjerojatno niti Nadzorni odbor, ali se ne miješa Bobanu u posao. Tako ni promatrači sa strane.
Gorkih pilula se progutalo, a vjerojatno će se morati i još
Odbacio je stare prakse, njegov je plan Dinamo koji će igrati svoj nogomet, ono što vježba na treningu pretočiti na utakmici, pa kad to dovede do maksimuma nuditi moderan stil visokog intenziteta igre. Iako je Kovačević došao na udar pojedinih stručnjaka i još više pseudo stručnjaka koji romantizirano govore o ranijim sezonama kad bi Nenad Bjelica protiv Monaca odigrao 2:2 s trojicom stopera pa priznao da je to vježbao samo na jednom treningu, i premda je Dinamo tako na improvizaciju znao skinuti i zvučne skalpove, to su bili blještavi rezultati koji nisu imali temelj u igri i logično nisu se potvrđivali u kontinuitetu. Primjerice, svladaš Chelsea, ali protiv RB Salzburga u dvije utakmice uzmeš samo jedan bod. Boban mijenja habitus, od prve sekunde bilo je jasno do to neće ići glatko, posebice u Europi, čak i kad bi trener radio savršeno. Moralo se progutati koju gorku pilulu, i još će vjerojatno morati, kako bi se došlo do toga da u formaciji 4-3-3 ili 4-2-3-1 bude al pari sa Celtom, Lilleom ili Betisom koji je sada jači nego lani kad su ga Modri eliminirali. Ali ako to jednog dana uspiju, onda će SHNL-om, bude li pravi pristup utakmicama - suvereno dominirati.
Aktualna sezona daleko vjernije pokazuje pravu sliku nego protekla. U domaćoj ligi maksimirski sastav igrački šepa, ali ipak nudi dovoljno da u zbroju s individualnom kvalitetom drži čelo tablice, dok u Europi s jačim suparnicima ne ide. Lani je još slabije bilo u prvenstvu, ali je na "kemijanje" i sretne okolnosti da se naišlo na neke ekipe u krizi (RB Salzburg, Milan), usvojeno više bodova nego što su prezentacije objektivno vrijedile pa je nastalo čuđenje kako su to Modri uspješniji u LP nego u domaćoj ligi. Ako Dinamo postigne čemu stremi neće mu moći parirati nitko tko neće biti dobar najmanje kao Betis. A takvog danas u SHNL-u definitivno nema.
Prijelazni rok daje priliku da se dotjera igrački kadar koji iz dva razloga nije idealan - prvo je nedostatak vrhunskog vratara te bi najavljen dolazak Dominika Livakovića bio sjajan posao, kao i zamjene za Morisa Valinčića na desnom braniču i eventualno još jednog stopera, a drugo previše igrača na pojedinim pozicijama koji ne mogu svi dobiti minuta koliko žele i generira se nezadovoljstvo. Međutim, najvažnije za Dinamo 2026. godine je - kakav posao radi Mario Kovačevića.
Boban gleda dalje od trenutačnih rezultata
Niti jedan predsjednik koji je vodio klub u posljednjih pedeset godina ne bi ga podržao nakon što je izgubio od Vukovara 1991 i Istre 1961, i to u nastupima bez okusa i mirisa. Boban je to napravio jer gleda dalje od trenutačnih rezultata. Hoće li priča s Kovačevićem završiti sretno, najviše ovisi o treneru. On mora Dinamo dovesti na razini koja se traži, igrati nogomet kakav je zacrtan, izgraditi autoritet kako god zna i posložiti ekipu koja ga slijedi. Nemamo uvid u treninge, vidimo utakmice koje su na startu bile solidne, potom nerijetko loše, kad je došlo do evidentnih problema u odnosima uslijed nezadovoljstva pojedinih igrača, te u završnici jeseni u SHNL-u opet s vidljivim rastom izvedbe.
Međutim, Kovačević se još uči biti trener Dinama. Vidi se to u razmišljanju kao što su upute igračima da na startu drugog poluvremena pripaze jer će ih Gorica, ili bilo koja SHNL Gorica napasti. Jasno je da Boban ne gradi samo klub i momčad nego i trenera koji će morati ponuditi više. Radi se o čovjeku kojem velika većina dinamovaca to želi. Šansu ima, prostora ima, uvjete ima...
Od Modrih se očekuje da tijekom prvog dijela godine naprave ozbiljan napredak pa kroz još jedan ljetni prijelazni rok i pripreme, uz nužni pokoji odlazak jer treba zaraditi za popunu budžeta, oforme momčad koja će biti spremna za novi europski izazov više i bolje nego 2025. godine. Isto tako i da svladaju FCSB i učine sve za ostanak u Europi. Dosta je posla pred Bobanom, a puno pred Kovačevićem. Dinamo zacrtan 2025. mora se pokazati na djelu 2026. godine. Projekt sa školom nogometa je nešto drugo, tu treba nekoliko sezona da se vide pravi rezultati. Igrači se ne stvaraju čarobnim štapićem preko noći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....