Bruno Petković jedan je od glavnih protagonista mitske pobjede Hrvatske nad Brazilom na Svjetskom prvenstvu u Kataru, sada je i promotor hvalevrijedne kazališne predstave Raspucavanje režisera i scenarista Vida Baloga, čija je inspiracija taj dvoboj u lanjskom četvrtfinalu. Napadač Dinama i reprezentacije priznao je da se često prisjeti toga poslijepodneva na Education City stadionu, a odgovarao je i na pitanja o ostalim aktualnim temama.
- Dobro se osjećam, naravno da sam se zaželio nogometa - kazao je Petković koji se vratio u subotu na utakmici Dinama i Osijeka.
- Što reći o razdoblju dok nisam igrao? Sigurno da patite, razumijem one koji kažu da je puno teže gledati sa strane nego igrati. Dosta je živciranja i nervoze, ali kad ste gledatelj ujedno i primijetite neke stvari koje inače ne vidite. Vjerujem da ćemo izaći još jači iz svega ovoga - referirao se na Dinamo čiji je jedan od kapetana zajedno s Arijanom Ademijem.
Je li teško igrati u Dinamu pod stalnim pritiskom da će trener biti smijenjen, da će se dogoditi neka teška drama?
- To je više pitanje za trenera, koliko je težak njemu taj pritisak. Mi smo svjesni da smo u Dinamo i da smo izloženi pritisku, to je normalno. Od nas se puno očekuje, kritike novinarske i trenerske stvari su s kojima se moraš nositi ako želiš biti igrač Dinama i općenito igrati na tako visokom nivou. Osim igračkih predispozicija koja imaš, trebaš i glavu koja zna izdržati takav tip pritiska.
U četvrtak igraju s Astanom u Konferencijskoj ligi jako bitnu utakmicu u borbi za prolazak skupine.
- Bit će to već četvrta utakmica s njima u tri mjeseca, poznajemo se dobro, iako ćemo opet gledati video-analize i raščlanjivati što je bilo i kako odigrati bolje u odnosu na prethodne utakmice. Svaki nastup je novo dokazivanje, svjesni smo svega što smo propustili, moramo pokazati sve ono što je nedostajalo u ta tri kola u kojima su gubili - kazao je Petković.
Dinamo je triput svladao Astanu, u tim ogledima dao joj 11 golova, a primio samo jedan, no treba još jednom demonstrirati da je bolji. Kazahstanci mogu s jednom pobjedom na kraju svega otići dalje, a Modre eliminirati. U HNL-u Hajduk ovog časa bježi Dinamu devet bodova, a uskoro će biti i derbi na Maksimiru. Je li moguće da vam Bijeli otmu titulu, pitali smo ga.
- Imamo dvije utakmice manje, može biti ovako i onako... Kad se kompletira prvenstvo znat ćemo više. Sve je moguće, zašto ne! Međutim, mislim da smo prekvalitetna i preozbiljna ekipa, imamo iskustvo osvajanja prvenstva, znamo kako se to radi te se nadam da ćemo s vremenom, a iskreno mislim da se dižemo, pokazati zašto smo svih ovih godina to radili i zašto ćemo to napraviti i ove godine.
Jeste li na sto posto? Kako gledate na svoj proces oporavka, jeste li previše požurili s povratkom na teren pa se zato toliko odužio?
- Igrao sam sigurno tridesetak utakmica u Dinamu kad su mi rekli da ne igram, ali sam kazao da mogu. Normalno da u svoj toj želji da pomognem, da dam sve od sebe kako bih izašao na teren, nekad i pretjeram. Tako je bilo i sada, pogotovo u prvom slučaju, ali i drugom. To je isključivo moja pogreška. Bez obzira što pamtim dosta situacija koja su i ranije bile knap, možeš – ne možeš. U takvim prilikama preuzmem odgovornost na sebe, neovisno što su svi pisali kako može liječnička služba dopustiti da igrač igra ako nije potpuno spreman. Nagledao sam se takvih situacija, što svojih, što suigrača, što u Dinamu, što vani... Dosta puta se dogodi da nisi spreman baš po svim parametrima, ali glava i srce žele, igraš te u puno slučajeva ispadne jako dobro. Nekad kad ispadne negativno traži se krivac. Eto, krivac u mojem slučaju sam ja.
Petković je propustio završnicu kvalifikacija reprezentacije za Euro. Kako je doživio utakmice s Latvijom i Armenijom?
- Čak i malo mirnije nego što sam mislio da će biti poslije onakvog listopada. Sigurno je da smo svjesni svega što nismo dobro napravili u proteklom mjesecu, u one dvije utakmice, ali momci su jako dobro izgledali, samouvjereno i sigurno, bez obzira što rezultatski možda netko misli da je trebalo biti uvjerljivije. Odradili su ono što se od njih tražilo i naravno da s veseljem očekujem Europsko prvenstvo.
Ima li želje u ždrijebu za Europsko prvenstvo koji je u subotu? Hoće li Hrvatska opet biti meta na koju će se "napaliti" suparnici s obzirom na velike rezultate?
- Već je posljednjih godina igrati s Hrvatskom motiv više reprezentacijama za koje neću reći da su manje, ali su slabije rangirane. Hrvatska se ustalila u samom vrhu, ima nivo koji je stvorila generacija prije mene, a mi ga moramo držati bez obzira na ždrijeb. Što se tiče kuglica nikad nisam nikoga priželjkivao niti se nadao izbjeći bilo koga. Kompetitivna sam osoba, a ujedno mislim da smo pokazali na kojoj razni možemo igrati, što smo sposobni. Tko god dođe neće mu biti lako.
Dakako da smo se prisjetili te utakmice s Brazilom, posebice njegovog pogotka na dodavanje Mislava Oršića u 117. minuti za 1:1, koji nam je donio rješenje s bijele točke i potom plasman u polufinale.
- Presjekli smo dodavanje na sredini terena, Luka Modrić je prebacio Niksiju Vlašiću koji je produžio Oršiću, on je povukao, navukao suparničkog igrača na sebe i odigrao povratnu, moj šut odbio se od Marquinhosa i prevario Alissona. Hvala Marquinhosu. Ostalo sve znate – nasmiješio se Petković opisujući gol te o predstavi dodao:
- Poštujem tematiku, najbitnije je da potiče zajedništvo. Malo je tema koje nas zbližuju, reprezentacija je jedna od njih. Jedino na koga možemo utjecati su mlađi. Ne mogu ja utjecati na novinare niti novinari na mene. Mlađe generacije treba pokušati odgojiti u najboljem mogućem smjeru, da u njihovom životu ne bude mjesta mržnji.
Kaže da je utakmicu pogledao iz brojnih rakursa...
- Često je se sjetim, iako nisam pucao u raspucavanju, kako je naziv kazališne predstave. Mislim da sam je pogledao iz svih kutova i kamera. to je nešto što tek kasnije možeš do kraja shvatiti. Iako se osjećaj toga trenutka ne može mjeriti ni sa čime drugim, naknadno si svjestan koliko ti to znači. Neću reći da mi je taj gol promijenio karijeru, ali je najbitniji u mojoj karijeri. Svi znaju kako sam ušao u taj susret, trebalo mi je prvih petnaestak minuta da uhvatim ritam, da izgubim dvije-tri lopte, teže je ući nego igrati od starta. Svejedno sam držao glavu gore, imao sam uvijek puno samopouzdanja, trudio sam se pružiti sve od sebe, da pokažem što znam. Sreća što je Marquinhos odbio loptu i vjerojatno uljepšao život mnogim Hrvatima.
Kazališta mu nisu strana...
- Znam otići sa ženom u kazalište, najviše puta sam bio u Ludoj kući i Kerempuhu, prošle godine smo išli 5-6 puta, a volio bih da to bude i češće. Više volim komedije nego neke ozbiljne teme.
Kako su glavni akter radnje trojica školaraca koji ne mogu gledati utakmicu jer su u kazni, dodao je:
- I što se mene tiče bilo je kazni u školi. Bio sam svoj, puno sam pričao kad sam bio dijete. Sad manje pričam, ali sam još uvijek svoj - sa smiješkom je zaključio Bruno Petković.